Svjetski dan bolesnika i svetkovina Gospe Lurdske 11. veljače svečano su proslavljeni u kripti kapucinske crkvi u Rijeci misnim slavljem koje je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić. Propovijed je nadahnuo ovogodišnjom porukom pape Lava XIV. pod naslovom Suosjećanje Samarijanca: ljubiti noseći bol drugoga. „To je više od lijepog slogana. To je poziv da evanđelje ne ostane na našim usnama, nego da siđe u naše ruke, u naše vrijeme, u naše navike“, poručio je nadbiskup, dodajući kako suosjećanje ima i društvenu dimenziju – susreta i zajedničkog pomaganja – koja se nadahnjuje iz ljubavi prema Bogu. Istaknuo je i kako se napredak društva ne bi trebao mjeriti BDP-om, tehnologijom i uspjehom, nego načinom na koji se društvo odnosi prema najslabijima.
Misa je i ove godine povezala bolesne i nemoćne, članove njihovih obitelji, zdravstvene djelatnike te sve koji skrbe o oboljelima. Tijekom mise mnogi su pristupili sakramentu bolesničkog pomazanja.
Na početku slavlja okupljene je pozdravio župnik i bolnički kapelan fra Eugen Pavlek uz podsjetnik da je najveća riječka crkva Gospe Lurdske u obnovi stoga se ovo slavlje odvijalo u njezinoj kripti. Iako na mnogo manjem prostoru i ove se godine blagdanu Gospe zaštitnice bolesnih odazvao veliki broj ljudi, a misi su nazočili i predstavnici zdravstvenih ustanova, KBC-a Rijeka, Medicinskog fakulteta, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo i Doma zdravlja PGŽ te Medicinske škole. Župnik je pozvao na molitvu Gospodinu za njegovu milost, ali i molitvu jednih za druge. „Došli smo moliti se i Mariji zaštitnici bolesnih da nas zagovara i pomogne da budemo Samarijanci svoga vremena i prostora.“
Dar susreta: Radost davanja blizine i prisutnosti
Nadbiskup Uzinić u propovijedi je istaknuo kako Crkva na Svjetski dan bolesnika ne promatra samo bolest kao temu, nego bolesnika kao osobu. Govoreći o prvom dijelu Papine poruke nadbiskup je podsjetio na Papine riječi o „kulturi brzine, neposrednosti i žurbe“ te „kulturi odbacivanja i ravnodušnosti“. U takvom kontekstu posebno odzvanja detalj iz evanđeoske prispodobe: Samarijanac ranjenome daje prije svega svoje vrijeme.
Briga za bolesne – zajedničko poslanje
Papa u poruci ističe i dimenziju zajedništva u skrbi za bolesne. Samarijanac, naime, u brigu za ranjenoga uključuje i gostioničara, čime pokazuje da ta briga nije djelo pojedinca, nego zajednice. „Pozvani smo ući u jedno ‘mi’ koje je jače od zbroja malih pojedinaca“, poručio je nadbiskup. Briga za bolesnike, istaknuo je, uključuje obitelj, susjede, prijatelje, zdravstvene djelatnike, njegovatelje, volontere, bolničke kapelane i župne zajednice. U tom je duhu, zajedno s Papom, izrekao i zahvalu svim liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, terapeutima i njegovateljima, čije je služenje često skriveno, iscrpljujuće i emocionalno zahtjevno.
Uvijek nošeni ljubavlju prema Bogu
Podsjećajući na evanđeosku zapovijed ljubavi – „Ljubi Gospodina Boga svojega… i svoga bližnjega kao sebe samoga“ (Lk 10, 27), Papa u posljednjem dijelu svoje poruke sve vraća na srce evanđelja i naglašava da je ljubav prema bližnjemu opipljiv dokaz prave ljubavi prema Bogu. Nadbiskup je stoga upozorio da se ne možemo sakriti iza obreda, a zatvarati se pred ranjenim čovjekom. „Služiti bližnjemu znači ljubiti Boga djelotvornom ljubavlju koja nadilazi formalizam i postaje istinsko klanjanje.“
Dostojanstvo bolesnika
Govoreći o dostojanstvu bolesnika, nadbiskup je istaknuo da bolest ne oduzima čovjeku vrijednost i dostojanstvo. Podsjetio je na iskustva riječkog hospicija te bolničkih odjela na kojima se osobito snažno očituje dragocjenost svakog ljudskog života. Upozorio je i na potrebu duhovne snage onih koji skrbe o bolesnicima kako ne bi izgorjeli ili otvrdnuli, istaknuvši da sve mora biti nošeno susretom s Kristom.
„Krist je Samarijanac našeg čovječanstva. On se nije zadržao na nebu govoreći: ‘Žao mi je.’ On je sišao, približio se, dotaknuo rane i ponio čovjeka“, poručio je nadbiskup, dodajući da se ta blizina obnavlja u svakoj euharistiji. „To nije samo spomen: to je snaga — da bismo mogli dati svoje vrijeme, svoje ruke, svoju prisutnost“.
Na kraju je podsjetio na primjer sv. Franje Asiškoga koji je u susretu s gubavcima otkrio „slatku radost ljubavi“, kao i na Blaženu Djevicu Mariju koja se u Lurdu osobito približila bolesnima. „Marija ne obećava čaroliju. Ona nudi ono što je najdublji lijek protiv beznađa: blizinu. Majka koja stoji pod križem uči Crkvu kako biti uz ranjene“, zaključio je nadbiskup Uzinić.
Cijelu propovijed pročitajte ovdje.
Izvor: Riječka nadbiskupija
