Mudrost je različita od inteligencije. Čovjek može biti vrlo inteligentan, a daleko od mudrosti. Mudar je onaj koji ima duboko znanje o mnogim područjima, posebno o onim područjima koja se tiču čovjekovih uvjeta i smisla života. Mudrost je znanje koje nije teoretsko nego praktično, nije apstraktno nego konkretno, znanje koje se nalazi samo u glavi nego koje je postalo meso i krv.
Mudrost koja se cijeni u Starom zavjetu djelomično ima općeljudska obilježja. To je ono "zdravo znanje" o životu koje možemo naći kod svih filozofa, u svim religijama i kod svih mudrih ljudi. Čvrsto se drži svega što je istinito, što je časno, što je pravedno i čisto, svega što je vrijedno. Ovoj sveopćoj ljudskoj mudrosti pripada spoznaja o prolaznosti svega i prema tome ne moramo stvari uzimati tako dramatično.
Ali ipak, starozavjetna je mudrost nešto više od zdrave filozofije. Ta nam mudrost govori da je Bog Gospodar svega. Ne samo zato što je sve stvorio, nego zato što je On onaj koji vodi i upravlja poviješću svijeta. On stoji iza svega i nalazi se u svemu što se događa.
Stari nam zavjet jasno poručuje da sam Bog objavljuje mudrost. On objavljuje svoje putove svome narodu. On daje Izraelu zapovijedi i naredbe da bi znali kako treba živjeti. Živjeti po Božjoj volji najveća je mudrost. Punina Njegove volje jedino je objavljena u Isusu Kristu koji je postao naša mudrost od Boga.