U hrvatskom jeziku svibanj je dobio ime po biljci koja se zove svib, naraste i do šest metara, a cvate bijelim cvjetovima. Puno simbolike, zar ne? Bijela boja označava čistoću, djevičanstvo, nebesku proslavu. Mnogi svibanj smatraju najljepšim mjesecom u godini. Zovu ga i Gospin svibanj, mjesec cvijeća, sunca i topline; rascvjetan i bujan upućuje na nov život.
No svibanj nas podsjeća da imamo majku. Majku koja je propatila naše patnje u najvišem stupnju, Majku koja nas razumije, i koja je moćna kod svojega Sina; Majku koja nas voli i tješi te ju zato rado zazivamo: Utjeho žalosnih!
Hrvatski pjesnik Vladimir Nazor djetinjim se srcem obraća Gospi, koju naziva „majkom nevoljnika“ i „slatkom nadom tužnih i patnika“, kod nje traži utjehu u svojim nevoljama. Pred Gospinom slikom, pada na koljena prepun pouzdanja u njezin zagovor i pjeva: „I ja sam, eto, na koljena pao. Pred tvojom slikom, majko nevoljnika. I k tebi svoje ruke podigao. Oj, slatka nado tužnih i patnika!“
Djetinju ljubav i privrženost dragoj Gospi svjedoči i naš veliki prijatelj, sveti papa Ivan Pavao II., koji je za svoje geslo uzeo: Totus tuus! - Sav tvoj! Veoma je znakovito da je Sveti otac na početku svoje pastirske službe na sv. misi uputio cijelom svijetu poruku „Ne bojte se!“ i nastavio: «Širom otvorite vrata Kristu, njegovoj spasiteljskoj snazi. Otvorite granice svojih zemalja, političkih i gospodarskih sustava, svih područja kulture, civilizacije i razvoja!» Kako su jednostavne i duboke bile te riječi: ne bojte se! To je naučio od one koju je toliko ljubio i u čiju se zaštitu posvema predao. Dao Bog da te riječi nađu plodno tlo u nemirnom i uzburkanom moru svjetskih zbivanja!
Promatrajući ljude na ulici, radnom mjestu, u tramvajima i autobusima dobiva se dojam da je sve manje nasmijanih i radosnih lica koja zrače vedrinom i optimizmom, a sve više utonulih u neku zabrinutost, rezignaciju, tugu i besmisao. Svi su u nekim svojim brigama i tjeskobama.
Pogađaju nas društvene nepravde, mori nas briga kako preživjeti, zabrinjavaju nas odlasci mladih i naša pusta sela, žalosti nas sve manje radosne dječje cike, vike, igre i sve više praznih zipki u kojima jedva da se ziba pomlađena Hrvatska.
Marija – „Od Boga ljubljena“, ljubljena je i voljena u hrvatskom narodu. Tim imenom – Marija – svi naraštaji uzvisuju nazaretsku Djevicu kao „blaženu“. Spominje se u katedralama i seoskim crkvama. Ispisano je u životopisima, moljeno iz molitvenika, opjevano u pjesmama. To ime zazivaju i mala djeca, zazivaju je u pomoć mladi i odrasli, utjeha je starima i nemoćnima. Svojim imenom, Isusova Majka trajno je prisutna među svojom djecom. Povećava radost i suzbija tugu. Štiti u nevoljama i tješi u porazima.
Ljubav prema Majci Božjoj često su nam usadili naši roditelji, a posebno naše majke. Evo kako je pjesnika Nazora njegova pobožna majka uputila Gospi, a on je, ne srameći se, poslušao, i pred Gospom na koljena pao te napisao: „Rekla mi sto put moja dobra mati: 'K njoj, sinko, hrli kad ćeš tugovati!' Rekla mi sto put moja majka mila: 'Ona nas sviju pod krilo primila.' I ja sam doš'o, utjeho smrtnika, za kojom jošter mnoga srca gore, da vidiš kakvi mene nesretnika čemeri more.“
O presveta Djevice! Budi nam jedina i trajna utjeha!
Tješi, čuvaj i zagovaraj svoj narod koji te rado zove svojom Majkom i Odvjetnicom! Tješi sve koji na tijelu i duši nose rane i povrede ljudske nepravde! Čuvaj napose mlade koji su zbog nepromišljenosti zastranili i izgubili povjerenje u život! Daruj nadu onima koji u srcu osjećaju žarku potrebu za ljubavlju, želju da se daruju! Marijo, daj nam shvatiti da tajna sreće leži u dobroti i vjernom nasljedovanju tvojega sina Isusa!
Marijo, svibnja kraljice, nauči nas voljeti Isusa!
Sve Vas srdačno pozdravljam!
Vaš p. Stjepan Fridl
Foto: Giovanni Battista Salvi da Sassoferrato, Public domain, via Wikimedia Commons
