S početkom godine 2023., kršćanske Crkve u Turskoj objavile su zajednički knjigu na engleskom jeziku pod naslovom ''Kršćanstvo – temeljni nauk'' (Christianity - Fundamental Teachings). Knjiga ima 95 stranica, izdala ju je nakladnička kuća Kitabi Mukkades Sirketi (Tursko biblijsko društvo) u Istanbulu (ISBN-10 : 9754621004), a priredila ju je još 2017. godine Zajednička komisija Crkava Turske koja se sastoji od predstavnika više Crkava: Katoličke, Armenske apostolske, Sirsko-pravoslavne, Asirske Crkve Istoka, Evangeličke Crkve s drugim protestantskim zajednicama kao i pravoslavnog Ekumenskog carigradskog patrijarhata. Prvi je to povijesni i jedinstveni svojevrsni ''ekumenski'' kršćanski katekizam. Za područje gdje su se kršćani vjekovima sukobljavali, svađali i međusobno optuživali, što je čak poslužilo osmanlijskim vlastima da ih još više podčine, ovakav zajednički čin izdavanja knjige o kršćanstvu uistinu predstavlja povijesni događaj bez presedana, a može poslužiti i drugim zemljama i krajevima gdje kršćani različitih Crkava i tradicija žive izmiješani i sve više kao manjina u odnosu na druge vjere ili one koji se izjašnjavaju bezvjercima.
Unatoč vrlo teškom položaju svih kršćanskih Crkava i zajednica još u Osmanlijskom carstvu, a i kasnije u Turskoj, gdje žive kao manjina u ogromnoj većini islamskog stanovništva, kršćani su i sami tijekom povijesti imali razdoblja međusobne netrpeljivosti i sukoba. Još u 4. i 5. stoljeću rasplamsali su se teološko-doktrinalni sukobi među kršćanskim Crkvama upravo na Bliskom Istoku, na području Male Azije koje danas sačinjava teritorij Turske i gdje su održani prvi veliki ekumenski koncili. Nakon Nicejskog koncila 325. godine odvojila se Crkva Perzije (nekad poznati kao nestorijanci, danas Asirska Crkva Istoka), a nakon Kalcedonskog sabora 451., održan također na području današnje Turske, od opće Crkve su se odvojile tzv. monofizitske Crkve: Sirsko-jakobitska u Siriji, Koptska u Egiptu, Etiopska u Etiopiji, a nešto kasnije i Armenska apostolska Crkva koja je pokrivala veći dio današnjeg turskog teritorija. Nakon velikog raskola 1054. odvojile su se jedna od druge pravoslavna Crkva (patrijarhati Carigrada, Antiohije, Aleksandrije i Jeruzalema i druge od njih nastale Crkve) i katolička Crkva (Rimski patrijarhat). Sve su ove istočne Crkve uglavnom s vremenom potpale pod vlast turskoga Osmanlijskoga carstva, a osobito je kobna bila 1453. godina kada su Osmanlije osvojili središte kršćanskoga istoka – Carigrad, nekadašnju prijestolnicu Istočno-rimskoga carstva – čime je pod muslimane pao i veliki pravoslavni patrijarhat Carigrada i kada je i sama monumentalna kršćanska katedrala Svete Mudrosti (Aya Sofija) pretvorena u džamiju. Kršćani su imali određena prava pod Osmanlijama, ali su uvijek bili građani drugoga reda u odnosu na muslimane, a nerijetko je dolazilo i do žestokih progona. Vrhunac progona pod Osmanlijama kršćani su doživjeli tijekom i neposredno nakon Prvog svjetskog rata kada je stradalo preko 1.5 milijuna Armenaca, Grka i Sirijskih kršćana, što se danas i službeno naziva genocidom. Ipak, na mnogim područjima Turske, premda malobrojne, kršćanske su Crkve i zajednice opstale, a bilo je i doseljenja sa zapada u veliki i prosperitetni grad Istanbul. Tako u današnjoj Turskoj, osobito u Istanbulu, žive malobrojne, ali brojne stare autohtone i nove kršćanske zajednice – i pravoslavni, i katolici i protestanti. S obzirom da žive u velikoj muslimanskoj većini, razumljivo je da su se s vremenom kršćanske zajednice zbližile, a u novije vrijeme zajedno sudjeluju u ekumenskim pothvatima i zajedničkim projektima, plod čega je i ova knjiga o temeljnoj poruci i učenju kršćanske vjere.
U predgovoru knjige piše: ''Posvećujemo ovu knjigu pokretu za jedinstvo, međusobnoj ljubavi i poštovanju, kao dokaz da su točke koje nas sjedinjuju neusporedivo veće od onih koje nas razdvajaju, i za spomen takvom konstruktivnom dijalogu koji proizlazi iz ljubavi''. Navodi se nadalje kako su u međusobnoj suradnji otkrili jedni u drugima istinske svjedoke za Krista i osjetili prisutnost Duha ljubavi te odlučili ostaviti po strani povijesna neprijateljstva koja su među njima postojala. Knjiga je nastala jer su različite kršćanske zajednice u Turskoj počele slati prigovore turskim ministarstvima obrazovanja, odgoja i vjerskih pitanja kako različite državne i islamske škole naučavaju iskrivljenu i lažnu sliku kršćanstva. Kao odgovor na to, turska je vlada zamolila kršćanske Crkve i zajednice da izrade i dostave prikladne materijale o osnovama kršćanstva kako bi se unijele ispravke u tekstove i knjige. Knjiga nije velika, ali u poglavljima obuhvaća sve bitne točke: opći pregled kršćanstva, postojanje i jednost Boga, nauk o Svetom Trojstvu i spasenju, Kristovo uzašašće na nebo i ponovni dolazak, djelovanje Duha Svetoga, uloga i značaj Crkve, uskrsnuće mrtvih, Sveto Pismo i temelji kršćanske etike, kršćanstvo i kultura, ekumenizam.
Tekst: đakon Livio Marijan
Izvor: Križevačka eparhija
