Daleko od svojih razrušenih domova, ali sjedinjeni u molitvi za mir sa svojim sunarodnjacima u Ukrajini i diljem svijeta, molile su križni put u petak 24. veljače ukrajinske izbjeglice o kojima skrbi Caritas Riječke nadbiskupije u katedrali sv. Vida. Solidarnost su im iskazali i Riječani koji su došli u riječku prvostolnicu u kojoj je križni put predvodio generalni vikar Riječke nadbiskupije i rektor katedrale Mario Tomljanović. Riječka nadbiskupija ovime se uključila u svjetsku molitvenu inicijativu koju je organizirao Ukrajinski Caritas – Spes u povodu prve godišnjice rata u Ukrajini, a pod naslovom „366.postaja“ . Meditacije ukrajinskoga križnoga put čitali su djelatnici nadbiskupijskoga Caritasa na hrvatskom jeziku te osobe iz Ukrajine koje borave na području Riječke nadbiskupije na ukrajinskom jeziku.
Dirljivo i bolno bilo je ići ‘iza našeg Spasitelja’, rekao je po završetku rektor podsjećajući na riječi jednog duhovnog pisca da je Gospodin na križu zagrlio cijeli svijet i zavolio svakoga. Ispred Čudotvornog raspela u katedrali sv. Vida stoljećima su hodočasnici dolazili sa svojim prošnjama, a sada su to učinili oni koji su zbog rata svoj (privremeni) dom pronašli u Rijeci. Stoga im je rektor poručio da su po završetku molitve križnoga puta stigli do trenutak one postaje koja dolazi – najveća i najistinitije postaja – postaja uskrsnuća. Molili smo za mir u Ukrajini i uskrsnuće ukrajinskog naroda, poručio je rektor.
Posebno emotivan trenutak bio je na 12. postaji koju je čitala Ukrajinka Irina i nad kojom je zaplakala. „Zaplakala je jer je pred sobom imala blizinu i muke i križ koje njezin narod sada nosi. Ali vjerujte mi da smo zaplakali i mi Hrvati jer želimo vam biti u ovim trenutcima oni Cirenci koji su pomogli Gospodinu nositi križ. Želimo biti oni Cirenci koji će pomoći nositi vama vaše križeve. Znajte da vam je Riječka nadbiskupija, osobito po našem Caritasu blizu, ali blizu smo vam i mi po molitvama,.“ Zaključujući je poručio da se blizina vjernika, Riječana okupljenih u katedrali prema sudbini ukrajinskog naroda očituje najsnažnije po riječima koje zajedno izgovaraju: „Gospodine, budi milosrdan. Budi onaj koji će stvoriti, dati u našim srcima onaj najveći mir. Ne samo da prihvatimo ovaj težak trenutak, nego da i doživimo onaj trenutak mira u Ukrajini i mira u svijetu.“
Caritas Nadbiskupije Rijeka organizirao je ovu molitvu Križnog puta kao znak solidarnosti sa svim žrtvama rata u Ukrajini i kao gesta ohrabrenja na teškom putu koji prolaze stanovnici Ukrajine, ali i raseljene osobe iz Ukrajine koje žive na području Riječke nadbiskupije. Nadbiskupijski Caritas skrbi za preko 600 raseljenih osoba iz Ukrajine, te je trenutno Caritas s najvećim brojem korisnika raseljenih osoba iz Ukrajine u Hrvatskoj. Pomoć koju riječki Caritas pruža Ukrajincima omogućuje organizacija Chatolic Relief Service, koja je ujedno glavni donator svih aktivnosti.
