Na devetu godišnjicu smrti mons. Marijana Radanovića, u srijedu 16. kolovoza 2023., misu u Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Josipa predslavio je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Stjepan Kožul.

230816 KozulRadanovic9 10

U homiliji, mons. Kožul rekao je da je vrlo važno okupljanje Kristovih vjernika u nacionalnom svetištu, u zajedničkom štovanju svetog Josipa. Po kršćanskoj tradiciji svaki dan u tjednu ima posebnu pobožnost, a svake srijede štuje se baš sv. Josip.

„Čudesno lijepe i sadržajne Litanije svetog Josipa otkrivaju nam njegov životni put, službu, značenje i veličinu, te ga i večeras posebice ističemo kao zaštitnika svete Crvke i kao nebeskog zaštitnika naše domovine Hrvatske. Neka nam bude uzor njegova vjera, njegov put sabrane tišine, njegov rad u Božjoj blizini i njegova vjerodostojnost i vjernost u služenju planovima Božjim za dobro Svete obitelji. Svaki od nas, na svom životnom putu, u svom pozivu i u svojim životnim okolnostima može nasljedovati svetog Josipa upravo u tim vrlinama“, kazao je mons. Kožul.

230816 KozulRadanovic9 5

S Marijanom Radanovićem počinje nova era poimanja svećeničke i župničke službe


Nadalje je podsjetio da je mons. Radanović materijalni i duhovni graditelj svetišta svetog Josipa. Pritom je predstavio neke činjenice iz života, kako ga je nazvao tadašnji dekan i župnik u Glini Franc Žužek, „idealnog dušobrižnika, Marijana Radanovića“. Zagrebački nadbiskup koadjutor Franjo Šeper upravo je takvog „idealnog župnika Marijana“ u siječnju 1955. godine premjestio s Banije, odnosno Hrastovice, u Karlovac, u župu koja punih devet godina nije imala svog župnika nego su njome upravljali oci franjevci. Novi župnik Marijan Radanović, znajući sudbinu karlovačkih pobijenih svećenika i trojice osuđenih župnika na Dubovcu smjestio se u prilagođenoj sušionici mesa na tavanu župne kuće i počeo svoje svećeničko služenje i poslanje, otklonivši želju mons. Šepera, da se početno smjesti u jednoj sobi u hotelu. Ponizno se zahvalio, ali nipošto nije prihvatio. S njime počinje nova era poimanja svećeničke i župničke službe, pastira koji okuplja, koji duhovno izgrađuje, koji je na raspolaganju čitav dan, koji će postati prepoznatljiv kao apostol i duhovni služitelj grada Karlovca, podsjetio je propovjednik.

„Kao i na Baniji, tako i u Karlovcu, svjestan svih okolnosti, polazi tiho, s pozicija vjere, evanđelja i duhovnih izvora ‚žive vode‘ u svetim sakramentima. Nošen pastirskom ljubavlju prama Crkvi i narodu, živi skromno, nenametljivo, a služi vjerno i ustrajno. Vjeran idealima svog zatočenog nadbiskupa i tada već kardinala dr. Alojzija Stepinca, svojih nekoć poglavara dr. Šepera, dr. Nežića, tada biskupa u Istri, kao i svog osobnog odgoja u katoličkim organizacijama i u bogosloviji, prvotno svjedoči radom i primjerom, a potom i riječima, te ustrajno okuplja malo stado i izgrađuje živu zajednicu, prenoseći im dar vjere i dar svoje osobne duhovne i crkvene izgrađenosti. Uz pastoral i katehizaciju, redovito je u bolnici kod bolesnika, kasnije promiče tisak, izdaje poučne knjižice, glasilo karlovačkih župa, te obnavlja Glasnik svetog Josipa, koji je prestao izlaziti 1945. godine. Njegovom velikom upornošću dolazi duhovna i materijalna obnova, dolazi i ovo svetište, nova crkva svetog Josipa, koju je posvetio 15. rujna 1974. kardinal Franjo Šeper, pročelnik Kongregacije za nauk vjere u Rimu“, kazao je mons. Stjepan Kožul.

Svećenik koji je iz poniznosti odbio biskupstvo


Sveta Stolica i kardinal Franjo Šeper htjeli su pomoći zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću 1978. godine s dva nova pomoćna biskupa. U kanonskom postupku bili su izabrani rektor Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu mons. dr. sc. Đuro Kokša i dubovački župnik, prelat Marijan Radanović. Kokša je dao svoj pristanak za biskupsko ređenje, a Radanović se ponizno zahvalio Svetom Ocu, izrazio poslušnost i vjernost, ali i molio za razumijevanje, jer, da bi radije ostao u pastoralnoj službi župnika, a biskupstvo da se povjeri nekom sposobnijem, kako je on to u svojoj skromnosti razmišljao… Tako je odgovorio i nadbiskupu Franji Kuhariću, kojega je apostolski pronucij iz Beograda poslao da pođe u Karlovac i pokuša nagovoriti župnika Marijana da prihvati biskupstvo. Iza ovoga odabira Kokše i Radanovića, očiti je rukopis kardinala Franje Šepera, koji je želio da Kokša bude nadbiskupu Franji Kuhariću pomoć vezano za KBF, tisak i sjemeništa, a prelat Radanović u pastoralu – kazao je propovjednik.

 230816 KozulRadanovic9 6

Župnika Marijana pratio je „glas svetosti“ za života i u času smrti


Župnik Marijan očitovao se dopisom na latinskom jeziku, ostao je u svojoj župi kao svećenik, radnik, kao pastir i svjedok Evanđelja na dobro Crkve i naroda. Kasnije je bio duhovnik Križarske organizacije. Konačno, davao je primjer čovjeka, kršćanina i svećenika, kako se treba nositi u visokoj životnoj dobi, dok je još uvijek skrbio za izgradnju župne dvorane, kako se nositi s križem starosti i sve teže bolesti, sve do smrti u karlovačkoj općoj bolnici na dan 16. kolovoza 2014. Preminuo je u 93. godini života i 69. godini svećeništva.

„Evo, braćo i sestre, dok se ove srijede sabiremo oko svetog Josipa kao njegovi štovatelji, dok nas Crkva potiče da spomendanom promatramo primjer svetog Roka, njegovu vjeru i žrtvu, njegovo milosrđe i služenje ljudima u nevolji, služenje Krstu u braći ljudima, ne zaboravimo svoje pastira koji su uzorno i požrtvovno služili u ovoj župi, posebice prelata Marijana Radanovića koji je ugradio svoj život i svoju svećeničku dušu u duhovnu i materijalnu izgradnju dubovačke župe i svetišta svetog Josipa. Neka nam njegova vjernost, radinost i ustrajnost budu poticaj za nasljedovanje. Opće je poznato da ga je pratio ‚glas svetosti‘ za života i u času smrti, što je veoma važno znati, jer ‚glas svetosti‘ treba biti nazočan tijekom života i u času smrti“, kazao je mons. Kožul.

S njime su misu suslavili voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije preč. Vlado Mikšić, karlovački dekan preč. Dražen Karačić, suvremenik mons. Radanovića umirovljeni svećenik mons. Ferdinand Vražić, župnik na Baniji vlč. Antun Kolić i nasljednik mons. Radanovića dubovački župnik i rektor svetišta mons. Antun Sente.

230816 KozulRadanovic9 8
Pjevanje su predvodili članovi župnog zbora „Sveti Josip“ pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića.

Župa BDM Snježne
Foto: Zlatko Stipković

Izvor: Zagrebačka nadbiskupija

Radio Marija

17:45 Glazba
18:10 Molitva - Večernja
18:25 Glazba
18:30 Sveta misa - prijenos iz dvorane uz baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

"Ljubav nije ljubljena" - korizmeno razmatranje s. Lidije Bernardice Matijević

Tišina Danas je petak, dan kada je Isus izdahnuo. Svaki dan ima neko svoje mjesto u tjednu, a mi imamo osjećaj koji prati određeni dan. Petak...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Ožujak 2021
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.