P101988 2 2048x1117

Prva sjednica Povjerenstva za bolnički pastoral i osobe starije životne dobi Zadarske nadbiskupije u novom, petogodišnjem mandatu, pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića održana je u svečanoj dvorani Sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru u ponedjeljak, 5. lipnja.

Nadbiskup je istaknuo veliku važnost toga oblika pastorala, rekavši da se pastoral bolesnih i starih osoba ne smije zapostaviti. „Baš taj dio pastorala pruža mogućnost dati majčinski element u pastoralu Crkve, kada se ljudima može biti blizu. Gledamo život koji se ne iscrpljuje samo boravkom ovdje na zemlji i u ovom svijetu, nego vjerujemo u vječni život. Bolnički pastoral na osobit način njeguje pažnju s obzirom i na bolesti ljudske duše, dakle, ono što je najbitnije u čovjeku“ rekao je mons. Zgrablić. U tom kontekstu, pastoral bolesnih i starijih osoba smatra „privilegiranim pastoralom“.

„Kada čovjek najviše misli na Boga, na svoju dušu? Onda kada mu je najteže. Kad je bolestan, nemoćan, u starosti. Prema tome, ako na prikladan način pristupimo čovjeku u takvoj situaciji, možemo učiniti puno ne samo za njegovo zemaljsko dobro, nego i za vječno“ istaknuo je mons. Zgrablić, poručivši: „Kroz Povjerenstva možemo učiniti puno toga u suradnji vjernika laika i župnika, možemo učiniti puno dobra za narod“.

Kao dugogodišnji župnik, nadbiskup je posvjedočio i svoje iskustvo raspoloživosti u tom pastoralu. „Znam što znači posjećivati bolesnike u bolnici, staračkom domu, kako su jedva čekali da dođe župnik. S kojom ljubavlju su oni mene čekali i primali!? Moramo pristupati tim ljudima s ljubavlju i pažnjom. Oni u nama gledaju nadu koju mi njima možemo pružiti. Pozvani smo uzdići dostojanstvo starih osoba“ potaknuo je mons. Zgrablić.

U susretu svećenika i bolesnih i starih događaju se dirljive situacije kada ti ljudi žele darovati župnika i s onim malo što i čega imaju. Njima je to sve, ali oni se odriču i toga dijela, svjedočeći davanje onoga udovičinog novčića, u želji da počaste i daruju svećenika, župnika. To su veliki izrazi dobrote i velikodušnost tih duša u njihovoj nemoći, koji pokazuju koliko je bogatstvo riznice njihovog srca.

Svećenici se tim pastoralom bave na različite načine i u takvim susretima i sâmi svećenici primaju puno milosti, rekao je mons. Zgrablić. Želja nadbiskupa je da razne, već postojeće aktivnosti Povjerenstvo koordinira i potakne održavanje novih inicijativa, da se tome da važnost na nadbiskupijskoj razini. Potaknuo je na organiziranje posebnih susreta, da se bolesne, nemoćne, starije i osamljene ne pohodi samo u ustanovama gdje se nalaze, nego i u njihovim obiteljima i kućama gdje žive; također, da ih se negdje na nekom susretu okupi i da im se i na nadbiskupijskoj razini iskaže posebna pažnja.

„Bog puno djeluje po sakramentima u tim ljudima i to je izuzetno važno, ali i ljudskim gestama posjećivanja, pomoći u svakodnevici i iskazivanja pažnje u osobnim susretima može se jako puno učiniti za te osobe“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup strateški vidi jako veliku važnost rada toga Povjerenstva u tri smjera. Predložio je tri pravca djelovanja, da razmišljaju široko organizacijski što sve Povjerenstvo može učiniti za tri skupine ljudi: zdrave, bolesne i medicinsko osoblje u najširem smislu riječi, što uključuje i njegovatelje u domovima, sve koji rade s bolesnima i nemoćnima.

„Što može učiniti župa, što neko tijelo, a što Nadbiskupija. S kime se povezati, što već postoji, što može biti bolje. Educirati ljude, kako bolesnicima približiti sakrament, ali da ne zaboravimo ni ljudski element. Podijeliti i primiti sakrament je vrhunac, ljudi su zahvalni za primanje sakramenta, ali da ne zaboravimo i ljudsku dimenziju koja je jako važna. Važan je ljudski pristup osobama“ naglasio je mons. Zgrablić, potaknuvši na razmatranje ideja pitanjem: „Što možemo učiniti za bolesne, ne samo da im se podijeli bolesničko pomazanje i pričest? Nego, kako možemo voditi brigu o konkretnim slučajevima, ako i nisu u lošem zdravstvenom stanju, ali su osamljeni – kako pomoći i biti blizu tim ljudima, kako se približiti bolesnicima“. Nadbiskup smatra važnim educirati laike kako će pristupiti bolesniku tijekom cijele godine, pri čemu su važni i posjeti kućama kao izraz blizine i podrške nemoćnima, osamljenima i bolesnima.

„U Crkvi moramo živjeti i majčinski element – Ljubav mora biti konkretna! Ljubav mora biti na djelu!“

U tom kontekstu, mons. Zgrablić istaknuo je da Povjerenstvo treba surađivati s Caritasom. Želja je nadbiskupa da u svakoj župi bude osnovan župni caritas. „Župni caritas ne znači samo dostavljati materijalnu pomoć u hrani i potrepštinama, nego to znači pomoći i ljudima koji imaju psihosomatske probleme; da nekoliko osoba iz župe posjeti ljude kada su u bolnici, ali da se zanimaju za osobu i kada se vrati iz bolnice; da župljani posjete te ljude u njihovom domu, sjednu s njima, popričaju, daruju znak pažnje, čestitaju blagdane, učine nešto, pospreme u kući ako je potrebno – netko tko će voditi brigu o ljudima. Župna zajednica koja će voditi računa o bolesnicima – i to je bitan element Crkve! Kao što je bitno naviještanje evanđelja, da djeluju vjeroučitelji, da postoji vjeronauk, mi moramo živjeti i taj majčinski element! Ne samo teoretizirati, nego moramo biti vrlo konkretni. Ljubav mora biti konkretna! Ljubav mora biti na djelu! Ljubav je za duše, ali čovjek je još uvijek u tijelu. Prema tome, moramo voditi računa o tom tijelu“ istaknuo je mons. Zgrablić. U tom kontekstu, istaknuto je kako je osposobiti župni caritas kao kontinuiranu i sustavnu, pouzdanu pomoć starima i nemoćnima u župi veliki izazov.

Nadbiskup je dragocjenim primjerom naveo stav jedne liječnice koja je rekla: „Kad mi dođe neki pacijent, pomislim, ‘Došao mi je Isus. Što ja za njega mogu učiniti?’. Isus je u tom bolesniku. To je njegovo lice. Tu se Isus skriva. Što ja mogu učiniti za njega? Da ljude odgajamo duhovno. To je prvo područje. Da vodimo računa o bolesnicima, ali i o zdravima, da imaju zdravi odnos prema bolesnicima.

Treći smjer je da Povjerenstvo vodi računa o ljudima koji rade s bolesnicima. I medicinsko osoblje treba našu pomoć, podršku, našu suradnju. Treba saslušati njihove probleme i očekivanja, da i njih duhovno izgrađujemo da tu ulogu mogu vršiti. Medicinske sestre treba poduprijeti, da imaju duhovne obnove, duhovne susrete, duhovnika. One imaju svoje poteškoće, oni trebaju negdje nešto izreći, imaju svoje kušnje. Treba ih motivirati. One konkretno i plemenito žive svoju vjeru, pomažu bolesniku. Da dođu do toga što je rekla ta liječnica, da bolesniku pristupaju kao da im Isus dolazi na vrata. Isus nešto od mene traži. Da budu motivirani, da ta ljubav bude njihova snaga! A izvor te snage nalazimo u duhovnosti, u vjeri, u molitvi“ naglasio je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši potrebu da se moli za zdravstvene djelatnike i medicinsko osoblje.

U tom kontekstu, treba razvijati suradnju s udrugama koje su osobito djelatne u tom području, kao što su već uvelike prepoznatljiva i aktivna Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara Zadar te Hrvatsko katoličko liječničko društvo, podružnica Zadar.

U smislu posjeta bolesnih i nemoćnih u župi te posredovanja informacije i kontakta župniku koga bi trebalo posjetiti, osobito zauzeto i pohvalno djeluje zajednica Marijina legija, čiji članovi u svom tjednom apostolatu dolaze do takvih osoba i ustanova i puno čine u iskazivanju blizine, pažnje i konkretne duhovne pomoći tim ljudima, također i u posredovanju primanja sakramenata.

Nadbiskup je predložio da se na razini Nadbiskupije organiziraju posebni dani za susrete s pojedinim skupinama koji su dionici te stvarnosti. Da se organiziraju seminari za liječnike, medicinske sestre, bolničko osoblje, bolesnike, uz standardno obilježavanje Svjetskog dana bolesnika, i najnovije Svjetskog dana djedova i baka koje je ustanovio papa Franjo. Istaknuta je vrijednost života starih osoba koji, iako tjelesno i naizgled nemoćni, posjeduju mudrost života i mogu pružiti iskustveno vrijedne pouke za život.

Važno je obilježiti i druge prikladne dane vezane za medicinski i liječnički rad i bolesnike. Moguće je organizirati i hodočašće prilagođeno za njih, primjer je održavanje procesija u Lurdu u kojima sudjeluju i bolesnici, kad se moli za njihovo zdravlje. Susrete s bolesnicima, medicinskim i osobljem u socijalnim ustanovama te vjernicima laicima u tom pastoralu trebati rasporediti u prikladna vremena crkvene godine te ih i liturgijski proslaviti.

Do bolesnih i starih dolaziti tijekom cijele godine, ne samo prigodno

Članovi su predstavili svoja iskustva rada u tom području te je navedeno što potvrđuju i mnogi stručnjaci, brojnost anksioznih poremećaja. Važna je psihosomatska cjelina osobe, dakle, utjecaj psihosocijalnih doživljaja i odnosa odražava se i na tjelesne poremećaje i tjelesnu bolest osobe. Praksa pokazuje da mnogi žele otvoriti svoju dušu svećeniku i Bogu.

Potaknuto je da obitelji ili iz bolnice, doma, zovu svećenika za podijeliti bolesničko pomazanje. Mnogi to ne čine ili se ustručavaju pozvati svećenika poistovjećujući to pomazanje s umiranjem i smrti osobe; neki pozovu svećenika u zadnji trenutak pred smrt. Istaknuto je da ljude treba odgajati da se ne boje primiti sakrament bolesničkog pomazanja i što on znači. U nekim slučajevima, toga sakramenta više se boji obitelj nego sami pacijent.

Predloženo je da se sagleda i konkretno stanje, koliko ima domova za stare i nemoćne na područjima župa, koliko su domovi u suradnji sa župnikom, ima li osoblja bliskog vjerskom životu, da i oni budu pomoć. „U taj prostor želimo ući s vama, da ne dođemo do štićenika tih ustanova samo prigodno, nego tijekom cijele godine“ poručio je mons. Zgrablić članovima Povjerenstva.

Nadbiskup im je zahvalio za otvorenost u suradnji, poručivši da „Crkva može puno dati i pružiti osobama u bolesti, poteškoćama, samoći i starosti“. Zahvalio je za ideje, njihovu pomoć i doprinose, da pomognu svojim savjetima, da se prijedlozi djelovanja koordiniraju sa svećenicima i pastoralnim djelatnicima, da se i njih educira kako ispravno pristupiti bolesnicima.

Prisutnima se obratio i don Valter Kotlar, predstojnik toga Povjerenstva. Rekao je da bolnički i pastoral starijih osoba zahtijeva osobitu raspoloživost ljudi uključenih u to i „dotiče trenutke života koji su jako važni. To su trenuci spasenja duše, a tome služi sve u Crkvi“ istaknuo je don Valter.

Iz vlastitog iskustva, don Valter je rekao da „susret s ljudima koji su u boli i patnji pomaže i čovjeku koji daruje svoje vrijeme i pažnju tim osobama te pruža mogućnost da se osoba vrati u iskrenu ljudskost i realnost“. Kotlar je rekao da su njemu osobno takvi susreti uvijek značili „povratak u normalne gabarite, mogućnost i priliku da osoba pronađe svoj pravi kršćanski i ljudski identitet“.

 

Tekst i foto: Ines Grbić

Izvor: Zadarska nadbiskupija

Radio Marija

17:00 Knjiga koja me približila Bogu - tema: M. C. Ziesche: Konačna sloboda; gošća: Ružica Lice, vjeroučiteljica; ur. i vod.: Brigita Konsuo Peček
17:45 Glazba
18:15 Molitva - Večernja
18:30 Svetac dana - sv. Saturnin i Sizinije, mučenici

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva svetoj Katarini Aleksandrijskoj

Molitva svetoj Katarini Aleksandrijskoj Slavna sveta Katarino, djevice i mučenice, pomozi mi nasljedovati tvoju ljubav i čistoću. Daj mi snage i hrabrosti...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Travanj 2022
P U S Č P S N
1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.