25 godina Radio Marije

aktualnosti edith stein 8 8 2022
Edith Stein u svijetu, a u redu bosonogih karmelićanki sestra Terezija Benedikta od Križa, rođena je u židovskoj obitelji 12. listopada 1891. u Breslauu. Bila je posljednje od 11 djece svojih roditelja. Nakon djetinjstva i prve mladosti, proživljene u ozračju istine i molitve utemeljene na Sv. Pismu Starog Zavjeta, u dobi od 15 godina izgubila je vjeru.

Edith je bila vrlo nadarena djevojka pa je g. 1911. u svom rodnom gradu Breslauu započela sveučilišni studij. Četiri godine studirala je pedagogiju. U to ju je doba privuklo ime Edmunda Husserla (1859–1938), filozofa i utemeljitelja tzv. fenomenologije, filozofske metode kojoj je glavna maksima »Zu den Sachen selbst!« – Ići do same stvari. Edith je, privučena Husserleovom reputacijom, pošla na sveučilište u Göttingen, grad u Pruskoj koji se, uz zgradu sveučilišta, diči i akademijom znanosti. Husserl je vrlo brzo uočio lucidnost svoje nove studentice. Kod njega je doktorirala 1916. godine o problemu poistovjećenja ili spajanja u jedno. Još je iste godine postala Husserlova asistentica, što svjedoči o tome koliko je bila cijenjena.

Samo godinu dana kasnije Edith je počela osjećati nutarnje muke duše. Kako je tada bjesnio I. svjetski rat, dobrovoljno se javila Crvenom križu i to u jednoj vojnoj bolnici u Moravskoj. Tada ju je potreslo kršćansko držanje i vjera žene Adolfa Reinacha kada je on poginuo u ratu. Nakon susreta s gđom Reinach kod Husserlea, Edith o svom dojmu piše: »Bio je to čas kad se srušila moja nevjera, kad je izblijedio moj hebraizam, a mom se pogledu ukazao Proslavljeni Krist: Krist u tajni Križa.« Od tada je Eidth usmjerila svoj život prema istini. Njezino je traganje završilo u proljeće g. 1921. u Bergzabernu, u kući Konrad Martiusovih, kada joj je u biblioteci došla pod ruku autobiografija Sv. Terezije Avilske. Počela ju je čitati i toliko bila njome očarana da je nije puštala iz ruku dok je nije pročitala. Tada je, kako reče, morala povjeriti samoj sebi: »Ovo je istina!«

I tako je došao čas milosti koji ju je potaknuo da uzme u ruke Katekizam i Mali misal. Željela je što prije primiti krštenje i primila ga je na Novu godinu 1922., a krizmu 2. veljače 1923. Brzo je postigla izvanrednu kršćansku duhovnu zrelost pod duhovnim vodstvom kanonika Swinda, a zatim i benediktinskog opata Walzera iz Beurena u Speyeru gdje je od 1923. do 1931. predavala u liceju sestara dominikanki, živeći kao jedna od njih. Njezinom duhovnom sazrijevanju pridonijela je i filozofsko-teološka misao svetog Tome Akvinskog. U to je doba na njemački jezik prevela i objavila njegovo djelo Questiones disputatae de veritate (Raspravljana pitanja o istini). Prije tog djela već je g. 1931. objavila pisma umnog engleskog obraćenika Johna Henrija Newmana.

Dok se vrlo intenzivno bavila znanošću, održavala je i brojne vrlo cijenjene konferencije, neumorno radeći na promicanju kulture i vjere. Na glas je došla naročito konferencijama "O pozivu žene u svijetu i Crkvi". 1932. godine uzaludno se nadala da će postati slobodna docentica na Sveučilištu u Freiburgu. Umjesto toga dobila je mjesto na Višem institutu znanstvene pedagogike u Münsteru gdje je uredila sve što je potrebno da uđe u Karmel. Pokušala se pridružiti Karmelu Himmelspforten Würzburg u svibnju 1933., ali nije bila primljena. Nije odustajala te je kucala i na druga vrata, u Karmelu Lindenthal u Kölnu. Ondje ju je učiteljica novakinja zapitala: "Nije li šteta ženu Vašeg kova i kapaciteta odvojiti od svijeta?" Edith je odgovorila: »Neće nas spasiti ljudska djelatnost, nego jedino Muka Isusa Krista; moja je želja sudjelovati u njoj.« Divna spoznaja, divan odgovor, divan izbor žene koja bi u svijetu mogla postati slavna i bogata. No ona je izabrala karijeru koju je Sv. Pavao ovako opisao: »Ja ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to Raspetoga« (1 Kor 2,2). U tome se već dade naslutiti kakav će biti Edithin život i smrt.

U Njemačkoj se iz dana u dan sve više širio val antisemitizma pa je i Edith Stein, rođena Židovka, morala napustiti profesorsku službu. Dana 25. veljače 1933. održala je na Sveučilištu svoje posljednje predavanje. To joj je olakšalo ostvariti životni san: ući u Karmel. U travnju 1934. svečano je odjevena u karmelsku odjeću, uzevši redovničko ime Terezija Benedikta od Križa. Prve je redovničke zavjete položila 21. travnja 1935., a svečane na Veliki petak 1938.

Unatoč tadašnjoj iznimno teškoj političkoj situaciji i progonu Židova, sestra Terezija Benedikta dovršila je svoje djelo Endliches und ewiges Sein (Konačni i vječni bitak). Djelo će biti objavljeno u Louvainu g. 1950.

Iz sigurnosnih razloga sestra Terezija Benedikta poslana je u Karmel u Echtu, u susjednoj Nizozemskoj. Ondje su je sestre primile s mnogo sestrinske ljubavi. U to je vrijeme sve veće međunarodne političke krize, napada na Crkvu i Židove, sestra Terezija od Križa pisala svoje djelo i g. 1939. dovršila, naslovivši ga Aus dem Leben einer jüdischen Familie (Iz života jedne židovske obitelji). Došla je na žalost samo do g. 1916. Djelo će biti izdano u Louvainu Fribourgu 1965. Na nalog poglavara napisala je tada i djelo: "Misli sv. Ivana od Križa", no na žalost nije mu mogla dati konačnu verziju. Djelo Kreuzeswissenschaft. Studie über Joannes a Cruce (Znanost križa. Studija o sv. Ivanu od Križa) bit će izdano u Louvain Fribourgu.

Ono o čemu je pisala duboko je i proživljavala. Svjedoče to i njezine riječi: »Propovijedanje križa bilo bi uzaludno ako u stvarnosti ne bi bilo stvaran izražaj jednog života u sjedinjenju s Raspetim.« Predosjećala je da je Isus sprema za žrtvu koja prijeti čitavom njezinom narodu; zato je zamolila svoju poglavaricu da se smije prikazati kao žrtva. I kad je 2. kolovoza 1942. Gestapo došao u govornicu Karmela, zagrlila je svoju sestru Rozu, karmelsku trećoredicu i rekla joj: »Rozo, hajdemo se žrtvovati za naš narod!« I tako je počeo njezin križni put, počevši od Amersforta, Westerborka, do Auschwitza.

Velika i ponizna karmelićanka uspela se na križ ne samo kao Židovka, nego i kao Židovka katolkinja po kojoj je nacionalsocijalizam htio kazniti i Katoličku crkvu koja je protestirala protiv njega i osudila ga enciklikom Pija XI. Mit brennender Sorge od 14. ožujka 1937. Edith, posve predana onome Bogu kome se prikazala kao žrtva, pisala je svojoj priorici u Echt iz Westerborka 6. kolovoza 1942. ovako: »Znanost križa se može zadobiti samo ako se osjeća njegova težina u svoj svojoj mučnosti. U to sam se uvjerila od prvog trenutka te sam rekla: Ave Crux, spes unica! – Zdravo Križu, nado jedina!« U Auschwitzu je živjela od te znanosti predavši se posve u ljubavi, strpljivosti, blagosti, darivanju same sebe, potpunom predanju Bogu i najmanjoj svojoj braći. Svoju je žrtvu završila u jednoj plinskoj komori između 8. i 11. kolovoza 1942.

Svi su je štovali kao mučenicu, a mnogi joj se i preporučivali svojim molitvama. Nije trebalo dugo čekati da se za nju pokrene i postupak za proglašenje blaženom. On je okrunjen uspjehom kad je Ivan Pavao II. prigodom svog drugog pastirskog pohoda Saveznoj Republici Njemačkoj 4. svibnja 1987., Božju službenicu u Kölnu proglasio blaženom.

Nova je blaženica jedan od najvećih likova Katoličke crkve novog vremena. Valentino G. Macca, generalni arhivar bosonogih karmelićana te relator Zbora za kauze svetaca u Rimu, u Bibliotheca sanctorum (Prima apendice) u svom vrlo iscrpnom prikazu o bl. Edith Stein, piše: »Žena dubokog duhovnog života, od časa obraćenja, sva se predala svom Gospodinu u duhu posvemašnjeg predanja… nadasve u Karmelu, u kojem se gaji duh intenzivne i postojane molitve, idući stopama proroka Ilije i starih proroka iz Izraela. U tom duhu koračaše uvijek u prisutnosti Boga živoga. Ponizna, nasmiješena, uvijek spremna drugima ugoditi, vedro je prihvaćala svoju malu sposobnost za obične samostanske poslove, želeći ipak i u njima što više uspjeti (tj. obavljati ih što je moguće bolje). Veoma je voljela svoju redovničku zajednicu kako u Kölnu, tako i u Echtu.« Stoga možemo reći da je bila posve zaokružena ličnost, a što je najvažnije, osoba koja se u redovničkom staležu predala Bogu prihvativši i samu mučeničku smrt. Zbog svega toga vrijedna je svakog udivljenja."

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Edith Stein blaženom 1.svibnja 1987., svetom 11.listopada 1998., a 1.listopada 1999. suzaštitnicom Europe. Zbog svoje mučeničke smrti u koncentracijskom logoru, proglašena je zaštitnicom od trovanja, poglavito plinom. Njezina su djela neprocjenjivo nasljeđe vjere i znanstvene misli koje je ostavila u baštinu Crkvi i čitavom svijetu.


Izvor: Sveci.net

Foto: By Unknown author - Monasterio Santa Teresa de Jesús, Buenos Aires. Self-scanned., Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=44941555

Radio Marija

13:30 Obavijesti i najava programa
14:00 Pozdravi, čestitke i preporuke
14:55 Molitva za život
15:00 Krunica Božjega milosrđa

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Adventska hrabrost brata Andrije - Biblijski pogled na lik Andrije, Kristova apostola

Početak Došašća obilježava blagdan apostola Andrije, jednoga od dvanaestorice “stupova” Crkve, Gospodinovih izabranika. “Andrijin križ” – dobro...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Prosinac 2022
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.