Kao praktični dušobrižnik Franjo Saleški zastupa slobodu djece Božje svom dosljednošću i ustrajnošću. Sv. Ivani Franciski de Chantal piše o tome 14. listopada 1604.:

To neka bude temeljno pravilo naše poslušnosti. Pišem ga velikim slovima: SVE ČINITI IZ LJUBAVI; NIŠTA NA SILU. Više treba ljubiti poslušnost, negoli se bojati neposlušnosti. Ostavljam vam duh slobode.

Vaše se pitanje odnosi na duh slobode. Mislim na duh slobode djece Božje. U čemu se sastoji ta sloboda? Ona oslobađa srca od svih stvari kako bi slijedila Božju volju. (...)

Prvo obilježje: Srce koje posjeduje tu slobodu nije ovisno o radostima. Ono mirno prihvaća patnju koliko je to njegova narav kadra. Ne kažem da ne ljubi i ne želi radost, nego nije na nju navezana.

Drugo obilježje: Srce se nipošto ne vezuje uz duhovne pobožnosti. Ako je bolešću ili zbog nekih drugih okolnosti spriječeno obavljati duhovne vježbe, žalost u njemu nema mjesta. Ne kažem, opet, da ne ljubi pobožnosti, nego samo da nije na njih navezano.

Treće obilježje: Srce gotovo nikada ne gubi svoje radosno raspoloženje, jer ikakav gubitak ne može ožalostiti onoga čije srce nije navezano na taj gubitak. Ne kažem da nikad ne gubi radost. Ako je međutim i izgubi, bit će to samo na kratko vrijeme.

Plodovi su ove slobode: ugodna blagost duha, velika dobrota i otvorenost za sve što nije grijeh ili opasnost za grijeh. Tako se čovjek nalazi u jednostavnoj pripravnosti za svaku krepost i djelo ljubavi.

Izvor: Radovati se u Bogu - Duhovni putokazi; VERBUM; 2004.

Foto: Unsplash