U subotu 5. travnja, u Pazinskom kolegiju, održan je susret članova župnih Caritasa Porečke i Pulske biskupije. Nakon molitve i uvodnih pozdrava generalnog vikara preč. Rikarda Lekaja, prigodno izlaganje održao je vlč. Josip Kolega, duhovnik Biskupijsko-misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli.
U svom izlaganju, vlč. Kolega je govorio o pozivu i poslanju suradnika Caritasa te naglasio kako vjernik angažiran u caritasu nije samo nositelj hrane nego je nositelj svog iskustva jer je uvijek pozvan donijeti nešto više od hrane. Kršćanin je uvijek pozvan donositi i činiti više.
Kao duhovnik Kuće milosrđa u Majmajoli, predavač je na primjeru osobnog iskustva posvjedočio što znači caritas. Od kako je u Kući milosrđa uređena kapelica i slave se svete mise, ovaj dječji dom je postao pravi dom i obitelj djeci. S dolaskom časnih sestara Službenica milosrđa – Anćela, Kuća milosrđa je postala kuća molitve i ono što su svojim dolaskom časne sestre donijele, to je upravo caritas. Poslanje caritasa je donijeti Duha Božjega, donijeti Duha Isusa Krista djeci koja čitaju stvarnost na svoj, dječji način. Naučiti druge da postoji zahvalnost, naučiti da postoji Nebo, naučiti da postoji Providnost – to je caritas.
Susret je nastavljen prezentacijom gđe Arlin Gobo, voditeljice Odjela za tržište rada iz Područnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Puli, koja je predstavila projekt o zapošljavanju N.E.E.T. osoba. NEET osobe su mladi ljudi (između 15 i 29 godina) koji nisu zaposleni, ne školuju se i nisu u sustavu obrazovanja odraslih. Ukupno neaktivnih osoba u Hrvatskoj je 349.140, a od toga je mladih neaktivnih osoba 86.525. Gospođa Gobo je predstavila Usluge HZZ-a te prisutnim članovima župnih Caritasa pojasnila na koji način mogu pomoći, ako u svojim sredinama poznaju i susreću ovakve osobe.
Budući da je ovaj susret zamišljen kao duhovna priprema za najveće događaje naše vjere, suradnici su, nakon prezentacije o uslugama HZZ-a, imali prigodu pristupiti sakramentu ispovijedi.
Nakon toga uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Ivan Štironja. Tumačeći pročitani evanđeoski tekst (Iv 7,40-53) koji govori o polemici koja je nastala među židovima, biskup Štironja je kazao da se u središtu naše vjerničke pozornosti nalazi komentar stražara koji su, po nalogu glavara svećeničkih i farizeja, trebali uhvatiti Isusa. Na pitanje: „Zašto ga ne dovedoste?“, stražari odgovaraju: „Nikada nitko nije ovako govorio.“
Stražarima je Isusov govor promijenio srce. Kao da su potpuno zaboravili svoje dužnosti i nalog koji su dobili od svojih pretpostavljenih. Zaboravili su na svoj posao koji im je donosio kruh. U isto vrijeme osjetili su istinitost pisanih riječi: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4,4). Stražari tih dana nisu trebali jesti, nisu bili gladni jer su se nasitili Božje riječi.
Stoga je biskup podsjetio vjernike kako je u životu suradnika Caritasa najvažnije slušati Božju riječ. Slušati Isusa hrana je za život i jedno posebno i nezamjenjivo iskustvo. Ta hrana ne hrani samo dušu nego i tijelo. Slušati Riječ Božju, pohraniti ju u svoje srce, hraniti dušu tom Riječi i pretočiti ju u život, pretočiti ju u djela – to je caritas, kazao je biskup.
Prigovor stražarima: „Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega?“ dodatno ističe sebičnost kojom glavari svećenički i farizeji sebe predstavljaju kao primjer kakav treba biti onaj koji voli zakon i Jahvu.
„Prijezir glavara svećeničkih i farizeja nije se zaustavio samo na Isusu nego i na svima onima koji su drugačije mislili. Svi oni koji ne misle kao oni, obična su svjetina i neznalice, oni ne poznaju zakon. Možda smo i mi u napasti ili u iskušenju, i biskup i svećenici, da sebe stavimo na prvo mjesto kao ideal, kao primjer kakav treba biti kršćanin.“ Svi mi trebamo biti kao Isus. To je ideal. „Ja moram biti milosrdan kao Isus, moram ljubiti kao Isus, ja moram djelovati kao Isus“, kazao je biskup.
Na temelju evanđeoskog odlomka biskup je, također, istaknuo kako Nikodemu, koji je ušutkan prijezirnim komentarom kolega: „Da nisi i ti iz Galileje?“, srce govori da treba braniti Isusa, ali je razum govorio nešto suprotno tomu. Razum je nadvladao i ušutkao Nikodemovo srce. „Osjećaj za istinu i pravdu prerastao je u posramljenu šutnju koja je postala kapljica nepravde i bezakonja koja se sručila na Isusa i odvela ga u smrt na najsramotniji način, vješanjem na križu. A Isus je čista, prava i jedina istina.“ I zato, Isus u našem životu ne smije biti ušutkan. „Ne smije biti ušutkana Crkva u našim obiteljima, našim srcima, u našoj glavi i našem razumu“. „Dok su glavari svećenički i farizeji poticali na prijezir i mržnju protiv Isusa, Isus je u isto vrijeme poticao na praštanje i ljubav, pozivao je svoje slušatelje da svojom dobrotom i ljubavlju budu svjetlo svijeta i sol zemlje.“ Time Isus poručuje: kao što jedno zrno soli daje potpuno drugačiji okus hrani, kao što jedna zraka razbija mrklu tamu, tako malo kršćanske dobrote i ljubavi mijenja cijeli svijet, pojasnio je biskup.
Biskup je na kraju zahvalio svima ne nesebičnu darivanju u služenju braći i sestrama u potrebi te poručio: „Caritas je glas Crkve i glas Božji koji svjedoči Očevu ljubav i dobrotu, glas koji tiho ali skladno i sigurno pjevuši o Kristu koji je došao služiti, a ne biti služen. Stoga, biti Kristov nikada nije bilo jako popularno. Svjedočiti Krista i boriti se za ostvarenje njegova nauka može donijeti trpljenje i ruganje, čak i progonstvo. No, za onoga koji je prepoznao njegovu ljubavi i shvatio njegovo obećanje postaje samo izazov. Zato ne dajmo se ušutkati“.
Izvor: Porečko pulska biskupija
