Job 34-36
34
1 Neuspjeh trojice mudraca da obrane Boga
Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
2 »I vi, mudraci, čujte što ću reći,
vi, ljudi umni, poslušajte mene,
3 jer uši nam prosuđuju besjede
isto kao što nepce hranu kuša.
4 Zajedno ispitajmo što je pravo
i razmislimo skupa što je dobro.
5 Job je utvrdio: ‘Ja sam pravedan,
ali Bog meni pravdu uskraćuje.
6 U pravu sam, a lašcem prave mene,
nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!’
7 Zar gdje čovjeka ima poput Joba
koji porugu pije kao vodu,
8 sa zlikovcima koji skupa hodi
i s opakima isti dijeli put?
9 On tvrdi: ‘Kakva korist je čovjeku
od tog što Bogu ugoditi želi?’
10 Stoga me čujte, vi ljudi pametni!
Od Boga zlo je veoma daleko
i nepravednost od Svemogućega,
11 te on čovjeku plaća po djelima,
daje svakom po njegovu vladanju.
12 Odista, Bog zla nikada ne čini,
niti Svesilni kad izvrće pravo.
13 Ta tko je njemu povjerio zemlju
i vasioni svijet tko je stvorio?
14 Kad bi on dah svoj u se povukao,
kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,
15 sva bića bi odjednom izdahnula
i u prah bi se pretvorio čovjek.
16 Ako razuma imaš, slušaj ovo,
prikloni uho glasu riječi mojih.
17 Može li vladat’ koji mrzi pravo?
Najpravednijeg hoćeš li osudit’? –
18 Onog koji kaže kralju: ‘Nitkove!’
a odličniku govori: ‘Zlikovče!’
19 Koji nije spram knezovima pristran
i jednak mu je ubog i mogućnik,
jer oni su djelo ruku njegovih?
20 Zaglave za tren, usred gluhe noći:
komešaju se narodi, prolaze;
ni od čije ruke moćni padaju.
21 Jer, on nadzire pute čovjekove,
pazi nad svakim njegovim korakom.
22 Nema toga mraka niti crne tmine
gdje bi se mogli zlikovci sakriti.
23 Bog nikome unaprijed ne kaže
kada će na sud pred njega stupiti.
24 Bez saslušanja on satire jake
i stavlja druge na njihovo mjesto.
25 Ta odveć dobro poznaje im djela!
Sred noći on ih obara i gazi.
26 Ćuškom ih bije zbog zloće njihove
na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.
27 Jer prestadoše za njime hoditi,
zanemariše putove njegove
28 goneć uboge da vape do njega
i potlačene da k njemu leleču.
29 Al’ miruje li, tko da njega gane?
Zastre li lice, tko ga vidjet’ može?
30 Nad pucima bdî k’o i nad čovjekom
da ne zavlada tko narod zavodi.
31 Kada bezbožnik Bogu svome kaže:
‘Zavedoše me, više griješit’ neću.
32 Ne uviđam li, ti me sad pouči,
i ako sam kad nepravdu činio,
ubuduće ja činiti je neću!’
33 Misliš da Bog mora njega kazniti,
dok ti zamisli njegove prezireš?
Al’ kada ti odlučuješ, a ne ja,
mudrost nam svoju istresi de sada!
34 Svi ljudi umni sa mnom će se složit’
i svatko razuman koji čuje mene:
35 Nepromišljeno Job je govorio,
u riječima mu neima mudrosti.
36 Stoga, nek’ se Job dokraja iskuša,
jer odgovara poput zlikovaca;
37 a svom grijehu još pobunu domeće,
među nama on plješće dlanovima
i hule svoje na Boga gomila.«
35
1 Bog nije ravnodušan na ono što čovjek čini
Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
2 »Zar ti misliš da pravo svoje braniš,
da pravednost pred Bogom dokazuješ,
3 kada mu kažeš: ‘Što ti je to važno,
i ako griješim, što ti činim time?’
4 Na sve to ja ću odgovorit’ tebi
i prijateljima tvojim ujedno.
5 Po nebu se obazri i promatraj!
Gledaj oblake: od tebe su viši!
6 Ako griješiš, što si mu uradio,
prijestupom svojim što si mu zadao?
7 Ako si prav, što si dodao njemu
i što iz ruke tvoje on dobiva?
8 Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi.
9 Ali kad ispod teškog stenju jarma,
kad vapiju na nasilje moćnika,
10 nitko ne kaže: ‘Gdje je Bog, moj tvorac,
koji noć pjesmom veselom ispunja,
11 umnijim nas od zvijeri zemskih čini
i mudrijima od ptica nebeskih?’
12 Tad vapiju, al’ on ne odgovara
poradi oholosti zlikovaca.
13 Ali kako je isprazno tvrditi
da Bog njihove ne čuje vapaje,
da pogled na njih ne svraća Svesilni!
14 A kamoli tek kada ti govoriš:
‘On ne vidi mene, parnica moja
pred njime stoji, a ja na nj još čekam.’
15 Ili: ‘Njegova srdžba ne kažnjava,
nimalo on za prijestupe ne mari.’
16 Isprazno tada otvara Job usta
i besjede gomila nerazumne.«
36
1 Pravi smisao Jobovih patnja
Elihu nastavi i reče:
2 »Strpi se malo, pa ću te poučit’,
jer još nisam sve rekao za Boga.
3 Izdaleka ću svoje iznijet’ znanje
da Stvoritelja svojega opravdam.
4 Zaista, za laž ne znaju mi riječi,
uza te je čovjek znanjem savršen.
5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire,
silan je snagom razuma svojega.
6 Opakome on živjeti ne daje,
nevoljnicima pravicu pribavlja.
7 S pravednikâ on očiju ne skida,
na prijestolje ih diže uz kraljeve
da bi dovijeka bili uzvišeni.
8 Ako su negvam’ oni okovani
i užetima nevolje sputani,
9 djela njihova on im napominje,
kazuje im grijeh njine oholosti.
10 Tad im otvara uho k opomeni
i poziva ih da se zla okane.
11 Poslušaju li te mu se pokore,
dani im završavaju u sreći,
u užicima godine njihove.
12 Ne slušaju li, od koplja umiru,
zaglave, sami ne znajući kako.
13 A srca opaka mržnju njeguju,
ne ištu pomoć kad ih on okuje;
14 u cvatu svoga dječaštva umiru
i venu poput hramskih milosnika.
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spašava
i u nesreći otvara mu oči:
16 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe
k prostranstvima bezgraničnim izvesti,
k prepunu stolu mesa pretiloga.
17 Ako sudio nisi opakima,
ako si pravo krnjio siroti,
18 nek’ te obilje odsad ne zavede
i nek’ te dar prebogat ne iskvari.
19 Nek’ ti je gavan k’o čovjek bez zlata,
a čovjek jake ruke poput slaba.
20 Ne goni one koji su ti tuđi
da rodbinu na njino mjesto staviš.
21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš,
jer zbog nje snađe tebe iskušenje.«
Himna svemogućoj Mudrosti
22 »Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi!
Zar učitelja ima poput njega?
23 Tko je njemu put njegov odredio?
Tko će mu reći: ‘Radio si krivo’?
24 Spomeni se veličati mu djelo
što ga pjesmama ljudi opjevaše.
25 S udivljenjem svijet čitav ga promatra,
divi se čovjek, pa ma izdaleka.
26 Veći je Bog no što pojmit’ možemo,
nedokučiv je broj ljeta njegovih!
27 U visini on skuplja kapi vode
te dažd u paru i maglu pretvara.
28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka,
po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
29 Tko li će shvatit’ širenje oblaka,
tutnjavu strašnu njegovih šatora?
30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost
i dno morsko on vodama pokriva.
31 Pomoću njih on podiže narode,
u izobilju hranom ih dariva.
32 On munju drži objema rukama
i kazuje joj kamo će zgoditi.
33 Glasom gromovnim sebe navješćuje,
stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
