25 godina Radio Marije

sv. Maksimilijan Kolbe 3 2048x1365

„Želio sam isklesati njegov autentični lik, podići spomenik čovjeku koji je spasio od sramote naše stoljeće.“

Tako piše fra Ivon Ćuk, odnosno Yves Ivonides, na početku njegove knjige o sv. Maksimilijanu. Dok ju je on pisao, Maksimilijan Kolbe još nije bio proglašen svetim. Od svih rečenica i misli, ta mi se misao najviše od svih iz knjige urezala u sjećanje. Čovjek koji je spasio 20. stoljeće od sramote totalitarističkih režima. A kako?

Mi o svecima obično zapamtimo samo pokoju rečenicu. Mnogi znaju da je sveti Maksimilijan franjevac konventualac koji je u nacističkom logoru u Oswiecima ponudio svoj život za život nekog čovjeka koji je imao ženu i djecu. A mnogi znaju i za zgodu iz Maksimilijanova djetinjstva kada mu se ukazala Blažena Djevica Marija i rekla mu da izabere između dvije krune – bijele i crvene. A on je odabrao obje krune – djevičanstvo i mučeništvo, premda možda tog tada nije bio svjestan. Ali to se ispunilo – umro je i kao djevac i kao mučenik.

Ali sveti Maksimilijan bio je puno više od toga. On je bio novinar, urednik, misionar u Aziji, pravi redovnik koji je želio obnovu svog reda. Bio je u srcu vojnik, ali ne zemaljske vojske, nego vojnik koji se borio protiv zla ovoga svijeta. Ljubio je Bezgrešnu, kako je zvao Mariju, svim svojim srcem. Bio je veliki vizionar, vjerojatno su ga smatrali luđakom. A ono što je za sveca najvažnije – bio je blizak Bogu. Toliko Mu je bio blizu da ga ni užasi logora nisu prodrmali. Nacisti su možda htjeli ubiti duh i dušu ljudi, pogotovo svećenika, ali s Maksimilijanom su se gadno prevarili – oni su u logor doveli ispovjednika i duhovnika, čovjeka koji je duhovno bio kao kuća izgrađena na stijeni. On, misionar i neuništivi sanjar, u logoru je vidio priliku za evangelizaciju. Nije mu bilo teško odreći se logorske hrane (iako je ona bila vrlo oskudna) i dati ju drugome. Dok neki u logoru, jer im je duh slomljen, postanu slični divljacima koji se bezumno bore za preživljavanje, on je postao još više čovjekom. On je čovjek koji je u logor došao i iz njega otišao – pjesmom. A takav se čovjek ne postaje preko noći.

Maksimilijan je bio čovjek koji nije bio sretan s prosječnim, pogotovo ne kod sebe. Uvijek se borio da on bude bliže svom Gospodinu i da tako privuče mnoge duše k njemu. A kakvi smo mi? Čitamo li mi životopise svetaca, nadahnjujemo li se mi njihovim životima? Ili tražimo odgovore svećenika po portalima – je li grijeh čitati ovo ili gledati ono? Moram li ovo ili ono ispovjediti? A zašto ne bismo, umjesto da na vjeru gledamo kao na neka pravila koja moramo ispuniti, čitali kako su živjeli ljudi koji su bili blizu Bogu?

Čovjekov život ne može se prepričati u jednoj rečenici. Ni u jednom tekstu. Pa čak ih ni knjiga ne može savršeno prikazati. No, svejedno je dobro čitati o svecima. Zašto mi razmišljamo o tome je li grijeh gledati neki film ili seriju kada možemo čitati knjige iz kojih možemo toliko dobroga naučiti? Uvjeravam vas da nije grijeh pročitati knjigu Yvesa Ivonidesa o sv. Maksimilijanu. Čak je i vrlo poželjno. Ako ćete vjerovati meni koja sam pročitala knjigu, knjiga me natjerala da se malo usporedim sa sv. Maksimilijanu i vidim neke svoje mane. Potakla me da se počnem mijenjati. Zapravo, ne knjiga, nego sveti Maksimilijan. Sveci, osim što nas prate svojim molitvama, služe nam kao uzor.

A ja bih mogla još puno o knjizi pisati, ali onda bi ovaj tekst bio predug. Više se isplati pročitati knjigu nego da vam odam sve što u njoj piše. Zato ću zaključiti s citatom svetog Maksimilijana Kolbea:

„Ljudska duša uistinu je tajna. U njoj se najednom, nenadano, dogode nagle promjene. Zato treba uvijek biti budan i na oprezu. I dobro radeći – možemo se izgubiti. Uz to treba mnogo htjeti, da bi se barem nešto ostvarilo. Biti zanesenjak svoga poziva.“

tekst i naslovna fotografija: Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh

Izvor: Frama portal

Radio Marija

20:40 Glazba
21:00 Ispovijest vjere Hrvata katolika
21:01 Spomenica – tema: Kalendar Danica; ur. i vod.: mons. Zlatko Koren
22:00 Najava sutrašnjeg programa

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Sv. Elizabeto, uči nas kako da izražavamo Božju ljubav bližnjima

  Našem dezorijentiranom čovječanstvu Elizabeta daje svjedočanstvo o savršenoj otvorenosti za riječ Božju u kojoj se nalazi sve što daje smisao...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Studeni 2022
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.