Križni put održan je pod geslom „Daj mi radost spasenja svoga (Ps 51,14)“. Četiri stotine vjernika s Hvara i Brača je katamaranom „Jelena“ stiglo u Komižu na južnoj strani otoka Visa.

Hodočasnici s Brača, Hvara i Visa našli su se u i ispred crkve Gospe Gusarice, crkve Svete Marije sagrađene sredinom 16. stoljeća uz samu obalu Komiže. Komiški župnik don Toni Aviani pozdravio je viškog, hvarskog i bračkog dekana don Milana Šarića, don Tonija Plenkovića i don Ivica Huljeva te pristigle svećenike i hodočasnike. Potom je kratko govorio o povijesti i sadašnjosti Komiže. A onda je izmolio prigodnu molitvu i udijelio blagoslov za sretno putovanje do Visa.

Druga postaja bila je najmlađa komiška crkva, crkva Gospe od sedam žalosti, sagrađena 1759. godine, u kojoj se obavljaju svakodnevni obredi. Potom se krenulo prema komiškoj župnoj crkvi sv. Nikole koja se prvi put spominje u 12. stoljeću. Mjesni naziv joj je Muster, što korijenski dolazi od latinske riječi samostan, jer je svojevremeno pripadala benediktinskoj opatiji sv. Silvestra na obližnjem otočiću Biševo. Na svim postajama don Milan i biskupijski kancelar don Ivan Jurin čitali su tekstove Mateja Glavice „Križ ljubavi“. Potom su predmolili molitve s posebnim nakanama. Tako se na ovoj postaji molilo za pomorce, mornare i ribare. Na četvrtoj postaji u komiškom polju molilo se za blagoslov polja i poljoprivrednika. Peta postaja bila je kod tunela iz Drugog svjetskog rata koji je, navodno, tada bio ratna bolnica. Hodočasnici su potom uspjeli stići do vrha brda gdje je crkva sv. Mihovila koja se, također, spominje u 12. stoljeću kao vlasništvo biševskog benediktinskog samostana. Pošto je taj dan bio Dan narcisa, molilo se za sve bolesnike, osobito za ženske osobe oboljele od zloćudne bolesti dojki i za poštivanje njihova dostojanstva. Nakon ove postaje put je postao puno lakši. Hodočasnici su stigli do crkve Gospe od Planice koja je kružnog tlocrta. Nalazi se kraj puta Komiža – Vis, a prvi put spominje se 1668. godine. Pošavši dalje, došli su do crkve sv. Nikole u Dolu, za koju se pretpostavlja da je izgrađena u 15. stoljeću na ruševinama možda ranije crkve.

A onda se stiglo do željenog odmorišta, igrališta nogometnog kluba Vis u čijoj blizini je viška HVIDRA, čiji članovi su hodočasnicima ponudili okrepu. Nakon kratkog odmora hodočasnici su došli do viške tvrđave King George, koja je s desne strane ulaza u višku luku, a izgradili su je Englezi nakon pobjede nad francusko-talijanskom flotom 1811. godine. Potom su hodočasnici kod Hotela Issa, između ostaloga, molili za poštivanje i dostojanstvo radnika te za njihove pravedne plaće. A onda su stigli do crkve sv. Jeronima iz 18. stoljeća na poluotočiću Prirovo gdje ih je pozdravio samostanski vikar fra Žarko Mula. Nakon toga krenuli su do crkve Duha Svetoga i konačno stigli do župne crkve Gospe od Milosti na Spilicama, gdje je koncelebrirano misno slavlje predvodio hvarski župnik i dekan don Toni Plenković, održavši i prigodnu propovijed. Koncelebriralo je sedam svećenika. Na kraju mise svima je zahvalio viški župnik i dekan don Milan Šarić koji je sa župnikom Komiže don Tonijem Avijanijem bio glavni organizator ovog duhovnog i kulturnog događaja.

Po završetku misnog slavlja večeru hodočasnicima pripremili su i poslužili viški srednjoškolci kod svoje škole koja nosi ime svećenika Antuna Matijaševića Karamanea. Nakon večere Hvarani i Bračani trajektom su se vratili na svoje otoke.

Hodočasničko putovanje ovog dana od crkve Gospe Gusarice u Komiži do župne crkve Gospe od Milosti na Spilicama u Visu bilo je dugo oko 22 kilometra. Uz to, trebalo je pregaziti veliko brdo između Komiže i Visa. Stoga su u hodočasničkoj koloni, koja je bila duga nekoliko stotina metara, uglavnom bile mlađe osobe, među kojima su bile i redovnice, koje su, također, nosile Križ Kristov. Na mnogim mjestima u koloni stalno se čula pjesma i molitva. Veličanstvena župna crkva u Komiži kao i ona u Visu bile su premale da bi primile sve hodočasnike koji se na kraju križnog puta ni na što nisu požalili.

Vrijedno je istaknuti kako dolazak Bračana i Hvarana na Vis i njihov polazak na križni put iz crkve Gospe Gusarice u Komiži, zajedno s Višanima, podsjeća na križni put odlaska u Italiju, a potom u pustinju Sinaja, kod „Mojsijevih izvora“, u El Shatt, nekoliko desetaka tisuća dalmatinskih Hrvata (35.000) početkom 1944. godine, koji su, također, na svoj dvogodišnji križni put kretali baš iz crkve Gospe Gusarice u Komiži.

Izvor: Hvarska biskupija

Radio Marija

01:00 Glazba
02:15 Krunica - Radosna otajstva
02:40 Glazba
03:30 Čitamo knjigu - Jan Dobraczyński: Nikodemova pisma - roman o Isusu

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za život - svakoga dana u 14:55h

Svakoga dana u 14:55 h molimo molitvu za život. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za blagoslov obitelji, sklad i plodnost supružnika i...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Srpanj 2024
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.