Svetkovina svetog Josipa proslavljena je svečanim euharistijskim slavljem koje je u nedjelju 19. ožujka predslavio pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu.
Biskup Gorski tumačeći evanđelje u svojoj homiliji istaknuo je da "Isus redovito u evanđelju čudesna ozdravljenja čini samim riječima, a ovdje miješa zemaljski prah u blato. Tim činom on krši vjerski propis prema kojemu se nije smjelo subotom dirati u zemlju ili liječiti. Stoga Židovi najprije nastoje osporiti čudo ozdravljenja prikazujući ga kao teološki neprihvatljivim jer ne poštuje subotu. A kada nisu mogli čudo osporiti ni teološkim niti zakonskim promišljanjem onda se okomljuju na čovjeka koji je progledao, osuđuju ga: sav si se u grijesima rodio. Smatraju se učenima, prosvijetljenima, a zapravo ne razumiju srž vjere, ne vide. Misle da Bog mora djelovati po ljudskim propisima, ali Bog nije vezan ničim i potpuno je slobodan u svojem djelovanju."
Svijet sebe smatra prosvijetljenim, slobodnim, na znanosti utemeljen, tehnološki napredan, sam sebi dovoljan bez Boga, a zapravo je zarobljen proizvodima svojih ruku i svoga uma. Svijet osuđuje sve koji nisu kao svijet, izruguje, odbacuje. I kada ne može činjenicama osporiti očitu istinu, onda se kao u evanđelju okomljuje na osobu ili zajednicu. Ne doduše riječima sav si se grijesima rodio, jer današnji svijet ne priznaje grijeh, nego ti koji si zaostao primitivan, živiš u srednjem vijeku, ti ćeš nas učiti!", naglasio je biskup Gorski i nadodao da "kada nestane argumenata počinje vrijeđanje i pri tome se ljudi vode logikom: Ako nisam pametniji mogu biti bezobrazniji. Mi kršćani se ne smijemo spuštati na tako niske razine. Slijep je svijet bez Boga, živi u tami koju naziva svjetlom."
Predslavitelj je istaknuo da su kršćani djeca svjetla, ali nisu imuni na pogreške i osuđivanja te je potrebno da traže svjetlost. "Imati svjetlost, biti prosvijetljen, znači spoznati istinu o vlastitoj stvarnosti i stvarnosti svijeta. Ta stvarnost nije uvijek lijepa, nekad se i vlastite stvarnosti bojimo te poput noja guramo glavu u pijesak, no činjenice ne nestaju. One su tu. Suočavanje s činjenicama svojega života, svojih bližnjih, s činjenicama svoje domovine može biti bolno, ali je spasonosno. Oči kojima gledamo tu istinu su oči vjere, ili kako nam Pavao piše: istinovati u ljubavi - gledati onim pogledom kojim gleda Bog."
Na kraju misnog slavlja biskupu i svima okupljenima zahvalio je rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente, a prigodan dar biskupu je uručila peteročlana obitelj.