Vrt svetaca doista je raznolik. U njemu ima najrazličitijih cvjetova, a svaki je od njih ljepota za se. Zastupane su sve dobi, svi staleži, svi narodi, svi temperamenti, sva stoljeća. Svaki je život originalna pjesma, roman, drama. I samo kad bi pero životopisca bilo sposobno da piše bez klišejâ, ulazeći u ono za svakoga sveca tipično njegovo, neponovljivo!
Današnji svetac sveti Ludano bio je sin visokog škotskoga gospodina, baštinik bogate baštine. U njemu se krilo plemenito srce koje je osjećalo za drugoga pa je odmah sredstvima svoje baštine sagradio bolnicu da ublaži bol onima koji pate i koji se često osjećaju ostavljenima, zanemarenima, nezbrinutima i zapuštenima.
Sveti Ludano je živio u visokom srednjem vijeku kad je kršćanstvo dolazilo do izražaja i u velikim i dugim hodočašćima. Ne čudimo se tome! Svako vrijeme na svoj način izražava pobožnost. Ludano je želio pohoditi Sveti grob u Jeruzalemu, cilj i čežnju mnogih hodočasnika, te grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla. Nalazeći se na putovanju i primivši otajstva vjere, on je 12. veljače 1202. umro u Northeimu u Alsaceu. Dugo se raspravljalo gdje da pokopaju toga neobičnog i svetoga hodočasnika, dok ga prosvijetljeni odozgora ne pokopaše u Hipsheimu.
Oko toga groba, koji se nalazi u biskupiji Strassbourg, razvilo se veliko štovanje, a pomalo i legende koje iskitiše njegov život. Nadnaravni se element u svemu tome vidi u tome što je život toga malo poznatoga hodočasnika postao pobuda za mnoge da bolje kršćanski žive. Možemo reći da se Bog sam poslužio njime kako bi svoje vjernike priveo savršenijem životu. I u tome je životno poslanje sv. Ludana. To je zapravo poslanje svakog sveca, ali ovaj ga je izvršio u jednom kraju na svoj način i to trajno kroz stoljeća.
