web kuzminja1

Malo mjesto Sveti Kuzam proslavilo je 26. rujna blagdan svojih nebeskih zaštitnika sv. Kuzme i Damjana u više od 900 godina staroj, istoimenoj maloj crkvi, koja je filijalna crkva Župe sv. Andrije apostola u Bakru.

Misno slavlje prijepodne predvodio je župnik Bakra vlč. Nikica Jurić a poslijepodnevno vlč. Marko Pavlinović, župni upravitelj Župe sv. Ane u Rijeci. Suslavili su vlč.Marko Šarić, župnik Hreljina i Zlobina i vlč. Domagoj Duvnjak župni upravitelj župa Cernik, Kukuljanovo i Škrljevo. Hodočasnika je bilo iz Bakarskog dekanata i iz Rijeke. Proslavi blagdana prethodila je trodnevna priprava koju je vodio župnik Jurić, a posljednji dan služena je sv. misa za sve pokojne Kuzmare te blagoslov mjesnog groblja.

U propovijedi je vlč. Pavlinović govorio o mučeništvu jer su sv. Kuzma i Damjan umrli mučeničkom smrću, razlučivši dvije vrste mučeništva -tiho i krvno: „ Mučeništvo nije autodestrukcija, nije uništenje vlastitog života na jedan tako brutalan način kao što je pogubljenje, nego je kruna i vrhunac ljubavi. To je znak najveće ljubavi prema Bogu, svjedočanstvo za Boga učinjeno iz najdublje ljubavi prema Bogu. Pitamo se odakle spremnost Kuzmi i Damjanu za mučeništvo? Znamo da su podnijeli mučeništvo odrubljivanjem glava. Da li smo mi spremni za mučeništvo? Kako bismo mi prihvatili saznanje da će nas sada mučiti poradi Isusa Krista? Ja, kao svećenik ne bih mogao reći da sam spreman. Znam da sam po naravi slab, znam da je mučeništvo Božja milost, da je to dar Božji ali kojeg treba primiti od Gospodina i treba biti otvorenog srca. Čovjek sam po sebi po svojoj naravi, nije spreman biti Kristov mučenik jer to je čin najdublje ljubavi kojom mučenik podnosi muke za Isusa Krista. To je dar. Odakle onda spremnost Kuzmi i Damjanu za mučeništvo?Ako pogledamo njihov život, oni su već bili pripremani za to jer su u svojim životima živjeli tiho mučeništvo. Bili su liječnici i besplatno su liječili ljude. Nesebično su se davali drugima, žrtvovali sebe da bi služili bližnjima i kroz to su učili kako pobjeđivati sebe i kako umirati sebi. Eto, to je tiho mučeništvo koje ih je učinilo spremnima za krvno mučeništvo jer su se vježbali u odricanju, umiranju sebi u malim stvarima. Ako nismo vjerni u malim stvarima, kako ćemo biti u velikim? Većina nas nije pozvana na krvno mučeništvo, iako i toga danas ima. Naša braća i sestre u istočnim zemljama i danas daju život poradi Isusa Krista, spremni zu na krvno mučeništvo, a mi na zapadu podnosimo neka druga progonstva, svoje tiho mučeništvo.

Svakodnevno umiranje sebi i pobjeđivanje sebe, to tiho mučeništvo je put kojim mi kršćani trebamo ići da bismo osvojili nebo. Bog nam šalje najbolje sredstvo po kojem možemo umirati sebi i pobjeđivati sebe a to je križ koji je gorak našoj naravi. Često bismo htjeli pobjeći od križa, ali ne možemo. Nema čovjeka na zemlji koji ne nosi križ. Križ je lijek za našu palu narav koja je sklona ugađati sebi, ići putem samovolje, svojih planova i želja. Isus je rekao, kako smo čuli u Evanđelju, da hoće li tko za njim da se odrekne samoga sebe i neka danomice uzima svoj križ i neka ide za njim. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život poradi Krista taj će se spasiti. Križ ,po Božjem promislu nije nikakva ludost i sablazan i nešto od čega treba bježati već je to Božji dar, Božje sredstvo otkupljenja i spasenja.Križ je velika prilika za primanje milosti, križ je ljubav, prilika da zaslužimo nebo.“- rekao je vlč. Pavlinović te naveo primjer mučeništva sv. Maksimilijana Kolbea koji je u njemačkom logoru dobrovoljno zamijenio svoj život za život jednog oca koji je imao svoju obitelj i djecu. Sv. Kolbe se uzdao u svakoj situaciji u Majku Božju, Bezgrješnu: „ Što nam govori sv. Kolbe? Tko će nam pomoći da nosimo i prihvaćamo svoje križeve, da prihvaćamo to tiho mučeništvo? To je Gospa. S njom je sve lakše podnositi. Križevi na zemlji ne traju zauvijek, ali onaj koji prihvaća svoj križ u ljubavi, njega sigurno čeka nebo. U nebu će sve zaboraviti, vidjet će da se sve isplatilo poradi Krista, radi života vječnoga. Zato se isplati istrpjeti, ispatiti, da bismo došli u zajedništvo s Isusom Kristom i sa svim svetima.“ – rekao je vlč. Pavlinović.

Misno slavlja svih dana priprave za blagdan i na dan blagdana pjesmom je pratio mali župni zbor crkve „ Sv. Kuzme i Damjana“ pod vodstvom orguljaša Anđelka Dujmića. (G.F.)

 

Izvor: Riječka nadbiskupija

Radio Marija

08:05 Glazba
08:15 Čestitamo rođendane
08:20 Glazba
08:30 Vijesti, obavijesti i najava programa

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Sveti Josip – ljubitelj siromaštva

Povodom Godine sv. Josipa, koju je proglasio papa Franjo apostolskim pismom Patris corde, Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije priredio je tematske tekstove...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Listopad 2021
P U S Č P S N
1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2020

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.