25 godina Radio Marije

 IMG 9877

Središnji dio programa Biskupijskog dana u Požegi, 24. rujna 2022. bilo je euharistijsko slavlje koje je u Katedrali predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa Želimirom Puljićem, zadarskim nadbiskupom i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije; Đurom Hranićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom; Rrokom Gjonlleshajem, barskim nadbiskupom u Crnoj Gori; Vjekoslavom Huzjakom, bjelovarsko-križevačkim biskupom; Jurom Bogdanom, vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj; Zdenkom Križićem, gospićko-senjskim biskupom; Fabijanom Svalinom, srijemskim biskupom koadjutorom; Mijom Gorskim, zagrebačkim pomoćnim biskupom i delegatom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, te Ivanom Ćurićem, đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom. Uz svećenike Požeške biskupije na slavlju je sudjelovao i Krunoslav Novak, generalni tajnik HBK-a, i Šimun Šindija, ekonom HBK-a.

 

Pozdravljajući na početku svete mise nazočne nadbiskupe i biskupe te sudionike Biskupijskog dana, koji u svojim župama surađuju sa svojim župnicima u crkvenom poslanju, biskup Antun je podsjetio da ovaj 21. Biskupijski dan slavimo o 25. obljetnici uspostave Požeške biskupije, te im je poručio da u njima vidi onu sedamdeset dvojicu učenika iz današnjeg evanđelja, koje je Isus poslao da kao njegovi bliži suradnici navješćuju Božje kraljevstvo. Naglasio je kako se danas želimo obnoviti u svijesti onoga što s nama u našoj mjesnoj Crkvi i u našoj Hrvatskoj želi ostvariti Isus Krist, koji je isti jučer i danas i uvijeke, kako pjevamo u našem biskupijskom geslu. Napomenuvši kako je Požeška biskupija po njima, najbližim Isusovim suradnicima u našim župama, danas sabrala svoje vjerničko srce u Katedrali, pozvao ih je da se s ovog slavlja vrate oduševljeniji izvršavati poslanje koje im je povjereno. Potaknuo ih je da se svrate u dubinu svog bića, u svoju savjest i provjere je li u njoj mračno, zbog čega je naše biskupijsko zajedništvo potamnjeno, te se pokaju za svoje propuste i grijehe.

IMG 9825

Homiliju je biskup Antun započeo „primjedbom“ na ono što je rekao na početku misnog slavlja, kad je pozvao nazočne da u ispitu savjesti provjere je li možda mračno u njihovim srcima. Ustvrdio je da se sada, nakon što je čuo njihovu pjesmu i molitvu, usuđuje reći kako oni nisu bilo kakav – najmanje bezdušan – narod, nego Isusovi vjernici sa srcem koje osjeća, moli, pjeva i slavi. Kazao je da je radostan i ponosan što ih Isus ima u Požeškoj biskupiji. Izrazio je uvjerenje kako je njihovo raspjevano i pobožno srce bilo dovoljno otvoreno te je u naviještenoj Božjoj riječi čulo i ono što ta riječ izričito ne kaže, ali u svojoj dubini nosi.

Zapodjenuvši dijalog sa sudionicima slavlja o tržištu rada u Hrvatskoj, o nedostatku radnika u pojedinim gospodarskim granama, osobito u turizmu, biskup ih je pozvao da okupljeni danas na Biskupijskom danu promisle o tome kakvo je stanje s Isusovim radom u Požeškoj biskupiji. Naime, kad Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku o slanju sedamdeset i dvojice učenika tvrdi da je „žetva velika, a radnika malo“, on tumači kako su za ostvarivanje djela spasenja potrebni marni Božji suradnici, rekao je biskup. Upitao je nazočne vjernike mogu li Isusu kazati da su njegova radna mjesta u Požeškoj biskupiji ne samo popunjena, nego i da su radnici izvrsni, ili bi možda radije trebali priznati kako oni baš i nisu onakvi radnici kakvi su mu potrebni. Napomenuvši da je teško po našim ljudskim kriterijima točno prosuditi tko je i kakav Isusov radnik, jer to ne ovisi ponajprije o onome što se izvanjski vidi, nego o onome što ostaje skriveno i što se događa duboko u našim srcima i savjestima, pokrenuto Božjom riječju i nošeno snagom Duha Svetoga, ali se očituje svjedočanstvom života u služenju bratu čovjeku. Podsjetivši kako je Isus svojim učenicima mnogo puta rekao »Idite!«, biskup je istaknuo da i nas taj njegov evanđeoski nalog obvezuje te ne stojimo ukopani na svom mjestu, bez inicijative i ravnodušni, nego da budemo oduševljeni Isusovi radnici na ostvarenju Božjeg kraljevstva. Njegov je poziv „Idite i vi u moj vinograd“.

Dok određeni ekonomski pokazatelji svjedoče da na tržištu radu u Hrvatskoj stanje ide na bolje, podaci najnovijeg popisa stanovništva bilježe da je katolika u Hrvatskoj manje te se stječe dojam da su se neki odrekli Isusa i njegova rada i krenuli drugim putem, ustvrdio je biskup. Upozorio je da nam odricanje od Isusova rada u Hrvatskoj neće donijeti dobro, jer se čovjek u svom nutarnjem rastu i smislu vlastitog postojanja najbolje može ostvariti po ljubavi koja je progovorila u Isusu Kristu. On, Bogočovjek, božanskom je moći polomio okove zla i smrti, a sve što mi ostvarujemo iz svojih mogućnosti, uključujući i ono na tržištu rada, ostavlja nas prikovanima za prolaznost i smrtnost. Koliko li sve dobiva smisao, kad se usvoji Isusa Krista kao vlastitu sudbinu i istinu svoga postojanja, ustvrdio je biskup. U skladu s našim biskupijskim geslom »Krist danas i uvijeke!« želimo se obnoviti u toj istini i biti njegovi radnici i suradnici u Požeškoj biskupiji, istaknuo je biskup.

IMG 9892

Pitajući se koje su to konkretne razine na kojima se ostvaruje Božje kraljevstvo, biskup je napomenuo kako nam je Isus o tome progovorio u nekoliko prispodoba. Tako nas je, primjerice, u prispodobi o neplodnoj smokvi pozvao da olako ne pristupimo njezinoj sječi i spaljivanju, odnosno da se ne odreknemo čovjeka kojega je grijeh udaljio od Boga, nego prionemo poslu, okopamo i pognojimo neplodnu smokvu, odnosno da učinimo sve što je moguće da čovjek ne ostane neko „osušeno“ biće, razorena duša, mračan svijet, nego biće u kojem raste Božji, Isusov pobjednički život. Ako nestane vas, Božjih djelatnika, koliko li će života uvenuti u hrvatskom čovjeku, u našem slavonskom čovjeku, upitao je biskup, naglasivši da svi mi čeznemo – ne za bilo kakvim – nego za Božjim životom. Isto tako, nastavio je biskup, u prispodobi o talentima Isus nas poziva da ne budemo zli i lijeni, nego dobri i vjerni sluge čiji će rad imati stopostotni učinak. Pozvani smo dakle u ovom dijelu naše Hrvatske biti Isusova utjeha, nada i radost upravo kroz to što nastojimo biti njegovi suradnici da u nama višestruko raste njegov život. Isus pred nas postavlja izazov da se trudimo učiniti sve što je u našoj moći za Božje kraljevstvo, pozivajući nas da nakon što učinimo sve što smo bili dužni učiniti, kažemo: „Sluge smo beskorisne“. Na taj način podsjetio nas je da sve ovisi o Božjoj moći, o čemu govori i sv. Pavao u prvom čitanju. Apostol, naime, upozorava Korinćane u kojima su se nastanile tjelesne sklonosti: zavist, prepiranje, podjela na „one koji si Pavlovi“ i „one koji su Apolonovi“, da su svi oni u konačnici Kristovi i Božji, njihovi suradnici koji samo zalijevaju Božje djelo, a da je jedini on taj koji daje da ono raste, te da Kristova stvarnost u njima raste onoliko koliko surađuju s njime, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne svećenike i vjernike da na ovom Biskupijskom danu još jednom kažu Isusu kako je on – Krist danas i uvijeke – prvi i najvažniji u njihovu osobnom, obiteljskom, župnom i biskupijskom životu, da bi se u njima snagom njegova Duha događao božanski rast, pobjeda nad našom prolaznošću i smrtnošću. Još je rekao da Crkva nije neka ljudska udruga ili organizacija, nego događaj Isusa Krista prisutnog u nama svojom moći ljubavi s križa, koju uvijek iznova slavimo u svetoj euharistiji i postajemo njezini dionici. Homiliju je zaključio molitvom Utemeljitelju Požeške biskupije: »Sv. Ivane Pavle, koji si osnovao Požešku biskupiju i u Apostolskom pismu o njezinu utemeljenju obrazložio da je osnivaš zato da bi se „preslavno djelo evangelizacije nastavilo novom snagom“, moli za nas da Isusova snaga bude prisutna u svakome od nas, i da ona dadne smisao svim našim nemoćima i našim hrvatskim umiranjima.«

IMG 9825

Nakon homilije povjerenici za pojedina pastoralna područja i djelatnici u drugim biskupijskim tijelima obznanili su prijedloge o daljnjim svojim aktivnostima u sklopu Pastoralnog centra Požeške biskupije. Nastupili su: Robert Kupčak, upravitelj Pastoralnog centra; Ivica Bošnjak, biskupski delegat za trajnu svećeničku formaciju; fra Tonio Vučemilović za Bogu posvećene osobe; Ivica Žuljević, upravitelj Odgojno-obrazovnog centra za katoličke škole; Mario Večerić za Caritas; Dragan Hrgić za ekumenizam i dijalog; Robert Kupčak za liturgijski pastoral; Marijan Pavelić za vjeroučitelje i odgajateljice u vjeri; Ana Matković za pastoral braka i obitelji; Marijan Pavelić za pastoral medija; Patricija Brdar za pastoral mladih; Tomislav Dokoza za pastoral duhovnih zvanja; fra Kristijan Sinković za bolnički pastoral; Katarina Paulić za pastoral osoba s invaliditetom i Patrik Alatić za pastoral Roma. Biskup Antun zahvalio je povjerenicima i voditeljima drugih tijela za prijedloge koje su dali o cjelovitom pastoralu u Požeškoj biskupiji te je njihove prijedloge proglasio odlukama i nakon svete pričesti u pisanom obliku uručio nazočnim župnicima da ih u nedjelju, 25. rujna na svetim misama obznane svojim župljanima i s članovima župnih pastoralnih vijeća nastoje ostvarivati. Navedeni čin nazočni su zaključili Molitvom za Požešku biskupiju.

Zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić uputio je potom sudionicima slavlja prigodnu riječ, u kojoj je kazao: »Kad obilježavamo dan posvete crkve onda molimo, „Bože, u tvojim zajednicama diljem svijeta postaje vidljivom jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva. Neka sjedinjena s papom i biskupima bude opći sakrament spasenja, uvijek na službu ljudskoj zajednici dok Čovječanstvo ne postane Božjom obitelji”. Iz ove molitve uočavamo kako Crkva nije proizvod povijesnog slučaja, nego izvorni Božji naum (Ef l, 22) i zdanje komu je zaglavni kamen Krist. A duljina i širina, visina i dubina tog otajstva može se obuhvatiti jedino mjerom vjere (Ef l, 17-18). Stoga, Crkvu nije moguće svesti „na čistu povijesnu stvarnost”.

Ona je prisutna i vidljiva u svijetu kao zrno nebeskoga kraljevstva, a njezini članovi Božjom milošću zamilovani i spašeni, osjećaju se pozvanima biti nositeljima nade i prorocima smisla; prema onoj Petrovoj „uvijek spremni na odgovor svakome tko zatraži razloge nade koja je u njima” (l Pt 3, 15). Ovdje je prije 25 godina utemeljena nova Požeška biskupija. Stoga, u prigodi srebrnoga jubileja njezinog ustanovljenja kličemo s apostolom Pavlom: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim, u nebesima, u Kristu; i predodredi da budemo sveti i neporočni pred njim” (vidi, Ef l, 3-4).

Zahvaljujem Božjoj Providnosti što sam u trenutku utemeljenja ove krajevne Crkve Požeške, kao mladi dubrovački biskup, imao čast sudjelovati u diskusiji i dignuti ruku za taj važan crkveni i narodni čin i događaj. Dopustite mi na koncu ovoga slavlja „promucati” neke želje uz izraze osobite radosti i bratske solidarnosti.

IMG 9908

Neka se raduje srce vaše, preuzvišeni biskupe Antune i svi članovi ove partikularne Crkve Požeške, jer ste prije 25 godina doživjeli milosni trenutak utemeljenja vaše biskupije. Neka vam Gospodin, koji je uzrok i temelj vaše radosti i nade, pomaže graditi Crkvu Božju i ispovijedati vjeru u Krista koji je za nas umro i uskrsnuo, jer „nema drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti”, osim imena Isusa Krista (Dj 4, 12).
Zajedničko iskustvo 25.godišnjeg hoda u toj vjeri neka vas još više oduševi za novi način života u „služenju i zauzimanju za druge”, posebice za one koji su slabi i u nevolji. To je ono „Božje kraljevstvo” koje se već na ovoj zemlji stvara „ljubavlju i bratskim služenjem” (diakonia).
Poželio bih na koncu da uvijek u prigodi vaših biskupijskih okupljanja osjetite i doživite kako je lijepo „kao braća živjeti zajedno” (koinonija), te skupa moliti, razmišljati i raditi. A posebice s osjećajem bratstva i zajedništva svečanim obredima (liturgia) „klicati slavu i hvalu” Onomu od kojega dolazi svaki dobar dar. Neka je blagoslovljen današnji dan ove mlade i vitalne biskupije koja pokazuju da njezini članovi „hode i ne more se ” kako bilježi prorok Izaija (Iz 40, 31). Živjeli i neka bude blagoslovljena srebrna godišnjica vašeg biskupijskoga hoda. S izrazima osobitog poštovanja i zahvalnosti.«
Biskupov tajnik Matej Siluković pročitao je zatim pozdrav koji su sudionici Biskupijskog dana uputili papi Franji. Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je svima nazočnima zahvalio za sudjelovanje na Biskupijskom danu, napose nadbiskupima i biskupima, koji su iskazali veliku požrtvovnost dolazeći danas u Požegu, da bi izrazili solidarnosti s vjernicima Požeške biskupije o njezinu srebrnom jubileju. Svećenicima pak zahvalio je za sve ono što nastoje činiti u svom poslanju, osobito za suradnju s Bogom i jednih s drugima, koja je ključ blagoslova. Redovnicima i redovnicama zahvalio je za njihovo svjedočenje, kao i nazočnim predstavnicima vjernika iz svih župa Požeške biskupije. Ustvrdio je kako Isusov nalog iz današnjeg evanđelja »Idite!« nije oslabio u Požeškoj biskupiji, zahvaljujući njihovoj vjernosti poslanju, koje nastoje vršiti u svojim župama. Učenicima i djelatnicima katoličkih škola poželio je da se ne umore u učenju, a još manje u usvajanju Isusovih vrijednosti, da od njih već kao mladi ljudi žive, a kasnije kao odrasli građani postanu sol Hrvatske zemlje. Na sve ono što će sudionici Biskupijskog danas nastojati činiti u ostvarivanju poslanja, da po Isusovoj želji budu njegovi radnici i suradnici, zazvao je Božji blagoslov.

Izvor: Požeška biskupija

IMG 9810 1

 

IMG 9892

Radio Marija

19:30 Hrvatski martirologij XX. stoljeća
19:45 „Pripravite put Gospodinu“ – promišljanja fra Darka Teperta nad knjigom proroka Izaije
20:00 Anđeo Gospodnji; Molitva za obitelj
20:15 Krunica - Radosna otajstva

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Sv. Elizabeto, uči nas kako da izražavamo Božju ljubav bližnjima

  Našem dezorijentiranom čovječanstvu Elizabeta daje svjedočanstvo o savršenoj otvorenosti za riječ Božju u kojoj se nalazi sve što daje smisao...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Studeni 2022
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.