Blažene karmelićanke iz Compiègnea, šesnaest francuskih mučenica, deset redovnica, jedna novakinja, tri sestre laikinje i dvije trećoredice (vanjske suradnice), dale su svoj život za Krista Gospodina 17. srpnja 1794. Karmelićanske mučenice iz Compiègnea, pripadnice Reda bosonogih sestara Blažene Djevice Marije od gore Karmela, djelovale su u Compiègneu (departman Oise), u sjevernoj Francuskoj. Uhićene su 24. lipnja 1794, za vrijeme Francuske revolucije i osuđene na smrt. Najprije su bile zatočene u Cambraiu (departman Nord). Bilo je to vrijeme vladavine revolucionarnog terora, razdoblje masovnih smaknuća na giljotini. Šesnaest karmelićanki dovedeno je na stratište u Parizu, koje se nalazilo na mjestu današnjeg trga Place de la Nation. Način na koji su karmelićanke pristupile smaknuću bio je zaista impresivan. One su pred stratištem obnovile svoje zavjete i zapjevale „Veni Creator Spiritus“ („O, dođi, Stvorče, Duše Svet“). Nastavile su pjevati dok su jedna za drugom pristupale giljotini, na kojoj su im odsijecane glave. Prva je pogubljena novakinja, sestra Konstanca od Isusa (Marie-Geneviève Meunier), zatim sestre laikinje i vanjske suradnice, a na kraju redovnice. Kad je krenula prema giljotini, sestra Konstanca započela je pjevati psalam „Laudate Dominum“ („Hvalite Gospoda“). Posljednja je bila smaknuta njihova poglavarica, časna majka Terezija od svetog Augustina (Marie-Madeleine-Claudine Lidoine). Mučenice su pokopane u zajedničkoj grobnici na pariškom groblju Picpus, na kojem danas jedan jedini križ obilježava mjesto gdje počivaju tijela 1306 žrtava zločinačke, terorističke giljotine. Razdoblje vladavine terora završilo je samo desetak dana nakon mučeništva karmelićanki iz Compiègnea. Već 27. srpnja te godine smaknut je na giljotini i sam Maximilien Robespierre, jedan od vodećih revolucionara.
Karmelićanske mučenice iz Compiègnea proglasio je blaženima 27. svibnja 1906. papa Pio X. Evo i imena tih blaženica: majka Thérèse de Saint-Augustin (Marie-Madeleine-Claudine Lidoine, 41 godina, priorica), sestra Saint Louis (Marie-Anne-Françoise Brideau, 42 godine, zamjenica priorice), majka Henriette de Jésus (Marie-Françoise de Croissy, 49 godina, učiteljica novakinja. bivša priorica), sestra Marie-Henriette de la Providence (Marie-Anne Pelras, 34 godine), sestra Charlotte de la Résurrection (Anne-Marie-Madeleine-Françoise Thouret, 78 godina), sestra Thérèse du Cœur de Marie (Marie-Anne Hanniset, 52 godine), sestra de Jésus Crucifié (Marie-Anne Piedcourt, 78 godina), sestra Euphrasie de l’Immaculée Conception (Marie-Claude-Cyprienne Brard, 58 godina), sestra Thérèse de Saint Ignace (Marie-Gabrielle Trézel, 51 godina), sestra Julie-Louise de Jésus (Rose-Chretien de Neuville, 53 godine), sestra Constance de Jésus (Marie-Geneviève Meunier, 29 godina, novakinja), sestra Marie du Saint Esprit (Angélique Roussel, laikinja, 51 godina), sestra Saint François-Xavier (Élisabeth-Juliette Vérolot, 30 godina, laikinja), sestra Sainte Marthe (Marie Dufour, 51 godina, laikinja), sestra Catherine (Catherine Soiron, 52 godine, vratarica) i sestra Thérèse (Marie-Thérèse Soiron, 46 godina, vratarica). Blažene mučenice iz Compiègnea inspirirale su u 20. stoljeću brojne umjetnike i umjetnička djela, pored ostalog novelu „Posljednja na stratištu“ („Die Letzte am Schafott“, 1931) njemačke spisateljice Gertrud von le Fort, dramu „Dijalozi karmelićanki“ („Dialogues des carmélites“, 1949) francuskog književnika Georgesa Bernanosa, istoimenu glasovitu operu (1957) francuskog skladatelja Francisa Poulenca i istoimeni film (1960) redatelja Philippea Agostinija i Raymonda Leopolda Bruckbergera.
Tekst: zupa.jastrebarsko
Photo: By GFreihalter - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=11503584
