Ako ne uviđaš da sve u Starom zavjetu navješćuje Isusa i ima svoje ispunjenje u Njemu, onda ništa ni ne razumiješ. Tada čitaš jednu zanimljivu staru knjigu, ali ne Božju riječ. Ako izabereš samo neke dijelove starog zakona i odbaciš ono što tebi ne odgovara, ne gledaš na stari zakon na isti način kao Isus. On nije vršio nikakav izbor jer ima neobično veliko poštovanje prema Očevu djelu. Ako neki propis više ne vrijedi, to nije zato što je prestao, nego zato što je dobio svoj savršen oblik u Novom zavjetu.
Kada je Isus započeo propovijedati radosnu vijest, počinje svoj navještaj s naglašenim i snažnim amen - tako neka bude. On govori svoj amen na sve što je Otac do sada učinio. Isus s radošću priznaje da se Otac objavio svijetu od samog početka i zna da sve ne počinje s Njim. Otac je mnogo puta i na mnogo načina govorio svijetu po prorocima (usp. Heb 1,1).
Isus prihvaća i potvrđuje ove Očeve riječi; nijedna nije izgubljena. On također zna da tek sada ove riječi zapravo razotkrivaju smisao. Isus sam jest konačna Riječ. Samo u Njemu postaje jasno što su sve ranije izgovorene riječi značile.
Ne bi li i ti trebao reći amen svemu što je Bog do sad učinio ili dopustio u tvom životu? Sve će tek onda kada prihvatiš, umjesto što se stalno buniš, dobiti pravi smisao i dovršenje.