Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove svečano je proslavljena u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu u četvrtak 3. lipnja.

 

Bogoslovi su zajedno sa svojim odgojiteljima ujutro molili Službu čitanja i Jutarnju Časoslova pripremajući se za centralni događaj toga dana, svečano slavlje mise i čašćenje Presvetog Oltarskog Sakramenta koje je predvodio pomoćni duhovnik vlč. Andrija Miličević u zajedništvu sa svim odgojiteljima.

Misa je slavljena u dvorištu Bogoslovije. Na početku misnoga slavlja prisutne je pozdravio rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak. Rektor je rekao da je euharistija izvor, znak i vrhunac zajedništva zajednice oko oltara. Naglasio je da je molitva za zajedništvo u euharistiji ujedno i izvor svega našega života u pozivu za svećeništvo. Rektor je iskoristio priliku da zahvali vlč. Andriji za sve što je činio po službi duhovnika i da mu to bude zalog za nadahnuće u daljnjem poslanju što ga pred njega stavlja Crkva, a ujedno je najavio i proslavu Presvetog Srca Isusova kao događaj zahvale za sav rad dosadašnjih duhovnika u odlasku.

Homiliju je vlč. Andrija započeo pozivom: „Nemojte sjediti u sjeni, izađite na sunce, dajte se zagrijati.“ Tim riječima želio je naglasiti da kršćani u Presvetom Oltarskom Sakramentu vide Sunce koje ih grije i u kojem nalaze snagu za život. „Težimo susretu s Bogom, ali kada se taj susret dogodi kako reagiramo“, zapitao je i nastavio s pitanjem: „Koristimo li dovoljno čežnju za Bogom?“ Odgovore na ta pitanja vlč. Andrija dao je kroz usporedbu naravnog i duhovnog života, naglasivši da kao što naravni život ne može funkcionirati bez Sunca tako ni duhovni život ne može bez Boga te napredovati i rasti u spoznaji Boga.

Istaknuo je da svatko od nas želi svojim tijelom ispovijedati realnu, stvarnu prisutnost u Isusa Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu, ali često se dogodi da upadnemo u opasnost da izoliranim pogledom gledamo na najsvetije. To je objasnio primjerom kako naš pogled često prestaje završetkom klanjanja i izlaskom iz svetoga prostora, kapelice. Ista se opasnost dogodila u 13. stoljeću kada je i nastao blagdan Tijelova.

Tijelo i Krv Kristova nisu samo za oltarom, već su za izgradnju Crkve te euharistiju treba upravo tako shvaćati kao Tijelo i Krv koji izgrađuju pravo tijelo, Crkvu, istaknuo je vlč. Andrija. Upozoravajući na još jednu opasnost rekao je da sve u našem životu treba činiti Gospodin. On čini čudo s kruhom i vinom, ali i s nama samima pretvarajući nas u Božju djecu, te mu moramo dati u životu sve ono što od nas traži, a to ne možemo ako smo u hladovini i ako ne živimo puninu, pojasnio je nadovezujući se na početak homilije. Crkva isto tako može upasti u tu opasnost ako ne živi puninu svoga poslanja, a u zadnje vrijeme često to možemo vidjeti u našoj blizini zaključio je vlč. Andrija, ali Crkvene zajednice koje su u svijetu progonjene pokazuju nam primjer da izlaženjem van i čašćenjem i posvješćivanjem Kristove prave prisutnosti izlazimo iz banalizacije Kristova otajstva euharistije.

Treća opasnost na koju je upozorio vlč. Andrija je opasnost od banalizacije ako si ne posvijestimo važnost tijela, jer ono smo što jedemo, a mi se stalno trebamo preobražavati s onim što jedemo, Tijelom Kristovim i biti svjesni njegova djelovanja u našim životima. Sam Krist izišao je iz sebe i pokazao se i darovao svima nama na križu. Vlč. Andrija potaknuo je bogoslove da izađu iz svoga komfora i pokažu Kristovo tijelo svijetu u obliku Crkve, potaknuo je da postanu Kristova prisutnost u društvu i počnu drugačiji način života na koju nas poziva svakodnevica koja može postati susret s Gospodinom, raj, blagovalište, ako damo Gospodinu sve ono što imamo i pripremimo sebe na susret s njime.

Završio je riječima da samo onaj koji nam sve daje od nas može učiniti ono što imamo, a to je On sam i zato mu se ne smijemo opirati nego učiniti od sebe i svoga tijela Tijelo Kristovo i pokazati Krista svijetu.

Na kraju slavlja bio je izložen Presveti Oltarski Sakrament na čašćenje kako to predviđa obred kada nije moguće upriličiti procesijski hod s postajama. Nakon poklona, čašćenja te iskazivanja vjere u Kristovu prisutnost, bogoslovna zajednica je u procesijskom hodu u kapelu Presvetog Srca Isusova zaključila slavlje nakon čega je vlč. Andrija podijelio završni misni blagoslov. Pjevanje je predvodio bogoslovski oktet pod vodstvom bogoslova Luke Cvitanovića.

Proslava Tijelova završila je svečanom pjevanom Večernjom Časoslova u zajedništvu cijele bogoslovne zajednice u dvorištu Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa.

 

 

 

Radio Marija

10:30 Školski sat - predstavljamo školu Stjepana Sulimanca u Pitomači; gosti: Marko Marić, ravnatelj, profesori i učenici; ur. i vod.: Božidar Biondić
11:15 Glazba
12:00 Kraljice Neba; Molitva - Srednji čas
12:15 Mali koncert

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Riječ Gospodnja - homilija apostolskog nuncija mons. Giorgia Lingue

Na Veliku subotu u 18:30 h i u nedjelju u 9:00 hu našem je programu Riječ Gospodnja – homilija apostolskog nuncija mons. Giorgia Lingue. Čitanja: Dj...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Listopad 2020
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.