Ako si svjestan da te Bog prihvaća, onda možeš i prihvatiti i potvrditi samoga sebe. Tada se ne moraš istraživati i iskopavati na površinu svoje pozitivne strane. Gradiš li povjerenje u sebe na vlastitoj sposobnosti i nadarenosti, nikada nećeš doživjeti duboku potvrdu samoga sebe. Ne znaš koliko ćeš dugo imati dobro zdravlje, inteligenciju i snagu.
Samo ako potvrđuješ i prihvaćaš sebe zato što te Bog potvrđuje i prihvaća, živiš u istini, a jedino u istini možeš pronaći potpunu sigurnost. Spoznaš li da si vrijedan u Božjim očima, ne moraš sam tražiti razloge koji će pokazati tvoju vrijednost.
Tada više nije nužno da se pokušaš braniti od drugih. Sklonost isticanju samog sebe, koju svi imamo i koja nas baca u nesigurnost, topi se malo po malo kada se naučimo počivati u Božjoj ljubavi. Nema razloga biti toliko osjetljiv na prosudbe drugih o nama, ako znam kakva je Božja prosudba o meni.
Onomu koji može sam sebe prihvatiti kao onoga koga Bog prihvaća, potvrđuje i ljubi, nije teško prihvatiti i ljubiti druge. Ovo je očito u Isusovu životu. On je bio potpuno siguran u Očevu ljubav. Zato što je počivao u Očevu prihvaćanju nije se osjećao ugrožen od nikoga i mogao je hrabro i s puno ljubavi ići svemu i svakomu u susret. Ljubav koju je primao od Oca bila je neiscrpno vrelo u Njemu i iz tog vrela izvirala je snažna rijeka koja se razlijevala po cijelom svijetu.
Isus ti želi dati svoj vlastiti život i želi da ga primiš kako bi mogao živjeti isti život kao On.