Sada kada u božićnom vremenu promatramo Svetu Obitelj, vidimo kako su članovi te obitelji vrlo različiti. Marija i Josip, svatko od njih ima svoje posebno zvanje i zadatak u tajni spasenja. Ali nikada nije postojala skladnija i mirnija obitelj. Upravo preko različitosti osobe pronalaze najdublje jedinstvo.
Tako je i u Presvetom Trojstvu. Otac i Sin su potpuno različiti, ali tako ljube jedan drugoga da postaju jedno u Duhu Svetom, kao što suprug i supruga postaju jedno u svojoj djeci.
Sličnost ne stvara jedinstvo, kako mnogi vjeruju, nego ljubav. Ljubav čak raste i razvija se u različitostima. Zato spada na red stvaranja da je muškarac okrenut i usmjeren prema ženi, a žena prema muškarcu. Ako u jednoj obitelji ili zajednici ne ide sve kako treba, olako se zna kazati: „Mi smo tako različiti.“ Ali nisu različitosti koje proizvode i uzrokuju sukobe, nego nedostatak ljubavi. Ljubav pretvara različitosti u sklad, ali ne na taj način da ih izjednači ili omalovaži, nego ako ih prihvaća i uvažava.
Uvažavanje je jedan od najljepših svojstava ljubavi, uvažavanje vlastitosti drugoga i njegove jedinstvene osobnosti. Ako ljubim, onda želim da onaj drugi sve više bude svoj, promatram ga u onome što ga čini različitim od mene.
Gledajući Isusa, Mariju i Josipa možemo se puno naučiti kako se stvara ono najdublje jedinstvo u ljubavi prema drugima, upravo onakvima kakvi ti drugi jesu. Mi sami, naše obitelji, naša župa, cijeli će svijet imati koristi od toga.