Danas s velikom radošću u srcu slavimo i spomendan hrvatskog mučenika i blaženika Miroslava Bulešića. Rođen je 13. svibnja 1920. u Čabrunićima kod Svetvinčenta u Istri kao sin Mihe i Lucije rođene Butković. Osnovnu školu polazio je u Juršićima, a potom se školovao u sjemeništima u Gorici i Kopru. Studirao je od 1939. do 1943. filozofiju i teologiju u Rimu na sveučilištu Gregoriana, a za njegovo školovanje zauzeo se blaženi Alojzije Stepinac. Za svećenika je zaređen 11. III. 1943. u župnoj crkvi u Svetvinčentu. Bio je upravitelj župe u Baderni do 1945. To su bila teška ratna vremena kada su Istrom harale tri vojske-partizanska, fašistička i njemačka. Osobitu pozornost velečasni Miroslav posvetio je odgoju djece i mladih. Pomagao je svima koji su bili u potrebi: «Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu… Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže-i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.“ Prijetili su mu s raznih strana pa je u svojem dnevniku zapisao: “Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado… Želim umrijeti za slavu Božju i spasenje duše svoje i duša svojih vjernika.” U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Predavao je vjeronauk u školi, okupljao mladež, obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i karitativnu djelatnost. Protivnici vjere su ga napadali, ali on nije htio ostaviti svoju zemlju i pobjeći u Italiju: ”Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru.” U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u sjemeništu i gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom “Svećeničkog zbora svetog Pavla”, koji je okupljao svećenike Hrvate, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve, a pridonio je kao i mnogi drugi svećenici međunarodnom priznanju pripojenja Istre matici Hrvatskoj. U proljeće 1947. komunističke vlasti predstavile su “petogodišnji plan”, kojim su tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnog života. Miroslav Bulešić se tome odlučno usprotivio, zajedno sa drugim svećenicima iz "Svećeničkog zbora svetog Pavla".
U kolovozu 1947. pratio je delegata Svete Stolice monsinjora Jakoba Ukmara, koji je dijelio krizmu na području oko Buzeta. Nakon što komunisti nisu uspjeli spriječiti krizmu u Buzetu 23. kolovoza 1947, došli su naredni dan, 24. kolovoza, pred župnu kuću u obližnjem Lanišću. Mještani Lanišća složno su čuvali crkvu i svećenike u Lanišću, sve dok nije došla milicija. Potom su otišli kući smatrajući da neće biti daljnjih nereda. Kada je župnik Stjepan Cek otvorio vrata župnog dvora komandiru milicije, zlikovci su upali su pred očima milicajaca u župni dvor. Pretukli su brutalno monsinjora Ukmara, a velečasnog Bulešića ubili su ubodima noža u grlo. Krv mučenikova prskala je po zidu župnog ureda i tekla sve do predsoblja. Tadašnji papinski nuncij Joseph Harley izjavio je: ”Vi ste više dobili smrću tog mladog svećenika, nego li ste izgubili, jer ste dobili blaženika i mučenika.” Komunisti nisu dopustili da mučenik bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego u Lanišću. Tek je 1958. njegovo tijelo preneseno na groblje u Svetvinčenat, a 2003. položeno u posebnu kriptu u zidu župne crkve u Svetvinčentu. Veliki istarski biskup Dragutin Nežić (Donja Reka kod Jastrebarskog, 1908-Pula, 1995) započeo je 1956. službeni postupak za proglašenje Miroslava Bulešića blaženim, ali su komunističke vlasti to zabranile. U porečkoj i pulskoj biskupiji provedeno je službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. predano Kongregaciji u Rim. Na obljetnicu Bulešićeve smrti, 1997, župljani laniške župe postavili su spomen-ploču na zgradi doma gdje je mučenik ubijen. Istog dana su postavili i spomen-ploču na zidu ispred same crkve, s tekstom: "24. kolovoza 1947, na ovoj posvećenoj zemlji, dok se dijelila Sveta potvrda, branili smo Crkvu i svećenike, svjedočili vjeru svojih otaca, narodni identitet i slobodu". Papa Benedikt XVI. ovlastio je 20. prosinca 2012. Kongregaciju za proglašenje svetih da objavi dekret o proglašenju blaženim velečasnog Miroslava Bulešića. Veličanstvena beatifikacija održana je 28. rujna 2013. u pulskoj Areni uz nazočnost mnoštva svećenika i vjernika. Posvećena mu je crkva u Valbandonu kod Fažane i policijska kapelanija Policijske uprave istarske.
