Sveti Hilarije je bio papa od 461. do 468. Rodom sa Sardinije, prije izbora za papu služio je kao rimski arhiđakon. Još za vladavine svojeg prethodnika Leona I. istakao se 449. osudom Drugog efeškog sabora, na kojem je bio papin izaslanik i s kojeg je jedva izvukao živu glavu. Izabran je za papu 17. studenoga 461, a posvećen je 19. studenoga. Kao papa nastavio je provoditi Leonovu politiku, a naročito se zalagao za učvršćivanje discipline među biskupima i dostojanstvo njihove službe. Pontifikat mu je uglavnom obilježen rješavanjem sporova oko nadležnosti biskupa u Galiji i Hispaniji. Zbog jednog od njih sazvao je sinod u Rimu, održan 19. studenog 465. To je prvi crkveni sinod, od kojeg su ostali očuvani originalni dokumenti.
Kada je godine 467. zapadnorimski car Antemije pod utjecajem svog štićenika Filoteja izdao ukaz kojim se dozvoljava slobodno naviještanje vjere hereticima, Hilarije ga je javno osudio. Pokrenuo je obnovu i gradnju brojnih crkvi, kapela, oratorija i knjižnica. Preminuo je u Rimu 28. veljače 468, a pokopan je u rimskoj bazilici svetog Lovre izvan zidina.
Tekst: sveci.net
