25 godina Radio Marije

FranciscusXavierKatolička se Crkva 3. prosinca liturgijski spominje svetoga Franje Ksaverskoga, sveca iz 16. st., jednog od pionira isusovačkoga reda, a koji se poradi svoga žara na obraćenju onih koji nisu poznavali značenje Radosne vijesti smatra jednim od najvećih misionara u cijeloj Crkvi, toliko velikim da će ga mnogi smještati odmah iza svetoga Pavla.

Sveti Franjo je rođen 1506. god. u kraljevini Navarri na sjeveru današnje Španjolske, i to u dvorcu Xavier (Xabier, Javier), koji se nalazi u istoimenom gradu na istoimenom brežuljku. Taj je dvorac izgrađen u 10. st., a u njemu su stolovali kneževi od Xaviera, čiji je i sveti Franjo potomak. Danas je on važno hodočasničko mjesto, koje čuva spomen na svetost svetoga Franje.

Po narodnosti bio je Bask, odnosno pripadnik naroda koji danas najvećim dijelom živi u Baskiji, autonomnoj pokrajini Španjolske, dok manji dio živi u Francuskoj.

Prema zapisima, sveti Franjo se, nakon što je dobio temeljnu naobrazbu, vođen ambicioznim i materijalističkim planovima, odlučio okušati u postizanju karijere unutar crkvenih krugova, te je s tom nakanom i upisao studij na poznatom i prestižnom pariškom sveučilištu Sorboni. Naime, u to je vrijeme bio češći slučaj da su u crkvene službe stupali ne toliko oni koji su bili vođeni istinskom željom služiti Bogu i ljudima, nego oni koji su u Crkvi vidjeli mogućnost materijalnog i karijernog uspona. Tako je i sv. Franjo imao na pameti dobru crkvenu nadarbinu, koja bi mu omogućila lagodan život na župi, jednog dana kada se vrati sa studija i postane svećenik.

Prepoznavši u takvom Franjinom stavu bitno udaljavanje od evanđeoskih idela siromaštva i poniznosti, njegov ga je kolega sa studija – kasnije još jedan svetac – sv. Ignacije Loyola, utemeljitelj Družbe Isusove, dobronamjerno podsjećao na zastranjenje riječima evanđelista svetoga Marka: “Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život” (Mk 8, 36). S vremenom su te riječi, zajedno s uviđanjem sablažnjivog ponašanja mnogih studenata i nekih profesora, pale na plodno tlo, te je Franjo zaboravio na prvotni razlog svojih nastojanja da postane svećenik, a sve je više u njemu rasla ona istinska želja postati Božji službenik i Božji sluga koji će svojim žarom širiti radost evanđeoske istine.

Štoviše, postao je jedan od prvih suradnika svetoga Ignacija i jedan od najistaknutijih članova isusovačkoga reda do danas. Nakon utemeljenja Družbe Isusove, sveti ga je Ignacije, kao general reda, poslao u misije, i to u Indiju, gdje je u Goi, na zapadnoj obali poluotoka, djelovao kao papinski legat i prvi misionar reda. Kasnije je misijsku službu obavljao i na Molučkim otocima u Indoneziji, na Cejlonu i u Japanu. Po žaru i sposobnostima mnogi ga uspoređuju sa svetim Pavlom, odnosno za njega se može reći da je prvi misionar u suvremenom smislu, pa je stoga razumljivo da ga se štuje kao zaštitnika misija. Nakon deset godina takvog misijskog djelovanja, gdje je utemeljio mnoge kršćanske zajednice, vratio se 1552. god. u Gou, s nakanom da se uputi u Kinu s istim ciljem. Međutim, dobio je upalu pluća i umro 3. prosinca 1552. god. na jednom otoku, nadomak kineske granice.

Za svetog Franju Ksaverskog se može reći da je dobro razumio značenje inkulturacije, odnosno da je djelovao na način da je u potpunosti poštovao jezik i kulturu onih naroda kojima je naviještao raspetoga i uskrsloga Krista. Na takav je način bez ikakvih izvanjskih pritisaka pridobio na kršćanstvo mnoge, ne samo pojedince, nego i čitava naselja, a prema utemeljenim pretpostavkama smatra se da je krstio između 30.000 i 40.000 osoba.

Blaženim ga je proglasio papa Pavao V. 1619. god., a papa Grgur XV. proglasio ga je svetim tri godine poslije. Osim što je zaštitnik misija i misionara, štuje se kao zaštitnik od različitih epidemija, zaštitnik turizma i moreplovaca, a s obzirom na područja njegova misijskoga djelovanja, razumljivo je da je i zaštitnik Indije, Japana, Kine, Australije i Novog Zelanda. Po njemu su naslovljene i mnoge župe i kapele, a kod nas je najpoznatije zagrebačko naselje Ksaver, koje je dobilo svoj naziv po isusovačkom prošteništu posvećenom svetom Franji Ksaverskom. Štoviše, koliko je sveti Franjo bio štovan u Zagrebu svjedoči i činjenica da je 1762. god. proglašen zaštitnikom grada.


Tekst: Snježana Majdandžić-Gladić

Izvor: Vjera i djela

Foto: By https://wellcomeimages.org/indexplus/obf_images/61/de/3054aeb64890aa684b7c48f5e549.jpgGallery: https://wellcomeimages.org/indexplus/image/V0017351.htmlWellcome Collection gallery (2018-04-03): https://wellcomecollection.org/works/mcdfyree CC-BY-4.0, CC BY 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=36508531

Radio Marija

02:40 Glazba
03:30 Stranac bijah i primiste me! – tema: ss. bazilijanki s ukrajincima u Hrvatskoj; gošća: s. Veronika Galatan, ukrajinka; ur. i vod.: s. Meri Muše, pravna savjetnica Isusovačke službe za izbjeglice
04:15 Glazba
04:30 Predstavljamo župu sv. Ilije proroka u Gradini; gost: vlč. Boris Divković, župnik; ur. i vod.: Božidar Biondić

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva predanja u bolesti

Molitva predanja u bolestiGospodine, bolest je pokucala na vrata moga života, istrgnula me iz posla i premjestila u svijet bolesnih. Gospodine, teško...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Siječanj 2023
P U S Č P S N
1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.