Sveti Franjo Paolski rođen je 1416. godine u Paoli u Kalabriji, Italija a umro 2. travnja 1507. u Plessisu u Francuskoj. Već prije svoje dvadesete godine počinje okupljati sljedbenike, koji su uskoro postali vrlo brojni.
Osnivač je franjevačke redovničke zajednice, Reda najmanjih. Prema geslu Caritas et humilitas ("Ljubav i poniznost") živio je braćom strogim životom pokore i odricanja. Njegov je život bio ispunjen radom, šutnjom, postom i noćnim bdjenjima. Bio je čudesan radnik, branitelj siromašnih i potlačenih. Govorilo se da može čitati misli. Hrabro je prozivao kralja Ferdinanda od Napulja i njegove sinove, koji su samovoljom i tiranskim vladanjem tlačili siromašni narod.
Na zahtjev pape Siksta IV. otputovao je u Pariz kako bi Luju XI. pomogao da se pripremi za smrt. Koristeći taj položaj, utjecao je na nacionalnu politiku, pomažući vraćanju mira između Francuske i Britanije, savjetujući ženidbene veze među vladajućim obiteljima te između Francuske i Španjolske, uvjeravajući Luja XI. da vrati otetu zemlju.
Umro je dok je još bio na dvoru u Francuskoj. 1562. hugenoti su razvalili njegov grob, pronašli njegovo tijelo netaknuto i spalili ga. Kosti su sačuvali katolici i poslane su u razne crkve kao relikvije. Crkva je Franji odala priznanje proglasivši ga svecem već 12 godina nakon smrti. Bila je 1519. godina kada je poplava reformacije s teškim posljedicama počela osvajati Njemačku i velik dio Europe. Renesansni je papa Leon X., vođen Duhom Svetim, kanonizirao sv. Franju i time upravio pogled kršćanskog puka prema jednom kršćaninu koji je istinski živio prema Evanđelju.
Tekst: sveci.net
