Caritas Riječke nadbiskupije proslavio je u subotu 22. ožujka blagdan svog nebeskog zaštitnika sv. Josipa. Tradicionalno, na misi koju je u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Rijeci predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić, u lijepom broju okupili su se volonteri i djelatnici nadbiskupijskog i župnih Caritasa. Liturgijsko slavlje glazbeno je animirao Zbog svetišta Majke Božje Trsatske, a pod misom nadbiskup je podijelio zahvalnice svima koji su svojim radom i podrškom doprinijeli misiji Caritasa.
U propovijedi nadahnutoj evanđeoskim ulomkom o izgubljenom sinu (Lk 15,1-3.11-32) nadbiskup je na početku kazao da bi neki mogli pomisliti da je Isus kao Bog morao znati sve, da se nije trebao puno truditi i upoznavati život poput nas ljudi i da mu je kao Bogu sve bilo poznato. No Isus je bio i pravi čovjek i kao takav morao je proći cijelo naše ljudsko iskustvo i morao je učiti. I njemu je, kao svakom čovjeku, u njegovom rastu, razvoju i spoznaji trebao netko drugi da mu pomogne polako rasti, razvijati se i ispuniti poslanje zbog kojega je došao među nas, rekao je Uzinić. Jedna od osoba koja je odigrala važnu ulogu u Isusovom životu jest njegov poočim sv. Josip.
„Današnji evanđeoski ulomak donosi prekrasnu priču o ocu. Prispodoba govori da je Isus Oca mogao prepoznati u svom poočimu Josipu. Od njega je naučio što znači biti otac, biti milosrdan otac i kakav je Bog kao naš otac – da je milosrdan, da mu nije cilj uhvatiti nas u našim pogreškama i grijesima, nego spasiti nas i biti milosrdan, oprostiti naše grijehe. Naučio je i da on treba biti kao Otac – zato je Isus bio milosrdan i bliz’ svima, a osobito onima koji su imali potrebu da im se iskaže veće milosrđe.“ Današnji evanđeoski ulomak i nas želi naučiti kakav je Bog Isusa Krista, Bog u kojega vjerujemo. To je milosrdan Bog, Bog koji nas ne želi kazniti, nego spasiti. Bog koji čeka naš povratak kako bi nas zagrlio, kako bi nas podsjetio da smo njegovi sinovi i kćeri, poručio je nadbiskup.
U nastavku je Uzinić rekao da, iako evanđeoski ulomak donosi parabolu o dva sina, a Isus je bio jedinorođeni Sin Božji, ipak nam isti pokazuje ono što je za Isusa specifično – njegova širina. Njegova braća i sestre nisu samo članovi njegove obitelji, nego svi ljudi. Zahvaljujući tome, izgubljeni brat i sestra mogu biti bilo tko. Bog sve jednako ljubi i jednako mu je stalo do svakoga te želi da i mi sve jednako ljubimo. U tom smislu, nadbiskup se obratio djelatnicima Caritasa i korisnicima napominjući da ono što Caritas sa svojim djelatnicima treba činiti jest pokazati – osobito onima koji se osjećaju da su odlutali i postali izgubljeni – ovakvu sliku Boga kakvu nam je Isus ostavio u evanđelju: Boga kojemu je stalo do ljudi, koji suosjeća i Boga koji je otac u smislu navedenog evanđeoskog ulomka o izgubljenom sinu. „Tako ste vi (djelatnici Caritasa) pozvani onima koji od vas traže pomoć, pokazivati takvog Boga, pokazivati na vlastitom primjeru da je Bog milosrdan otac“, poručio je nadbiskup.
Nastavno je upozorio na zamku u koju je upao stariji sin. To je zamka da druge sudimo kroz ono što su činili ili nisu činili. Da ih sudimo na temelju njihovih pogrešaka. Bog nam poručuje da je svatko njegov sin i njegova kći i da smo svi braća i sestre i da druge ne smijemo gledati kroz ono što su činili, da nam drugi ne smiju biti neprijatelji i konkurencija te da ih se ne smijemo bojati zbog vlastitih interesa, već da nam drugi trebaju biti i ostati braća i sestre. Kad bi se Caritasu, njegovim djelatnicima i volonterima dogodilo da ljude promatramo iz perspektive starijeg brata, tada bi bilo bolje da naš Caritas ne postoji jer onda bi u nama, kao i u starijem sinu, to što je Bog dobar i što i nas poziva da budemo dobri, izazivalo nezadovoljstvo. A cilj je da mi, nasljedujući Isusa, objavljujući im Boga koji je otac, postanemo poput Boga, odnosno jedni drugima postanemo očevi i majke te se jedni o drugima skrbimo na način kako to Bog čini. Zaključujući, nadbiskup je potaknuo okupljene djelatnike i volontere Caritasa da imaju ne samo otvorena vrata naših ustanova, nego i otvorena vrata srca kako bi drugi u nama mogli vidjeti kakav je Bog i kako bismo i mi mogli posvjedočiti da nas Bog ljubi i u njegovom srcu ima mjesta za sve.
Na kraju misnog slavlja, ravnateljica nadbiskupijskog Caritasa, Marijana Medanić, predstavila je ostvarene projekte ove nadbiskupijske karitativne ustanove u protekloj godini i pročitala imena dobitnika zahvalnica koje je nadbiskup uručio onima koji su svojim radom i podrškom doprinijeli misiji Caritasa. Zahvalnice volonterima župnih caritasa uručene su: Franči Fabijanić (Prvostolni dekanat), Petri Grdaković (Trsatski dekanat), posthumno Josipu Kvasu (Delnički dekanat, Zahvalnicu preuzela kćer Snježana Križ), Gabrijeli Knežević (Opatijski dekanat), Ivanu Vukiću (Kastavski dekanat), Zorki Broznić (Bakarski dekanat) i Jelki Baretić (Crikvenički dekanat). Uz njih, zahvalnice su uručene gradonačelniku Marku Filipoviću (Grad Rijeka), ravnatelju KBC-a Rijeka Alenu Ružiću, Udruzi specijalne policije Domovinskog rata Ajkule, Udruzi roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata PGŽ, Katehetskom uredu Riječke nadbiskupije, HNK Ivana p. Zajca, Maškaranom odboru iz Mošćenica, Olhu Honcharenko, djelatnicu na projektu Zaželi te tvrtkama Ferotehna, Maritime, Liburnia Riviera Hoteli d.d., Lurssen Design Center Kvarner, Gitone Kvarner d.o.o., ACI Gitone.
Izvor: Riječka nadbiskupija
