Isus će uskoro doći: pođimo mu u božićnoj noći ususret kako bismo mu rekli svoje iskreno i potresno „hvala“, proseći od njega snagu da nas trajno drži daleko od grijeha te ostanemo vazda vjerni njegovoj bezgraničnoj ljubavi.

Crkva je rođena iz pashalnog misterija. Upravo zato se euharistija, koja je u pravom smislu riječi sakrament uskrsnog otajstva, postavlja u središte crkvenog života. Vidljivo je to iz prvih slika Crkve, koje nam donose Djela apostolska: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“. U „lomljenju kruha“ evocirana je euharistija. Dvije tisuće godina kasnije nastavljamo odjelotvorivati tu prvotnu sliku Crkve. I dok to činimo u euharistijskom slavlju, oči se duše iznova dovode do Vazmenog trodnevlja: do onoga što se zbilo u noći Velikog četvrtka, tijekom Posljednje večere, i nakon nje. Naime, ustanovljenje euharistije u sakramentalnom obliku prethodi događajima koji će ubrzo uslijediti, počevši od smrtne Muke u Getsemanskom vrtu.

Bože, naš Oče, ti koji si toliko ljubio svijet da si poslao sina svoga Jedinorođenca, rođena od Djevice Marije, kako bi nas spasio i ponovno priveo k tebi; molimo te, dobri Oče, podaj blagoslov i nama, našim roditeljima, obiteljima i prijateljima. Otvori nam srce kako bismo znali Isusa primiti u radosti, vazda činiti ono što od nas traži i vidjeti ga u svima kojima je potrebna naša ljubav.

(bl. Ivan Pavao II., papa)