Sveti Etelbert (Ethelbert, Æthelberht, Albert), kralj Kenta, sin kralja Eormenrica i praunuk Hengista, legedarnog osnivača kraljevske kuće Kent, rodio se oko 552, a već je 560. naslijedio oca na kraljevskom prijestolju. Uspio je 593. proširiti vlast na cijelu Englesku pa je postao poglavar saveza svih anglosaksonskih kraljevina. Još je kao poganin 588. u Parizu oženio kršćanku Bertu (Berthu), kćerku franačkog kralja Chariberta. Etelbert se tada morao Berti i njezinom kapelanu obavezati da neće ometati slobodno obavljanje kršćanskih obreda i dužnosti. Pod Bertinim utjecajem Etelbert je srdačno primio kršćanske misionare koje je u Englesku poslao papa Grgur Veliki. Oni su se pod vodstvom budućeg sveca, monaha benediktinca Augustina iskrcali 597. na otoku Thanet (istočni Kent), kamo im je kralj Etelbert pošao u susret. Kad se upoznao s njihovim namjerama i željama, dopustio im je da se nastane u Canterburyju i slobodnu naviještaju Radosnu vijest. Dao im je na raspolaganje crkvu svetog Marina, kojom se služila kraljica Berta. Sveti Augustin i njegovi monasi imali su mnogo uspjeha u svojem misionarskom radu, a 1. lipnja 597, u predvečerje Duhova, sveti Augustin je u Canterburyju krstio i kralja Etelberta. Tako je Etelbert postao prvi engleski kršćanski kralj, ali i revni promicatelj kršćanstva. Bilo mu je drago da njegovi podanici postaju kršćani, ali pritom nikoga nije na to prisiljavao pa je pokazao znatnu širinu duha.

Već u godini svoga krštenja imao je više od 10 tisuća kršćanskih podanika, a biskupu Augustinu ustupio je svoju palaču. Pomogao mu je i u obnavljanju crkve Presvetog Spasitelja (Christ Church) u Canterburyju, koja je potjecala još iz rimskog vremena, a postala je katedralom, engleskim metropolitanskim središtem. Zahvaljujući kralju Etelbertu podignuta je i crkva svetih Petra i Pavla, koja je nakon Augustinove smrti (604) posvećena njemu (St Augustine's Abbey). U Etelbertovo vrijeme osnovana je i nova biskupija u Rochesteru, kojoj je prvi biskup 604. postao sveti Justus. Zaslužan je i za obraćenje svojeg nećaka Saberta (Sæberhta), kralja Essexa, koji je sagradio katedralu svetog Pavla u Londonu. Etelbert je početkom VII. stoljeća izdao i prvi kodeks kaznenog prava, u kojem je pored ostalog predviđena i novčana kazna za vrijeđanje svećenika. Vladao je 56 godina, od toga 20 godina kao kršćanin. Preminuo je na današnji dan, 24. veljače 616. u Canterburyju. Pokopan je uz kraljicu Bertu i svetog Augustina u kapeli svetog Martina, u opatijskoj crkvi svetih Petra i Pavla, a kasnije je njegovo tijelo položeno pod glavni oltar. Uz svetog Augustina i svetu Bertu, sveti Etelbert je izuzetno značajna osoba za početak razvoja Crkve u Engleskoj. Naročito ga štuju u engleskim biskupijama Westminster, Southwark i Northampton.

Tekst: župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko

Foto: Arhiv RM