veliki petak

Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. (Heb 2,12)

            Prisjećajući se dramatičnih događaja Gospodinove muke i smrti, promišljajući o misteriju muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista naše emocije i ljubav prema Kristu su veći nego ikada. I dok razmišljamo o posljednjim trenutcima ovozemaljskog života našega Spasitelja ništa nam ne preostaje nego pasti ničice pred križ Gospodina našega i šutjeti, srcem razgovarati s Njim koji pati i trpi za nas. Trpio je On za svakog čovjeka bez razlike iako je nama svojstveno svojatati Isusa samo za nas. Trpi i danas. Dani svetog trodnevlja, a posebno današnji dan je najčešće dan odluke za Krista i u tom trenutku nam nitko i ništa ne može stati na tom putu. Svjesni smo mi da je put na kojem slijedimo Krista trnovit i težak, pun je zapreka i raskrižja.

Mi smo kršćani, katolici i često se dičimo s tim, zato otvorimo svoje srce večeras i zapitajmo se jesmo li zaista, slijedimo li Krista i njegov put, živimo li prema Isusovim zapovijedima?

Patnja i bol je situacija u našim životima na koji nemamo odgovora osim u pouzdanju u Gospodina. Naš Hrvatski narod od davnina susreće se s patnjom i boli. Sjetimo se samo Križnog puta kada su žene, djeca, vojnici primorani primiti svoj križ na ramena i s Njim krenuli na njima nepoznat put. „Oslobodilačka“ vojska ih je na tom putu sprovodila baš kao što su i rimski vojnici pratili Isusa na njegovom križnom putu. I jedni i drugi vojnici nisu dozvoljavali razjarenoj svjetini da im pomogne ili da im pruži čašu vode kako bi im malo olakšali to putovanje u nepoznato, putovanje u kojem su cijelim putem gledali smrti u lice, hodali su baš poput Isusa zapinjući, padajući ali s molitvom na usnama. U tim najtežim trenutcima nisu prestali zazivati Isusa i Njegovu i našu majku Mariju. Svi su oni ubijeni i razapeti s Kristom, a za mnoge od njih groba ni dan danas ne znamo.

Nije im bilo dosta pa su krenuli progoniti biskupe, svećenike, redovnike i redovnice i istaknute vjernike laike. I oni su prolazili s Isusom križni put na suđenjima i kasnije u zatvorskim ćelijama. Sjetimo se samo bl. Alojzija kardinala Stepinca, hercegovačkih franjevaca, službenice Božje Marice Stanković i mnogih drugih nama znanih i neznanih. Svi su oni ubijeni i razapeti s Kristom. Kako su se osjećali u tim trenucima ostali su nam zapisi onih koji su preživjeli te logore smrti, ali su na kraju umrli od posljedica mučenja.

Službenica Božja Marica Stanković je u pritvorskoj ćeliji u zagrebačkoj Petrinjskoj ulici 1948. godine napisala križni put robijaša kojim nam svjedoči kako su se osjećali. Iz ovog Križnog puta možemo vidjeti kako ni u tim najtežim trenucima nisu gubili vjeru u Isusa Krista. U ovoj prigodi donosim i kratki izvod iz tog Križnog puta:

 

Što da Ti kaže, Isuse, jedno bijedno robijaško srce, kad te gleda pribijena na križ? Što da ti kažemo mi, koji smo i sami pribijeni na križ sramote i ropstva?

Mnogo i malo, Isuse! Svoje rane skrivamo u Tvoje rane, svoje jauke u Tvoje jauke, svoje jecaje u Tvoje jecaje, svoje drhtaje u Tvoje drhtaje, svoje suze u Tvoje suze.

Primaš li, Isuse, to jedinstvo Sviđa li Ti se?

Primi, ta robijaši Te za to mole!

 

            Nakon svih tih stradanja, patnje i boli zadesi naš narod opet nevolja. Našom Domovinom prolomi se jauk majki, supruga, braće i sestara, djece. Mladići, djeca odlaze braniti našu domovinu. „Rimski vojnici“ okupiraju našu zemlju, i opet djeca, starci, žene, bolesni i nemoći odlaze na put. Put pun boli i jada, protjerani odlaze na put u nepoznato. Hoće li preživjeti, sudbina im je nepoznata. Odlaze stari, nemoćni, goli i bosi u pratnji vojnika a oko njih opet razjarena svjetina kliče i viče baš kao i dok je Isus nosio svoj križ, nema koga da im pomogne. Svi su oni ubijeni i razapeti s Kristom, a za mnoge od njih groba ni dan dans ne znamo. Svoju Kalvariju, svoju patnju i bol naš narod podnosio je s krunicom u ruci i molitvom na usnama.

Stoga bi možda bilo dobro danas zašutjeti, ostati u šutnji da nas prožme, kako su stari govorili, sveti strah, sveto drhtanje. Utjeha dolazi s Isusova križa nasljedujući ga. Utjeha u patnji nije vezanje za nju, nego aktivan život, briga za proširenje života. Patnja po sebi nije dobra, ona ponižava čovjeka. Ona po sebi ne oplemenjuje i ne čini čovjeka boljim. Samo patnja sa smislom i ciljem, s vjerom u Boga i ljubavlju za njega i druge i dobru stvar, za čovječanstvo kako je to Isus činio, omogućuje da se i najteža patnja može nositi i da postane milosno vrelo stvaranja novoga života. U našoj nemoći i tišini iz dubine svoga srca gledajući u Kristov križ recimo mu: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

 

Tekst: Petar Bilobrk

Foto: Križni put, Kapelica Radio Marije, autor: Tomislav Buntak

Radio Marija

23:15 Upoznajmo Bibliju
23:25 Glazba
23:30 Riječ o Riječi - duhovni poticaji za svaki dan
23:35 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Pismo Isusu; autorica: Marija Rukljač

  ISUSE!Ti si svjedok svih mojih pitanja!Dok bijah mala djevojčica ,,Oče naš“ meni se činio prejednostavan… Nisam htjela molitvu, tražila sam...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Travanj 2021
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30

FG-TAB.png

VG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 65 39 498; 097 60 24 076

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2020

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.