Vrlo raširena bolest našeg vremena jest umor od života: stvarnost se čini previše složenom, zamornom, teško podnošljivom, ali s njom se treba suočiti te zajedno s Isusom to možemo uspješno učiniti. U katehezi održanoj danas, 25. lipnja, tijekom šeste opće audijencije u njegovom pontifikatu te posljednje prije ljetne stanke (audijencije će se nastaviti od srijede 30. srpnja), papa Lav XIV. potaknuo je na vjeru u Kristovu moć. Nastavljajući ciklus o Isusovim ozdravljenjima kao znaku nade, Papa je primijetio kako smo, suočeni s životnim nevoljama, često isključeni, uspavani, u iluziji da će, kada se probudimo, stvari biti drugačije. Ponekad se također osjećamo blokirani osudom onih koji etiketiraju druge. Međutim, Sveti Otac se osvrnuo na dva događaja iz Markovog Evanđelja kako bi pokazao da kada uđemo u odnos s Isusom i sve više ga upoznajemo, možemo crpiti snagu koja liječi najdublje rane, mijenja najteže situacije, pa čak i budi mrtve duše. 

Postupci jednog oca i jedne bolesne žene

„U Markovom Evanđelju isprepliću se dvije priče, prva o dvanaestogodišnjoj djevojčici koja leži bolesna u krevetu i koja je na umoru, te druga o ženi koja već dvanaest godina krvari“, objasnio je Papa ističući da i otac djevojčice i bolesna žena čine sve kako bi pronašli rješenje za svoje teškoće. Otac ne ostaje kod kuće kako bi se žalio zbog bolesti svoje kćeri, nego izlazi i traži pomoć; ne koristi svoj položaj nadstojnika sinagoge da bi došao na red prije drugih, ne gubi strpljenje i čeka – nastavio je Papa osvrnuvši se zatim na ženu koja je bolovala od krvarenja, ali koja s velikom hrabrošću odlučuje promijeniti svoj život, iako su joj svi neprestano govorili da se drži podalje i da se ne pokazuje, te je osudili na to da bude skrivena i odvojena od drugih.

Ponekad i mi možemo biti žrtve osuda drugih ljudi, onih koji nas pokušavaju prikazati u potpuno krivom svjetlu. Tada patimo i ne uspijevamo izići iz toga. 

Čin vjere

Međutim, oba se lika oslanjaju na svoju vjeru u Isusa. Papa je napomenuo da je otac nastavio vjerovati i nadati se čak i kad su mu došli reći da mu je kći umrla i da više nema smisla gnjaviti Učitelja. S druge strane bolesna žena kreće putem spasenja kada se u njoj rađa vjera da je Isus može izliječiti. Sveti je Otac upitao kako je moguće da je toliko ljudi u mnoštvu dotaknulo Krista, ali je samo ona ozdravila te objasnio da svaki put kada učinimo čin vjere usmjeren prema Isusu, uspostavljamo kontakt s njim i iz njega odmah izlazi njegova milost. Ponekad toga mi nismo niti svjesni, ali na tajanstven i stvaran način milost nas dotiče i polako mijenja naše živote iznutra.

Možda i danas mnogi prilaze Isusu površno, bez stvarne vjere u njegovu moć. Gazimo po podovima naših crkava, ali srce je možda negdje drugdje! Ta tiha i anonimna žena pobjeđuje svoje strahove, dotičući Isusovo srce svojim rukama koje su smatrane nečistima zbog bolesti. I odmah osjeća da je ozdravila. Isus joj kaže: „Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru“. 

Ostati bliski mladima

Papa je nastavio svoju katehezu podsjećajući na riječi koje je Isus rekao ocu, odnosno „ne boj se“ i „samo vjeruj“, kada je otac saznao da mu je kći umrla. Krist tada ulazi u sobu te mlade djevojke i kaže joj: „Talita kum! Djevojko, ustani!“ te ona ustaje i počinje hodati. „Taj Isusov čin nam pokazuje da On ne samo da liječi od svake bolesti, već i budi iz smrti. Za Boga, koji je vječni Život, smrt tijela je poput sna“, istaknuo je Sveti Otac te napomenuo da se moramo bojati prave smrti, a to je smrt duše. Također se osvrnuo na Isusove riječi upućene roditeljima da dadnu djevojčici jesti nakon što ju je uskrisio, kao još jedan vrlo konkretan znak Isusove blizine s našom ljudskosti. Papa je objasnio da je to i pitanje s kojim se možemo dublje preispitati o tome kako razgovarati s današnjim mladima koji se često prvi izgubljeni ili obeshrabreni životom.

Kada su naša djeca u krizi i trebaju duhovnu hranu, znamo li im je dati? A kako to možemo ako se sami ne hranimo evanđeljem? Draga braćo i sestre, u životu postoje trenuci razočaranja i obeshrabrenja, pa čak i iskustva smrti. Učimo od te žene, od tog oca: idimo Isusu. On nas može ozdraviti, može nas oživjeti. On je naša nada!