Prvo: Nikada ne smijemo vjerovati da smo mi prvi koji čitamo Sveto pismo. Brojni su, neizmjerno mnoštvo, tijekom stoljeća čitali, razmišljali, živjeli i prenosili Sveto pismo. Najbolji tumači Svetoga pisma su sveci.
Drugo: Sveto pismo je knjiga crkvene zajednice. Naše čitanje, premda bilo pojedinačno, nikada neće biti usamljeno. Da se okoristimo čitanjem Svetoga pisma, moramo se uključiti u veliki crkveni tijek koji usmjerava i vodi Sveti Duh.
Treće: Sveto pismo je „Netko“, dakle osoba. Stoga se istovremeno čita i slavi. Liturgijsko čitanje Svetoga pisma je najbolje čitanje.
Četvrto: Krist je središte Svetoga pisma; stoga, sve treba čitati pod Kristovim pogledom i ispunjeno u Kristu. Krist je ključ za razumijevanje Svetoga pisma.
Peto: Nikada ne treba zaboraviti da u Svetome pismu nalazimo činjenice i opise, djela i riječi tijesno povezana jedna s drugima; riječi naviještaju i rasvjetljavaju činjenice, a činjenice ostvaruju i potvrđuju riječi.
Šesto: Praktičan i koristan način čitanja Svetoga pisma jest započeti sa svetim evanđeljima, nastaviti s Djelima apostolskim i Poslanicama, čitajući u međuvremenu koju knjigu iz Staroga zavjeta: Knjigu postanaka, Izlaska, o Sucima, o Samuelu i tako redom. Levitski zakonik, primjerice, ne treba žurno čitati. Psalmi trebaju biti molitvena knjiga biblijskih skupina. Proroci su duša Staroga zavjeta: njima treba posvetiti posebno proučavanje.
Sedmo: Bibliju se osvaja kao i grad Jerihon: opsjedajući je. Stoga je veoma korisno usporedno čitanje tekstova. Takvo čitanje zahtijeva puno vremena, ali je veoma korisno. Jedan tekst pojašnjava drugi, kao što je govorio sveti Augustin: „Stari zavjet u Novome postaje jasan, a Novi je skriven u Starome“.
Osmo: Sveto pismo treba čitati i razmišljati s istim Duhom s kojim je napisano. Sveti Duh je njegov glavni pisac, a također i glavni tumač. Uvijek se prije početka čitanja treba obratiti Svetom Duhu, a na kraju čitanja mu također treba zahvaliti.
Deveto: Sveto se pismo ne smije rabiti da se nekoga kritizira ili osuđuje.
Deseto: Svaki biblijski tekst ima svoj povijesni kontekst u kojem je nastao i književni kontekst u kojem je napisan. Biblijski je tekst, izvan svog povijesnoga i književnog konteksta, izlika za manipuliranje Božjom riječju. To je uzaludno izgovaranje Božjega imena.
Biskup Querétara/Meksiko - Mario de Gasperín Gasperín
Datum 10.1.2020.
