U subotu 1. travnja, nakon nekoliko godina stanke, održano je hodočašće djece Krčke biskupije na grob biskupa Mahnića. Redovito se ovo hodočašće održava na samom kraju korizme, dan prije Maslinske nedjelje i okupi djecu viših razreda iz svih župa Krčke biskupije. Tako je bilo i ove godine. U krčku katedralu pristiglo je 350 djece sa otoka Paga, Raba, Lošinja, Cresa i Krka predvođenih svojim svećenicima i vjeroučiteljima.
Program je započeo okupljanjem u katedrali i pozdravom predstojnika katehetskog ureda vlč. Zvonimira Seršića. Nakon toga uslijedila je ‘Mahnićeva škola’: 4 kratka sata za svaku grupu: u samoj katedrali, Katedralnoj riznici u kojoj je postavljena izložba o biskupu Mahniću, biskupijskoj dvorani u kojoj je u svoje vrijeme biskup Mahnić pokrenuo tiskaru ‘Kurikta’ i biskupskoj kapeli gdje je biskup Mahnić provodio mnoge sate u molitvi.
Sat o katedrali kao mjestu koje čuva grobove biskupa održala je vjeroučiteljica Mirjana Žužić iz Krka, u Katedralnoj riznici o Mahnićevu životu općenito govorio je vlč. Seršić, o tiskari i Mahnićevoj publicistici mons. dr. Franjo Velčić, a Mahnića molitelja predstavio je vlč. Josip Karabaić.
.Nakon prvog katehetskog i edukativnog dijela uslijedila je sveta misa koju je predvodio krčki biskup mons. Ivica Petanjak. U svojoj je propovijedi predstavio slugu Božjeg biskupa Mahnića kao pastira svjetla. Djeci i svima okupljenima poručio je:
“Radostan sam što smo se nakon tri godine ponovno našli u našoj katedrali, okupljeni oko najsvjetlijeg lika naše biskupije, sluge Božjeg biskupa Antuna Mahnića.
Biskup Antun Mahnić je imao veliko povjerenje i velika očekivanja od mladih. Bio je duboko svjestan da svijet pripada mladima i da samo mladi mogu izgraditi bolji svijet, jer nisu opterećeni prošlošću, ali i zato što mladi uvijek donose nove ideje, imaju nove planove, žele izgraditi svijet onakav kakav njima odgovara.
Otvorio je mladima širom vrata, ali je bio uz njih, prije svega kao biskup, tj. kao kršćanin koji duboko vjeruje u Isusa Krista i koji ne želi nikako drugačije izgrađivati svoj život nego po Isusovom evanđelju. To znači da je za sve nas, bez obzira da li smo djeca, mladi, odrasli, roditelji, bake, djedovi, učitelji, vjeroučitelji, svećenici, biskupi, samo jedan učitelj: Isus Krist. Svi smo mi pred njim samo učenici.
Isus je za sebe rekao: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života« (Iv 8,12). Svijetlo označava sve što je dobro, lijepo, pošteno, ljubav, milosrđe, praštanje. Sve ono što izgrađuje čovjeka. Isus nas poziva da rastemo u vjeri, a rasti u vjeri znači rasti u svetosti. Biti bolji ljudi i bolji kršćani.
U tu svrhu je biskup Mahnić 1905. godine pokrenuo list za mlade Luč. Luč znači svjetlo, baklja koja razbija tamu. Taj list je odgajao i formirao mlade katolike.
Ali mi kažemo za biskupa Mahnića da je on Pastir svijetla, jer su ga tako doživljavali oni s kojima je on živio.
“Jedan njegov suradnik, pater Antun Alfirević, isusovac, kaže ovako: »Njegova je čistoća vjere bila svima nama, njegovim suvremenicima i pomagačima, prava luč, koja nam je visoko sjala protiv tame modernog poganstva i natruhe ili „kukolja zloga neprijatelja“. Mahnićeva riječ bila nam je sigurna; tražili smo je i uvažavali.« (Katolički svećenik, str. 5).
Isti Autor dalje piše: »Dr. Antun Mahnić je u svemu bio velikan i uzor svim sadašnjim i budućim pokoljenjima. O svetom Ivanu Krstitelju posvjedoči Krist: „On bijaše svjetiljka, koja je gorjela i svijetlila“ (Iv 3,35). I Mahnić je žarko svjetlo, koje je nama katolicima gorjelo i svijetlilo, a i kroz budućnost će kao luč Božje svjetlosti razgoniti tamu umova i modernog poganstva, i katoličke će vođe ne samo na čas, nego trajno i ustrajno se radovati tom svjetlu.« (str. 7-8).
Vjerujemo da su ove riječi patra Alfirevića, Mahnićevog suvremenika i suradnika, proročke, i da Mahnićev život i djelo nisu bili samo jedno trenutačno svjetlo koje je gorjelo i dogorjelo, nego da gori i svijetli i danas nama koji štujući svetu uspomenu na biskupa Mahnića držimo to svjetlo upaljenim i visoko podignutim kako bi svijetlilo nama i drugima. Vaš dolazak to danas svjedoči.
Svetost je bila pokretačka snaga svega Mahnićeva djela, jer je bio svjestan da sva žrtva i silan trud i rad imaju smisla ako se Kristovo evanđelje i kršćanske vrednote usade i ukorijene ponajprije među vas mlade, a preko vas da prožmu cijelo društvo. Radi toga je pokrenuo Katolički pokret i Katoličku akciju, jer ako se nešto usađuje u mlade onda to na neki način postaje besmrtno, jer raste i razvija se s njima i prenosi se na nove naraštaje. Sad je na vama da vi budete svjetlo onima s kojima živite, s kojima idete u školu, učite, igrate se… Što god činili, gdje god bili, budite svjetlo drugima.”
Nakon mise i molitve na grobu biskupa Mahnića sva su djeca sa svojim vjeroučiteljima nastavila zajedničko druženje uz pizzu i sokove na trgu Krčih glagoljaša pored osnovne škole.
Tekst: Zvonimir Seršić
Fotografije: Irena Žužić
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
