U srijedu 26. svibnja u župnoj crkvi sv. Nikole Tavelića u Rijeci riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u povodu 33. obljetnice posvete crkve. Tom prigodom blagoslovio je kip posvećen prvom hrvatskom svecu, sličan onome koji će biti postavljen u Jeruzalemu uz dvoranu Posljednje večere na Sionu gdje se nalazi samostan u kojem je sv. Nikola živio za vrijeme svoga boravka u Svetoj Zemlji. Autor oba kipa je akademski kipar Vid Vučak koji je nazočio misnom slavlju u Rijeci.

Pozdravnu riječ nadbiskupu, okupljenim svećenicima i vjernicima uputio je župnik, fra Tomislav Šanko, koji je zahvalio dobročiniteljima koji su pomogli u realizaciji kipa sv. Nikole Tavelića. Kip visok 185 cm napravljen je od umjetnog kamena i postavljen je zahvaljujući darovima župljanja, Riječke nadbiskupije i Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.

U kip, ne samo da su uložena novčana sredstva, nego i ljubav i želja vjernika i nadam se da će potaknuti na pobožnost prema sv. Nikoli Taveliću, ponos jer pripada našem narodu, ali i poziv na svetost po uzoru na ovog našeg hrvatskog sveca, rekao je na početku misnoga slavlja mons. Uzinić.

Osvrčući se na svetoposamska čitanja toga dana (Sir 36,1. 4-5a.10-17; Ps 79,8.9.11.23; Mk 10,32-45) zaustavio se na ulomku iz Knjige Sirahove u kojemu Sirah u izganstvu upućuje Bogu molitvu da njegovom narodu ponovno vrati obećanu zemlju i da Jeruzalem ponovo bude prebivalište obećanog naroda. Sličnu želju stojećima kasnije imao je i sv. Nikola Tavelić koji je sa svojim drugovima izgarao I podnio mučeništvo, a o čemu je sveti Pavao VI. u propovijed na kanonizaciji sv. Nikole Tavelića govorio: „Vođeni odlukom da služe dobru nevjernika uputili su se k najvećoj muslimanskoj džamiji, tzv. Omarovoj džamiji, a zatim do kadije, koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Ušavši u kuću sasvim slobodno i smjelo stanu govoriti o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku, kojemu treba potpuno zapostaviti onaj koji je Muhamed uveo. Čuvši napad na svoj zakon, prisutni se silno rasrde na propovjednike evanđelja, osobito kadija, koji je odmah nastupio kao sudac i govorio Božjim ljudima da opozovu što su rekli, što više da odstupe od buntovne kršćanske sekte; ako to ne učine, morat će umrijeti. Kako su braća ostala postojana u Kristovoj vjeri, sudac ih je osudio na smrt. Tri su dana Kristovi borci trpjeli različite najstrašnije muke. Zatim su bili odvedeni pred građanski sud gdje su izjavili ponovo da je Krist Sin Božji.“

vo je bio način na koji je sv. Nikola Tavelić mislio da Onaj kojega je upoznao i dao smisao njegovom životu može dati smisao svim ljudima. Sa svojim drugovima izvršio je svoje poslanje i podnio mučeništvo i to je bio njegov način ostvarenja puta svetosti, rekao je mons. Uzinić. U nastavku je istaknuo da prvi hrvatski svetac nije pred džamiju došao provocirati, nego s iskrenim uvjerenjem i ponizno misleći da to čini za dobro nevjernika. Želio ih je upoznati sa spasonosnim naukom Isusa Krista.

Govoreći u kontekstu današnjeg vremena istaknuo je da svece trebamo štovati i na njihovim primjerima se nadahnjivati, ali želimo li se nadahnuti primjerom sv. Nikole Tavelića, to ne možemo učiniti na njegov način. Kao poticaj u nasljedovanju nadbiskup je istaknuo dio iz dokumenta pape Franje “Fratelli tutti” (br. 274) u kojemu nas Sveti Otac upozorava da je traženje Boga iskrena srca, sve dok ga ne zaklanjamo svojim svjetonazorskim i osobnim interesima. Takav nam odnos može pomoći da se uzajamno prepoznamo kao suputnici, kao braća, a ne suparnici i to je duh koji proizlazi iz Drugog vatikanskog koncila, rekao je mons. Uzinić.

“Sveci su znak mogućnosti svakog od nas. Sv. Nikolu Tavelića i njegove drugove koji su bili mučeni u 14.st., možemo nasljedovati u 21. st., ali na drugačiji način. Taj način jest dosljedno življenje naše svakodnevnice u okolnostima u kojima jesmo. Življenje istih onih vrijednosti koje su oni propovjedali i za koje su dali život. Živjeti autentično – biti kršćani – jest kršćanski odgovor na sve izazove pred kojima se nalazili, a oni danas kao ni jučer nisu mali. To je naš način da životom odgovorimo uzvišenom Kristovom nauku.” U tom nasljedovanju moramo voditi računa da to ne činimo iz oholosti i da se ne smatramo većima i važnijima od drugih, nego da to bude uvijek iz poniznosti, istaknuo je propovjednik. U tome nam može pomoći evanđeoski ulomak (Mk 10. 32-45) u kojemu nam Isus pokazuje put– služeći do kraja i bezinteresno. Gospodin nudi obrnuti sustav vrijednosti, drugačiju hijerarhiju od one koja danas vlada u promišljanjima i odnosima. Ono što je malo, slabo i posljednje, za Isusa je prvo. To je ono služenje kakvo je pokazao Gospodin i to je put u kojemu je moguće biti braća s onima koji drugačije misle i vjeruju. To je put u kojemu nam drugi čovjek prestaje biti vuk, a postaje brat, poručio je mons. Uzinić.

Zaključujući propovijed pred vjernike je, osim sv. Nikole Tavelića, stavio još jednog sveca kao primjera za naljedovanje – svetog Filipa Nerija – sveca radosti. On je poput Isusa i prvog hrvatskog sveca, pokazao da je važno zauzeti prvo mjesto, ali samo kako bismo služili u ljubavi. To je na svoj način u molitvi izabrao Sirah, kao i sv. Nikola u služenju u ljubavi i mučeništvu. To je put kojega je živio sv. Filip Neri čiji blagdan se slavi 25. svibnja. S porukom ovog, posljednje navedenog sveca, riječki nadbiskup koadjutor zaključio je propovijed rekavši: “Budite dobri, ako možete.”

Preuzeto sa: Riječka nadbiskupija