Današnji sveti zaštitnik Januarije (San Gennaro) spominje se prvi put 432. u pismu Uraniusa, biskupa Nole. Rođen je u patricijskoj obitelji oko 275, u Beneventu ili Napulju. Bio je biskup Beneventa i Napulja, štitio je i sakrivao progonjene kršćane. Prema najstarijim liturgijskim dokumentima iz VI. i IX. stoljeća, mučeništvo svetog Januarija i njegovih drugova zbilo se u vrijeme Dioklecijanovih progonstava na današnji dan, 19. rujna, oko 305. u Pozzuoliju. Uhićen je kad je pohodio zatočene đakone i zajedno s njima umro mučeničkom smrću. Najprije je bačen divljim zvijerima u cirkusu, a kada mu one nisu željele nauditi, odrubljena mu je glava. Napuljski biskup Severus prenio je mučenikove kosti 367. iz Pozzuolija u Napulj i pohranio ih u katakombama izvan zidina. Relikvije su kasnije prenesene u Benevento, a potom u samostan Montevergine. Vraćene su 1497. u Napulj, gdje se i danas nalaze i štuju u napuljskoj katedrali.
Ime svetog Gennara usko je vezano uz povijest Napulja, čiji je glavni zaštitnik već stoljećima. Tisućljetna povijest toga grada isprepliće se s imenom, štovanjem i čudom krvi tog omiljenog sveca. Čudo se spominje od 1389, a događa se na blagdan prijenosa svečevih relikvija, u subotu uoči prve nedjelje u svibnju, na današnji dan i 16. prosinca. Svečeva tvrdo zgrušana krv, koja se čuva u relikvijaru, najednom provrije i poprimi tekuće stanje. Znanost ne može objasniti ovu pojavu, samo potvrđuje da je zaista riječ o krvi. Svevišnji može čudesnim znacima proslaviti svoje svece, a ti znakovi nam mogu pomoći da porastemo u vjeri u Božju svemogućnost i dobrotu. Osim grada Napulja i napuljske nadbiskupije sveti Gennaro je i zaštitnik banaka krvi, a zazivaju ga i kod vulkanskih erupcija.
Tekst: zupa.jastrebarsko
