Hvaljen Isus i Marija, draga braćo i sestre, po vjeri u Gospodina našeg Isusa Krista. Današnja čitanja nastavno na jučerašnja, kada smo govorili o tome kako nije lijepo biti kao dijete Božje i da željno iščekujemo njegov dolazak. Možemo vidjeti kako danas Isus koristi jednu prispodobu.
Prispodobu o sto ovaca. 99 ih je ostalo u gorama, a jedna je zalutala. Ne znam kako se vama čini, ali meni se ne čini logičnim ostaviti 99 ovaca kako bi se pošlo sa jednom zalutalom.
Mi svi imamo u svojim glavama rizik, rizik koji trebamo prihvatiti i na koji trebamo odgovoriti sa spremnošću. Time mislim kako ako već imaš sigurnost 99 ovaca, nemaš pojma što se dogodilo sa tom jednom ovcom. Možda je već uhvatio i vuk, možda je stvarno negdje zalutala predaleko i neće se pronaći i prelako odustajemo onda od te mogućnosti da pođemo za tom jednom ovcom. Ono što mi ne vidimo, ne vidimo to da 99 ovaca ima tu sigurnost. Ovce bez pastira ne idu nigdje. Ako pastir otiđe, ovce se drže skupa, one će se držati zajedno. One imaju sigurnost tog zajedništva, dok ta jedna ovca toga nema. Naravno onda da je potrebno da neko dođe i da je izbavi iz te samoće, jer ako nema nikoga oko sebe, ne može niti ispravno postupati. Nema nikakve primjere, niti uzore, niti ideale u životu za kojima bi težila. Možemo vidjeti kako Bog nadilazi ljudsku logiku. Ljudska logika je dosta ograničena, zbog toga što smo i ranjeni grijehom s jedne strane, s druge strane volimo prihvaćenost, volimo sigurnost, a samim time onda i volimo biti u zajedništvu. Ali se često događa da i sami svojim grijesima, svojim pogreškama i svojim riječima narušavamo te odnose i time sami sebe znamo izolirati. U takvim situacijama stvarno ne bi voljeli biti napušteni. Voljeli bi da bude neko uz nas i da nas ponovno vrati u zajedništvo sa ostalima. Ono što vidimo ovdje je da se uvijek možemo pouzdati u gospodina našeg Isusa Krista, koji je dobar pastir i u trenucima kada je u pitanju samo jedna ovca, kada je u pitanju samo jedan od nas, on će poći za nama, tražit će nas i vratit će nas u zajedništvo. Kao što vidimo, ne može se reći da ćemo mi biti presretni. Mi ćemo biti presretni, ali ono gdje je ovdje naglasak je da se taj pastir raduje. Raduje se zbog te ovce više nego li zbog onih 99 ne zalutalih. Koja je logika iza toga? Kako je moguće da jedna osoba koja je zalutala donosi Gospodinu više radosti nego onih 99? Tu se ne govori o tome da je ta jedna ovca vrijednija od onih 99. To i same brojke potvrđuju i pokazuju da nije vrijednija od toga, nego je upravo riječ o tome da se nebo raduje zbog jednog obraćenog grešnika. Znači ne postoji, time što je broj jedan u pitanju, što je jedna osoba u pitanju, što je jedna ovca u pitanju, ne postoji razlika da ih je i 20, 30, 50, 100, 150 tisuću ili milijun, nego se radi o tome kako će uvijek radost biti veća kada će biti i više ljudi. 99 ovaca se ne može jednako radovati kao i 100 ovaca. Tako i Gospodin, za 99 ovaca raduje se za 99 ovaca, ne raduje se za 100 ovaca. Ako je u pitanju 100 ovaca, onda je naravno i ta radost potpunija i veća. Evo, želim da tokom ovog došašća i molim za to da se svi obratimo, da doživimo to obraćenje, da doživimo taj susret sa Gospodinom, koji će nas pozvati ponovno u svoje stado, koji će nam vratiti i tu radost zajedništva, a i da mi sami prepoznajemo tu radost koju onda Gospodin ima kada se mi nalazimo u njegovoj blizini. Hvaljen Isus i Marija.
Đakon Jurica Klanfar, Zagrebačka nadbiskupija
