Otočani su, u organizaciji KUD-a "Josip Lovretić" i Grada Otoka, od 27. - 29. lipnja 2025. raznim događanjima proslavili 160. obljetnicu rođenja svojega sugrađanina, svećenika i začetnika hrvatske etnografije vlč. Josipa Lovretića.
Slavlje je započelo otvaranjem izložbe fotografija "Lovretić - Otok i Otočani" koja pokazuje njegovu povezanost s Otokom. Isto pokazuje i njegova etnografska monografija "Otok". Na izložbi su pokazane fotografije iz obiteljskog nasljeđa pojedinih otočkih obitelji.
Slavlje je nastavljeno 28. lipnja misom zadušnicom u crkvi Žalosne Gospe u Čardaku, posljednjem boravištu i vječnom počivalištu Josipa Lovretića. Koncelebrirano misno slavlje vodio je domaći župnik don Ivan Dragičević, a suslavio je vlč. Anto Perić iz Modriče. Misnom slavlju nazočili su hodočasnici iz Otoka i župa uz koje je vlč. Lovretić na neki način bio vezan - što službom, što boravištem, te domaći župljani.
Kako je misno slavlje bilo na blagdan Presvetog Srca Marijinog i homilija je bila u skladu s blagdanom. Osvrnuo se don Ivan na srce. Ne na srce kao glavni ljudski organ, pumpu, nego srce kao metaforu ljubavi, nježnosti, milosrđa. A tu su dva najsvetija srca: Isusovo i Marijino. Srca su to kojima se obraćamo u svojim molitvama, u koja se uzdamo, koja nikad nisu iznevjerila. To su srca puna ljubavi za svakog čovjeka. Poručio je da i sami trebamo slijediti ta Sveta Srca.
Budući da su na misnom slavlju bili nazočni i hodočasnici Lovretićevu grobu, obratio se i njima: "Raduje nas što danas vidimo vas u ovolikom broju u našoj crkvi. Raduje nas i to što ne zaboravljate svojega sugrađanina koji vam je ostavio veliko blago. Nasljeđe je to koje treba njegovati i čuvati. Mi smo ponosni što je Josip Lovretić izabrao baš samostan u Čardaku za svoje posljednje prebivalište, svoje vječno počivalište. Zajedno sa svojom majkom došao je u Čardak, u ovu pustoš da u miru proživi posljednje godine života. Bile su to teške godine i on ih je proživljavao zajedno s časnim sestrama koje su skrbile o njemu. On je odabrao Čardak, a na nama je da to poštujemo.
A vama, dragi naši gosti, mogu reći samo da čuvate njegovu ostavštinu jer ona svjedoči da niste biljka bez korijena koju će i najmanji vjetar slomiti. Vi se imate čim ponositi. Pa čuvajte to što vam je vlč. Lovretić ostavio i neka vas čuva Srce Isusovo i Srce Marijino!" naglasio je don Ivan.
Slavlje ove visoke obljetnice nastavljano je i završeno glazbeno-scenskim programom "Lovretić-selo i ljudi". U programu su sudjelovala kulturno-umjetnička društva iz Nijemaca, Komletinaca, Privlake, Otoka, Gradišta i Župe Čardak. KUD-ovi su predstavljali običaje i način "spremanja" kako je to zapisao Lovretić, a sve je bilo popraćeno pjesmom.
O Lovretićevom životu u Čardaku govorio je župnik Župe Čardak don Ivan Dragičević.
Josip Lovretić rođen je 30. lipnja 1865. godine u Slavoniji, u Otoku, a preminuo 27. listopada 1948. godine u Čardaku. Za svećenika je zaređen 1888. godine. Pastoralno je djelovao u Županji, Mitrovici i Vrpolju 1887.–90., bio prebendar stolne crkve i ravnatelj biskupijske tiskare u Đakovu do 1902. te župnik u Gradištu do umirovljenja 1920. godine. Prozne i pjesničke prinose te prikupljene pučke pjesme, etnografske i prigodne članke objavljivao u brojim časopisima, a objavljeni su mu roman, zbirka pripovijedaka, dramska igra i brojna druga djela. Njegova skupljena građa o materijalnim, duhovnim i društvenim vrjednotama Otoka i vinkovačke okolice tiskana je u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (1897.–99., 1902., 1916. ).
Upravo je spomenuta monografija Otok, kao i brojni drugi objavljeni tekstovi, polazište za rad otočkog kulturno-umjetničkog društva koje nosi ime po Josipu Lovretiću, ali i brojnih drugih društava i pojedinaca jer Lovretić je uz Otok pisao i o brojnim drugim selima s kojima je bio povezan svojim pastoralnim djelovanjem ili životom.
Tekst i foto: Mira Bošnjaković
