„Gdje je živjela i djelovala, Danica  je ostavila poseban trag. Danicu doživljavam kao uzor  za osobe koje razlučuju svoj životni poziv.“, s. Marina od Presvetog Trojstva

Povodom 125. obljetnice rođenja katoličke laikinje, glasovite učiteljice, djevojke sveta života i blažene smrti razgovarali smo s karmelićankom s. Marinom Kosinom, učiteljicom novakinja u Družbi Karmelićanki Božanskog Srca Isusova.  Baš kao i sveta Mala Terezija, Danica je preminula vrlo mlada napunivši 26 godina života, no mnogo je još milosnih poveznica između sv. Male Terezije i Danice Širole koju i nazivamo hrvatskom Malom Terezijom. Uz razgovor o ulozi Danice Širole u razlučivanju poziva i odluci da postane redovnica, s Marina u intervjuu rasvjetljuje upravo spomenutu usporedbu – Danice Širole i sv.Male Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica.

1. Tko je bila Danica Širola, kratko nas upoznajte s osnovnim biografskim podacima ove Božje ugodnice, djevojke sveta života i blažene smrti?

Danica Širola je jedna iznimna osoba, djevojka, kći sv. Crkve, učiteljica, intelektualka;  napose ona je osoba izgrađenog vjerskog karaktera, djevojka koja je u samo 26 godina svog zemaljskog života u suradnji s Božjom milošću živjela iznimno kreposnim životom.  Rođena je u Karlovcu 18. travnja 1900. u obitelji Stjepana i Ćirile Širole u kojoj su uz Danicu bila još trojica braće i četiri sestre. Dvije godine nakon Daničina rođenja obitelj se preselila u Zagreb. Danica je završila Višu pedagošku školu u Zagrebu i radila kao učiteljica u školi na Kaptolu u Zagrebu, zatim u Krašiću, Svetoj Jeleni i Crikvenici. Uz svoju službu Danica se bavila i književnim radom. Pisala je pjesme koje je objavljivala u Glasniku Srca Isusova i u drugim katoličkim časopisima. Vodila je duhovni dnevnik, a po nalogu svoga duhovnika napisala je i autobiografiju. Već od djetinjstva Danica je pokazivala sklonost prema dubljem vjerskom životu. Još kao djevojčica u pučkoj školi navraćala je  poslije nastave u samostansku crkvu sv. Vinka u Frankopanskoj ulici Zagrebu i molila pred svetohraništem. Bila je članica Marijine Kongregacije i velika štovateljica Srca Isusova čiju je pobožnost revno širila kao učiteljica. Posebnu pobožnost Danica je pokazivala prema Euharistiji. Svaki dan išla je na sv. Pričest pa i onda kada je bila teško bolesna. Posebno je bila povezana sa bazilikom Srca Isusova u Zagrebu.  Posebno nam može biti bliska po tome jer stanovnici Zagreba mogu i danas doći u iste crkve u kojima je ona molila, hodati istim ulicama i trgovima koja i ona opisuje u svom dnevniku. Željela je postati redovnica, no smrtonosna bolest u tome ju je spriječila. Na Tijelovo 1920. zavjetovala je Bogu djevičanstvo. Posljednje dvije godine života bolovala je od tuberkuloze koju je podnosila sa strpljenjem i radošću. Preminula je u noći 2. rujna 1926. na glasu svetosti. Pokopana je na Mirogoju u obiteljskoj grobnici. Nakon smrti Danicu su počeli nazivati „hrvatskom Malom Terezijom“. Zahvaljujući Božjoj providnosti i s. Slavici Buljan iz Družbe Kćeri Božje ljubavi njeni spisi i zapisi o njoj su ugledali svjetlo dana. Njen život i djelo i danas nadahnjuju mnoge vjernike.  

2. U članku o Danici Široli ističete - Postoje i takve osobnosti čiji nas život ili riječi zahvate, možda nam čak promjene životne stavove, interese, vrednote, poglede na život. Za mene, Danica spada u onu kategoriju osoba čije sam ime dobro upamtila već nakon prvog duhovnog susreta. - Kada ste susreli Danicu Širolu? Kako je izgledao taj duhovni susret?

Moj prvi duhovni susret s Danicom Širola dogodio se kada sam imala četrnaest godina. Kako se u meni u to doba pojavio veliki interes za duhovnošću i čitanjem duhovne literature, među prvim knjigama koje sam čitala bile su autobiografski zapisi svete Male Terezije „Povijest jedne duše“ i niz knjiga „S duhovnim velikanima kroz pojedine mjesece“ čiji je autor p. Josip Antolović. P. Antolović je u dodatku navedenih svezaka, donio i uzorne likove crkve u Hrvata. Među njima je bila i Danica, te su se u knjizi nalazili i odlomci iz njezinog dnevnika. Na mene je ostavila sasvim osobit dojam osobe koja je ostvarila zajedništvo i bliskost s Bogom, dojam svetosti … Zacijelo je tom općem oduševljenju doprinijelo i to što je ona s pravom nazvana hrvatskom malom Terezijom. Naime, sv. Mala Terezija je nedugo prije toga postala moja najomiljenija Svetica i duhovna sestra, preko koje je Gospodin u moje srce posijao klicu redovničkog i karmelskog poziva. Tekstovi Daničinog dnevnika su me također duboko dotaknuli zato što su odražavali put Terezijine svetosti u jednostavnosti…

3. Spominjete autobiografiju sv. Male Terezije “Povijest jedne duše”. U svjetlu te knjige u ruke uzimate kao mlada djevojka “Dnevnike Danice Širole”. Što Vas je posebno dotaknulo u tekstovima Daničinog dnevnika? I koje poveznice primjećujete u tim knjigama, u tim tekstovima - povijestima duša svete Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica i Danice Širole?

Njena velika krepost  ljubavi prema Bogu i čežnje za Njim, te želja da mu se posveti u redovničkom pozivu, bili su za mene nastavak povijesti još jedne duše, ovaj put povijesti duše jedne djevojke Danice iz hrvatskog naroda…Radovalo me što sam otkrila dušu koja je osobito štovala Srca Isusovo, Isusa u Presvetom sakramentu, njegovala ljubav i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, imala osjećaj za siromašne, željela postati redovnica, a upravo su ovi naglasci bili prisutni i u mojoj duši. No, jedan me detalj njenog života posebno dotaknuo, a to je njena nutarnja i vanjska borba za ostvarenje redovničkog poziva.  Čitala sam s dubokim suživljavanjem opise kada je napokon odlučila ostvariti taj poziv, kako je kontaktirala uršulinski samostan u Varaždinu, posjetila sestre, provela noć u sobi kandidature tik do klauzure za kojom je čeznula, pod istim krovom sa svetootajstvenim Isusom i dubokom nadom da će se ondje jednom vratiti da bi postala zaručnica Kristova... I kad je ispunjenje najvećeg sna bio na dohvat duše, dogodio se dramatičan preokret: dijagnosticirana je neizlječiva tuberkuloza i zauvijek je ugašena mogućnost da svoju želju ostvari na zemlji. ….Mala Terezija se za svoje zvanje borila, suočila sa mjesnim biskupom, čak i s papom te su se vrata Karmela otvorila njenim očaranim očima čak i prije za to predviđenog roka propisanog crkvenim pravom. Danici je pak vrata samostana zatvorila tajanstvena ruka Božje volje. Pružila joj je kalež iz kojeg je prije nje pio zaručnik njene duše: Krist. Kako je tada Danica očitovala nevjerojatnu duhovnu veličinu i herojsko predanje u Božju volju! „Isuse! Daleko me guraš-zar zaista? A zašto me nećeš u samostan dragi Isuse?...Zar Danica nije tvoja?“ zapisuje Danica tada u svom dnevniku i spoznaje Isusov odgovor: „Mala,  mezimice moja mala, baš stoga jer te volim mnogo. Znaj da ja hoću malu Danicu, a ne sestru x ili y….Dobri Isuse, a što da sada činim? Isuse, što želiš od mene? Križ da nosim – Isuse moj hvala! Fiat voluntas tua, govorila sam bez prestanka da svladam svoje osjećaje. Bože moj, želim vršiti tvoju volju.“ (Usp, S. M. Slavica Buljan, FDC: Autobiografija, dnevnik, korespodencija i pjesme Danice Širola, str. 428.). Kako je čista bila njena ljubav prema Bogu, oslobođena svakog osobnog interesa, čak i od vlastite volje u duhovnim stvarnostima, i duhovnim uživanjima koje prema nauci sv. Ivana od Križa, i mnoge kreposne duše teško prihvaćaju, tj. teško prepuštaju Bogu s potpunim predanjem kormilo vlastitog života. To je zaista ljubav u herojskom stupnju.

4. Spoznajete li već u toj ranoj, prvoj fazi susreta s Danicom Širolom, zašto je Danica prozvana hrvatskom Malom Terezijom i to s pravom, a ne tek jer lijepo zvuči? Koliko je ta usporedba, sličnost primjera svetosti ozbiljna i privlači?

Njena životna priča mi je tada izgledala kao istinska drama (s prizvukom tragedije) za koju bih željela da je imala drugačiji završetak, tj. da je mogla ispuniti svoju najveću životnu želju i živjeti i umrijeti kao redovnica. No, trebalo je proći dosta vremena da shvatim da je njena najdublja čežnja da postane zaručnica Kristova u punini ostvarena na najistinskiji način zapravo njenim odlaskom Isusu u raj. …Naime, sudeći po njenim zapisima, ona je već za života postigla takav stupanj ljubavi prema Bogu u kojem se duša i Bog doživljavaju u zaručničkom odnosu. To je zapravo najdublje ispunjenje čežnje svake duše, to su mistični vrhunci duhovnog života. Danica je to čini se postigla već na zemlji.

5. Danicu, zaključujemo, doživljavate kao uzor  za osobe koje razlučuju svoj životni poziv. Možete li posvjedočiti je li Danica Širola imala jednu od ključnih uloga da ste danas redovnica karmelićanka BSI? Kakva je bila njezina pomoć u borbi za poziv?

Zašto me se ovaj aspekt Daničine životne priče jako dojmio i još uvijek zadržao obrise žrtve prinesene Bogu koju je Gospodin od nje tražio? U to sam vrijeme već imala duboku nutarnju sigurnost da je redovnički poziv moj put. Također, kao i kod Danice pojavile su se negativne reakcije moje okoline na moj izbor. S dubokom čežnjom sam iščekivala vrijeme kada ću moći otići u samostan i posvetiti svoj život Bogu, ali i strah da se ne dogodi nešto što će to osujetiti. Kao kod Danice….Upravo njen lik i njena životna priča stavili su u moju dušu potvrdu da jedino u Bogu i posvećenosti njemu vidim smisao i  ispunjenje moga života. Bilo mi je također jasno kako trebam činiti sve da otklonim ljudske zapreke i ostvarim ono što spoznajem kao Božju volju jer je ispunjenje Božjeg nauma za nas naš mir i sreća. Stoga Danicu doživljavam kao uzor  za osobe koje razlučuju svoj životni poziv, biloo bračni, ili redovnički. Danas pak u dosta slučajeva čini se da postoje i osobe sa specifičnim pozivom, čiji se život ne uklapa ni u bračni ni u redovnički,ali žive vrlo angažiranim duhovnim životom i  žele prihvatiti  Božju volju za svoj život.  Danica je također  uzor za one koje žele zadobiti od Gospodina duh jakosti i odlučnosti za životne situacije koje zahtijevaju vjernost Bogu, njegovim zapovijedima, sv. Crkvi,  glasu savjesti jer ona je sve to duboko iskusila i proživjela s Bogom…

6. Nakon što je prošlo gotovo tridesetak godina od tog prvog susreta s Danicom, nakon svih spoznaja iz područja duhovnosti, sada ju smatrate još većom Božjom miljenicom i duhovnom veličinom. Zašto?

Nakon tih prvih susreta sa Daničinim spisima, nisam ju zaboravila… Naprotiv, priželjkivala sam novu literaturu o njoj i gajila nutarnju nadu da će jednog dana svjetlo njenog života biti stavljeno na dostojno mjesto da i drugima osvjetljuje životni put. Objavljivanje novih spisa i knjiga o Danici, zaslugom s. Slavice Buljan bilo je to žuđeno iznenađenje. Zaista me Providnost Božja dovela do s. Slavice iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, a nju samu je ona odabrala da bude njezino oruđe za prezentiranje Daničinog lika.

U Daničinom životu prepoznajem put duhovnosti koji ima velikih sličnosti s dušama koje je, kako se to ističe u duhovnoj terminologiji, Bog vodio putem krsne nevinosti, poput sv. Margarete Marije Alacoque, sv. Male Terezije, sv. Faustine…  Kao i kod ovih svetica, Isus je bio njen duhovni vođa od najranije dobi, iako joj je providio i druga redovita sredstva za duhovni rast. Iz njezinih spisa saznajemo da joj je sv. Mala Terezija bila bliska. Poput male Terezije, i naša hrvatska Mala Terezija od vrlo rane dobi pokazuje nesvakidašnju naklonost za Božje stvarnosti,  koji u redovitim okolnostima nisu prisutni u dječjoj dobi u tolikoj mjeri: za duge sate molitve razgovora s Isusom u Presvetom sakramentu, za podnošenje trpljenja, prikazivanjem žrtvica Isusu za ljubav jer On to traži za spasenje duša, isl. Upravo zato se očituje da sve dolazi od Boga i da u Njegovom vrtu On može zasaditi cvjetove iznimne ljepote i mirisa koji se do punine brzo rascvatu….Kod Danice je to bilo u duhovno intenzivnih 26. godina života. U taj vremenski kratak život stalo je toliko ljubavi prema Bogu, toliko čežnje za njim, toliko samozaborava i požrtvovnosti, toliko trpljenja i želje za trpljenjem koje su obilježja iznimnih mističnih duša.

7. Možemo li reći da Danica Širola pripada kategoriji „svetica iz susjedstva“ o kojima piše Papa Franjo?

Gdje je živjela i djelovala, Danica je ostavila poseban trag. Drugačija je. Zato je svojoj prisutnošću osvajala, ižaravala je Božju prisutnost i nadnaravnu radost… To je stoga jer je bila „Danica Isusova“, kako samu sebe naziva. Bog je izvor njene sreće. Sve ono što je u njoj ljudski najsavršenije i najvrjednije, sve što je za pohvalu i divljenje, dolazi od Boga, od njegove milosti s kojom surađuje. Danica je Božja, a opet, tako je naravna i jednostavna…Ona pripada kategoriji „svetica iz susjedstva“ o kojima piše Papa Franjo. Obične stvarnosti života čini na nadnaravan način jer joj je pred očima Bog i spasavanje duša. I zato kao još jedna važna poruka njenog života je: život s Bogom je put do sreće.

8. Život s Bogom pretpostavlja prijateljevanje kroz kvalitetnu molitvu. Danica je zaista molitvena duša. Kako je izgledao njezin molitveni život i što znači kvalitetan molitveni životi, zanima nas i je li i mala suhoće, kušnje na molitvenom putu?

Život s Bogom pretpostavlja prijateljevanje kroz kvalitetnu molitvu. Danica je zaista molitvena duša koja zna čuvati vrijeme za Boga. Zapanjuje da ona u molitvi provodi i duge noćne sate koji se njoj čine prekratki. Jedan je autor rekao: „ubili smo kontemplaciju. Zato izumiremo.“ Stranice Daničinih spisa odišu životom, vedrinom, srećom, planovima, željama, predanošću jer je u molitvi susretala Boga! Naravno i ona je proživljavala suhoću molitve, nedostatka osjećaja Božje blizine, ali u molitvi ustrajava i po toj kušnji jača svoju vjeru i svoju molitvu. Poput sv. Terezije Avilske, i Daničin dnevnik je takav da dok opisuje kronološke događaje, njeni opisi bivaju naposljetku prožeti razgovorom s Isusom ili Marijom Majkom, a da to nije ni zamijetila. U srcu joj je Isus, pa iz punine srca i pero piše rečenice koje odišu Božjoj prisutnošću. To govori da je ona zaista bila molitvena duša s duboko razvijenim osobnim odnosom s Bogom. (Usp. Tekst o tome kako je učila moliti i razmatrati, autobiografija, dnevnik: str. 421 i 422. )

9. Danica je nadalje bila velika štovateljica Srca Isusova. Kako ta škola djeluje na Danicu?

Njezina osobita ljubav prema Srcu Isusovu je sigurno utjecaj duhovnosti njezina vremena, ali se intuitivno razvila kao plod njezinog dubokog odnosa prema Bogu. U toj školi Srca Isusova možemo u Daničinoj duši uočiti duboko iskustvo Božje ljubavi - da je neizmjerno ljubljena od Boga. „ Razmatranja dana ovih sve mi više predočuju ljubav, ljubav Srca Tvojega, Isuse, ljubav onu svetu, beskrajnu i neizmjernu. I sve više ta mi ljubav tvoja srce pali. I ko plamen podiže se srca moga ona želja i moj neizmjerna – želja-želja Isuse, da te ljubim jako, jako najviše da te ljubim  i moja ljubav neizmjerna da bude.“ ( Korespodencija Danice Širola, str. 408.) Zacijelo svakog čitatelja/cu posebno dotiču njene riječi koje često ponavlja Gospodinu s velikom smionošću: Da, hoću i želim da te ljubim jako, jako, da te ljubim tako jako kako te još nitko ljubio nije. Te želje su poput odjeka riječi sv. Male Terezije: „Isuse, htjela bih te ljubiti kako još nisi bio ljubljen.“ Ili pak izjavi sv. Terezije uz Avile: mogla bih podnijeti da netko u Nebu ima veću slavu nego ja, ali ne bih mogla podnijeti da netko ljubi Boga više od mene.“  Stojim zadivljena pred ovim Daničinim riječima i čežnjama jer su one plod Duha Svetoga, plamena Božjeg ljubavi koje On pali u onima koji surađuju s Božjom milošću. Danica je sretno biće, i ta duboka nutarnja sreća i ispunjenost ju ne napušta ni u teškim trenucima. Upravo zato je Daničin život još jedan dokaz kako je duhovnost Srca Isusova plodonosna svetošću, kakva velika blaga postoje u krilu sv. Majke Crkve i ona su nam nadohvat naše duše. Evo zašto trebamo isticati i promovirati duhovnost Srca Isusova u ovom vremenu u kojem s jedne strane dominiraju razum i proračunatost, neodgovorna sloboda, moć ekonomije i novca, progres bez moralnih načela, a s druge se čovječanstvo guši od nedostatka empatije, pati od depresija i osjećaja besmisla života.

10. Danica Širola se ne obeshrabruje nad svojom slabošću. U tome prepoznajemo Danicu kao učenicu sv. Male Terezije koja je nebrojene duše poučila i danas poučava tzv. Malom putu. O kakvom je putu riječ?

Uz ljubav, poniznost je krepost veoma draga poniznom i krotkom Srcu Isusovu i zapažamo je u iznimnoj mjeri u Daničinom životu. Prema sv. Tereziji Avilskoj, poniznost je život u istini. A istina o nama samima je takva da smo ljubljena djeca Božja, da smo bili dostojni patnji našega Spasitelja. Druga strana istine o nama je da smo također grešni i slabi, ranjeni i ranjivi, nedovršeni, potrebni djelovanja iscjeljujuće Božje milosti i milosrđa. Upravo to otkrivamo kod Danice. Razvoj molitvenog života je u njoj razvio tzv. kontemplativnu spoznaju vlastite bijede i nedovršenosti. Može nas začuditi kada Danica opisuje svoj osjećaj grešnosti i činiti nam se da pretjeruje. No, Gospodin joj daje da obasjana svjetlom Božje svetosti spozna i nasitnije čestice grijeha koja zamagljuju ljepotu  duše. Ona to želi pročistiti;  ne obeshrabruje se nad svojom slabošću te još više želi svoju nesavršenost izručiti Gospodinu s velikim pouzdanjem. To u njoj rađa život u istini - poniznost, potreban temelj za gradnju zdanja svetosti. 

U tome prepoznajem Danicu kao učenicu sv. Male Terezije koja je nebrojene duše poučila tzv. Malom putu, putu ljubavi, poniznosti, pouzdanja i predanja Bogu.

11. Istražujući povezanost svete Male Terezije i Danice Širole, navodite zapažanje da je Danica živjela upravo u vrijeme kada je štovanje Male Terezije doživljavalo svojevrsnu kulminaciju u činu kanonizacije 1925. godine. Što nam možete reći o tom znakovitom vremenu u kojem pa vrlo jasno prepoznajemo Božje vodstvo duše ka vrhuncima svetosti? 17. svibnja 1925. datum je koji posebno prožet patnjom, križem, ali i radošću zbora svetih.

 Ne mogu ne spomenuti zapažanje da je živjela upravo u vrijeme kada je štovanje Male Terezije doživljavalo svojevrsnu kulminaciju u činu kanonizacije 1925. godine. Iznenadio me i razveselio podatak koji sam pročitala da je Danica na svojevrstan način bila uključena i u prvo izdanje prijevoda prve autobiografije sv. Male Terezije na hrvatskom jeziku…U svojem duhovnom dnevniku je zapisala da se za dan Terezijine kanonizacije koju je jako štovala, 17. 5. 1925. radosno pripremala trodnevnicom dok je bila u lječilištu. No, dan koji je prethodio kanonizaciji  i sam taj dan, Danica je provela je potpuno u duhu mistike patnje: 16. svibnja bio je dan neopisivih trpljenja uslijed progresivne tuberkuloze, koje prihvaća iz Bože ruke. (citat, nav. dj. str. 506.) Tako dolazimo do još jednog važnog naglaska duhovnosti Srca Isusova prisutan u Daničinom životu, a to je: zadovoljština Božanskome Srcu Isusovu. Tu otkrivamo uzlete njene duše do najvećih vrhunaca duhovnosti, poistovjećenja s Isusom koji je trpio.

12. Kako odzvanja u našoj hedonističkoj kulturi Daničina poruka uzevši u obzir samo taj dan 17. svibnja 1925. Dan beatifikacije sv. Male Terezije i dan agonije Danice Širole?

I njena je duša je kao i Terezijina  „sazorila u mnoštvu  nutarnjih i vanjskih trpljenja“ koje su je pratile već od djetinjstva. Danici je odgovor bio darovan u kontemplativnih molitvenim trenucima: vidjela je trpećeg Isusa, vidjela je duše koje On ljubi i za koje je trpio i  trpi i prinijela sebe Ocu nebeskom zajedno s Isusom. “Evo me, evo me – i ja hoću s Tobom- hoću u redovima prvim-uza te da se borim; Isuse!...Bože moj, čuj me što te molim. Poslao si mi bolest, kažu tešku, a meni nije teška; daj uzmi je od mene prikazanu kao žrtvu za spasenje duša. Ali ja bih htjela spasiti duše mnoge, ah, sve kad bih mogla-a za spas duša mnogih treba i žrtve mnogo. Isuse, ja ništa za sebe ne tražim, samo za spasenje duša molim.“ (Usp. navedeno djelo, str. 413.) Na ovaj način  Danica pruža odgovor na teško pitanje osmišljavanja trpljenja koje u našoj hedonističkoj kulturi još drastičnije odzvanja. U apostolskom pismu o kršćanskom značenju ljudske patnje, salvifici doloris- spasonosno trpljenje, Papa Ivan Pavao II predstavio je Sv. Malu Tereziju kao Sveticu koja je proniknula dubinu sjedinjenja s Kristom po kojem to iskustvo u životu donosi dvostruko iskustvo: ljubavi i boli. Sv. Otac je usporedio njeno trpljenje sa trpljenjem Isusa u Getsemanskom Vrtu kada je prinio samog sebe za nas. Daničina mistika ljubavi, trpljenja i zadovoljštine, identična je s onom sv. Male Terezije. Zato su Daničini spisi i primjer života izvrstan instrumentarij također i za kršćansko razumijevanje i vrednovanje stanja bolesti i patnje...

13. Nakon Vašeg zapaženog izlaganja na Okruglom stolu posvećenog Danici Široli isto tako i članku u Zborniku radova i sudionika i brojnih drugih štovatelja, intelektualaca proizašlog upravo uz spomenuto događanje, otkrili ste još neke zanimljive detalje i povezanosti Danice Širole i Karmela. O čemu se radi?

Čitajući Daničine autobiografske zapise pronašla sam jedan veoma zanimljiv, ali i ganutljiv detalj. Naime, dok je Danica kao učiteljica službovala u Krašiću, 1921 godine ona je saznala za Karmel Božanskog Srca Isusova u Hrvatskom Leskovcu i naš apostolat rada s djecom bez roditelja koja žive u našim kućama sv. Josipa pri našim samostanima. Motivirala je djecu da skupe neki prilog i da ga daruju djeci iz naše Kuće sv. Josipa koja je bila osnovana tek pred dvije godine.. Jako je dirljivo kako su se djeca gotovo natjecala da dadnu svoje male priloge, ali pune ljubavi. Danica je to poslala sestrama. Nju samu se jako dojmila dobrote djece, bila je presretna zbog toga (usp. nav.dj. str, 761). Također je sačuvano i psimo zahvalne tadašnje poglavarice s. Leonore. U tom pismu zahvale s. Leonora piše Danici „da su i djeca i sestre obradovani nježnošću milosrdne ljubavi dragih mališana“ koji su skupljali prilog. Također zahvaljuje Danici na njenoj velikoj plemenitosti, i sada možemo reći da ona gotovo proročki opisuje: „budući da znamo da jedino vašim svetim nastojanjima, raspupao se taj mali plemeniti cvijetak milosrdne ljubavi u srcima nevinih malenih.“

14. Kao jedan rezime, prije nego što s čitateljima podijelimo i nekoliko stihova iz bogate ostavštine Danice Širole, reci te nam, molim Vas, Što bi nam u godini jubileja 2025. Danica poručila, kako biti hodočasnik nade jer njezina poruka iako ove godine obilježavamo 125. godišnjicu njezina rođenja poruka je itakako aktualna, posebno i mlade privlači, u novije vrijeme i umjetnici uglazbljuju njezine stihove...poruke.. obitelji svjedoče o njezinoj pomoći, bolesnicima je blizu, zaista donositeljica nade.

Kada druge potaknem da upoznaju Danicu, događa se ono što sam i sama doživjela: Danica je ona koja oduševljava i potiče, ostavlja dojam svetosti, ostavlja želju da ljubimo Isusa, da produbljujemo svoj duhovni život. Danica poput Male Terezije otkriva da je Bog ljubav, da Bog ima Srce ispunjeno neizrecivim milosrđem za nas. Ona ima toliko toga za reći suvremenom čovjeku i toliko toga za potvrditi kao vjerodostojno. Ona je žena, vjernica, učiteljica, Bogu posvećena i Bogu predana osoba za proslavu Presvetog Srca Isusova i spas duša; štovateljica euharistijskog Isusa, marijanska duša, žena žrtve i samoprijegora, a napose sretno i radosno biće… Sve su to nazivi i činjenice koji otvaraju nove horizonte gdje Danica može biti uzor osobama u ovom vremenu. Da, potrebna nam je u ova vremena trpljenja, ali i vremena snažnog djelovanja Krista Uskrslog kako bi nam očitovala na koju ljepotu, savršenstvo  i dostojanstvo nas je Bog pozvao po stvaranju i krštenju.

15. Koliko je izražena umjetnička crta svete Male Terezije i Danice Širole? Možda nije toliko poznato da je sveta Mala Terezija pisala scenarije za predstave, a Danica je pjesnikinja...

Da, Terezija je bila umjetnička duša; bila je talentirana za slikanje, pisala je poeziju, scenske prikaze, pjesme; a o velikom talentu za pisanje najbolje govori njezini autobiografski zapisi „povijest jedne duše“ koji su nakon sv. Pisma knjiga koja je prevedena na najviše svjetskih jezika. Danica također ima umjetnički talent. Imamo sačuvane njezine pjesme koje je ona svojevremeno objavljivala u Glasniku Srca Isusova i Marijina: odabrala sam pjesmu: Da ja mogu (nav.dj.str. 801)

16. Molitvom je bio natopljen svaki dan Daničin i trenuci u radosti i u boli, razočaranju i posljednjim trenucima prelaska Ocu... S.Marina, prije nego što potaknemo na molitvu i staknemo molitvu iz srca za pokretanje procesa za beatifikaciju ako je to u Božjem planu i Njegovoj volji, Vi ste u posljednje vrijeme došli do još nekih zanimljivih otkrića o Daničinoj povezanosti sa sestrama karmelićankama i to baš iz samostana u Hrvatskom Leskovcu u kojem sada djelujete.

Da, zanimljivo uistinu. Želim s Vama podijeliti još jednu osobnu crticu koja povezuje Malu Tereziju i Danicu Širola. Kada mi je prošle godine bilo priopćeno da ću sa zajednicom karmelskih laika hodočastiti sv. Maloj Tereziji, došla mi je misao da među molitvenim nakanama zapisanima na papiru koje želim ostaviti u Lisieuxu, svakako treba biti molitva Maloj Tereziji i za beatifikaciju naše i njene Male Danice Širola…To sam i učinila u bazilici Male Svetice…. Mala Terezija i mala Danica, obje zajedno…

Postavljam(o) pitanja, sada kada je u vječnosti, kako ju Danica živi u Bogu? „Oh, kako se radujem Isuse, da ću kad umrem moliti mnogo, mnogo…Onda ćeš me bolje čuti, a ja ću uprijeti sve sile svoje molitve da prodru do prijestolja Srca Tvojega. Molit ću za sve ljude, za spasenje duša mnogih, mnogih. Onda neće biti ni spavanja ni umiranja ni bolesti – tamo ću samo moliti bez prestanka za spasenje duša - Isuse ja se tako radujem. (Usp. Str. 418).

Gospodine, primi i usliši molitve koje ti sada Danica upućuje. Primi i naše molitve u kojima ti iznosimo zahvalu za život Danice Širola i molbu da, ako je tako tvoja sveta volja njen život zablista u Crkvi svjetlom Tvoje proslave, na slavu tvoga Presvetoga Srca. Amen.

Razgovarala: Ivka Malkoč Bastašić

Razgovor možete i poslušati OVDJE.