Izr 26-31
26
1 Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju počasti bezumnomu.
2 Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti,
tako se i bezrazložna kletva ne ispunjava.
3 Bič konju, uzda magarcu,
a šiba leđima bezumnika.
4 Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti,
da mu i sam ne postaneš jednak.
5 Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj,
da se ne bi učinio sam sebi mudar.
6 Odsijeca noge sebi i gorčinu pije
tko po bezumnom poruke šalje.
7 Klecava bedra u hromoga –
mudra je izreka u ustima bezumničkim.
8 Kamen za praćku vezuje
tko bezumnom iskazuje čast.
9 Trnovita grana u ruci pijanice:
mudra izreka u ustima bezumnika.
10 Strijelac koji ranjava sve prolaznike:
takav je onaj tko unajmljuje bezumnika.
11 Bezumnik se vraća svojoj ludosti
kao što se pas vraća na svoju bljuvotinu.
12 Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini?
Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega!
13 Lijenčina veli: »Zvijer je na putu,
i lav je na ulicama.«
14 Kao što se vrata okreću na stožerima svojim,
tako i lijenčina na postelji svojoj.
15 Lijenčina umače ruku u zdjelu,
ali je ne može prinijeti ustima.
16 Lijenčina se čini sebi mudrijim
od sedmorice koji umno odgovaraju.
17 Psa za uši hvata
tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tiče.
18 Kao bjesomučnik
koji baca zublje, strelice i sije smrt,
19 takav je čovjek koji vara bližnjega svoga
i veli: »Samo se našalih.«
20 Kad nestane drva, oganj se gasi,
i kad više nema klevetnika, prestaje svađa.
21 Ugljen je za žeravicu i drvo za oganj,
a svadljivac da raspaljuje svađu.
22 Klevetnikove su riječi kao slastice:
spuštaju se u dno utrobe.
23 Srebrna gleđa preko zemljana suđa:
laskave usne i opako srce.
24 Mrzitelj hini usnama svojim,
a u sebi nosi prijevaru;
25 ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori,
jer u srcu mu je sedam grdila;
26 ako himbom skriva mržnju,
njegova će se opačina otkriti na zboru.
27 Tko jamu kopa, sam u nju pada,
i tko kamen valja, na njega se prevaljuje.
28 Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve,
laskava usta propast spremaju.
27
1 Ne hvali se danom sutrašnjim, jer ne znaš što danas može donijeti.
2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta,
tuđinac, a ne tvoje usne.
3 Težak je kamen i pijesak je težak,
ali je od obojega teži bezumnikov bijes.
4 Jarost je okrutna i srdžba žestoka,
a tko će odoljeti ljubomoru?
5 Bolji je javni ukor
nego lažna ljubav.
6 Čestiti su udarci prijateljevi,
a lažni poljupci neprijateljevi.
7 Sito grlo prezire i med samotok,
a gladnu je i sve gorko – slatko.
8 Kao ptica daleko od gnijezda svog,
takav je čovjek daleko od svojeg zavičaja.
9 Kao što ulje i kâd vesele srce,
tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu.
10 Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva,
i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći;
bolji je susjed blizu nego brat daleko.
11 Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce
da mogu odgovoriti onome koji me grdi.
12 Pametan čovjek opazi zlo i skrije se,
a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.
13 Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga
i oplijeni ga mjesto tuđinca.
14 Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro,
prima mu se blagoslov za kletvu.
15 Streha što prokišnjava za žestoke kiše
i svadljiva žena – jedno su te isto.
16 Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar
i desnicom hvata ulje.
17 Željezo se željezom oštri
i čovjek oštri jedan drugoga.
18 Tko čuva smokvu, jede od njena ploda,
i tko čuva svoga gospodara, poštiva se.
19 Kao što se u vodi različito odražava lice od lica,
tako i u srcu čovjek od čovjeka.
20 Carstvo smrti i Propast ne mogu se zasititi,
tako ni oči čovječje.
21 Taljika je za srebro i peć za zlato,
a čovjek se poznaje po ustima koja ga hvale.
22 Da bezumnika stučeš tučkom u stupi,
ne bi ga ostavila ludost njegova.
23 Brižno pazi na stoku svoju,
i srcem se brini o stadima,
24 jer blago ne traje dovijeka;
i baštini li se kruna od koljena do koljena?
25 Kad trava nikne i zelen se pokaže,
i bilje se kupî planinsko,
26 tad su ti janjci za odijelo
i jarci za kupovinu poljâ;
27 tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo,
i za hranu kući svojoj
i za prehranu sluškinjama svojim.
28
1 Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav.
2 Kad se u zemlji griješi, mnogi su joj knezovi,
a s čovjekom razumnim i umnim uprava je postojana.
3 Čovjek opak koji tlači ubogoga –
kiša je razorna, poslije koje kruha nema.
4 Koji zapuštaju Zakon, veličaju opake,
a koji se drže Zakona, protive im se.
5 Zli ljudi ne razumiju pravice,
a koji traže Jahvu, razumiju sve.
6 Bolji je siromah koji živi bezazleno
nego bogataš koji kroči krivim putem.
7 Tko se drži Zakona, razuman je sin,
a tko se druži s izbjeglicama, sramoti oca svoga.
8 Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom,
skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima.
9 Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona,
i molitva je njegova mrska.
10 Tko zavodi poštene na put zao,
past će u jamu svoju,
a pošteni će baštiniti sreću.
11 Bogat se čovjek čini sebi mudrim,
ali će ga razuman siromah raskrinkati.
12 Velika je slava kad se raduju pravednici,
a kad se dižu opaki, ljudi se kriju.
13 Tko skriva svoje grijehe, nema sreće,
a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.
14 Blago čovjeku uvijek bojaznu,
jer čovjek okorjela srca zapada u nesreću.
15 Lav koji riče i gladan medvjed:
takav je opak vladalac siromašnu narodu.
16 Nerazuman knez čini mnoga nasilja,
a koji mrzi lakomost, dugo živi.
17 Onaj koga tišti krvna krivica,
do groba bježi: ne zaustavljajte ga.
18 Spašava se tko živi pravedno,
tko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih.
19 Tko obrađuje svoju zemlju, nasitit će se kruha,
a tko trči za tlapnjama, nasitit će se siromaštva.
20 Čestit čovjek stječe blagoslov,
a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne.
21 Ne valja biti pristran na sudu,
jer i za zalogaj kruha čovjek čini zlo.
22 Pohlepnik hrli za bogatstvom,
a ne zna da će ga stići oskudica.
23 Tko kori čovjeka, nalazi poslije veću milost
nego onaj koji laska jezikom.
24 Tko pljačka oca svoga i majku svoju i veli: »Nije grijeh«,
drug je razbojniku.
25 Lakomac zameće svađu,
a tko se uzda u Jahvu, uspjet će.
26 Bezuman je tko se uzda u svoje srce,
a spašava se tko živi mudro.
27 Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu;
a tko odvraća oči svoje, bit će proklet.
28 Kad se dižu opaki, ljudi se kriju,
a kad propadaju, tad se množe pravednici.
29
1 Čovjek koji po opomeni ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa.
2 Narod se veseli kad se množe pravednici,
a puk uzdiše kad zavlada opaki.
3 Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga,
a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak.
4 Kralj pravicom održava državu,
a ruši je čovjek koji nameće daće.
5 Čovjek koji laska bližnjemu svome,
razapinje mrežu stopama njegovim.
6 U grijehu je zamka zlu čovjeku,
a pravednik likuje i veseli se.
7 Pravednik razumije pravo malenih,
a opaki ne shvaća spoznaju.
8 Podsmjevači uzbunjuju grad,
a mudri stišavaju srdžbu.
9 Kad se mudrac parbi s bezumnikom,
il’ se srdio, il’ se smijao, svejednako mira nema.
10 Krvopije mrze poštenoga,
a pravednici mu se za život brinu.
11 Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev,
a mudrac susteže svoju srdžbu.
12 Ako vladalac posluša riječ lažljivu,
sve mu sluge postaju opake.
13 Siromah se i gulikoža susreću:
Jahve obojici prosvjetljuje oči.
14 Kralj koji sudi siromasima po istini
ima prijestolje čvrsto dovijeka.
15 Šiba i ukor podaruju mudrost,
a razuzdan mladić sramoti majku svoju.
16 Kad se množe opaki, množi se i grijeh,
ali pravednici promatraju propast njihovu.
17 Ukori sina svoga, i zadovoljit će te
i dati radost duši tvojoj.
18 Kad objave nema, narod se razuzda,
a blago onome tko se drži Zakona!
19 Samim se riječima sluga ne popravlja,
jer se ne pokorava iako umom shvaća.
20 Jesi li vidio čovjeka brza na riječima?
I bezumnik ima više nade nego on.
21 Tko mazi slugu svoga od djetinjstva,
bit će mu poslije neposlušan.
22 Gnjevljiv čovjek zameće svađu,
a nasilan čovjek počini mnoge grijehe.
23 Oholost ponizuje čovjeka,
a ponizan duhom postiže časti.
24 Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog:
čuje proklinjanje i ništa ne otkriva.
25 Strah čovjeku postavlja zamku,
a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.
26 Mnogi traže milost vladaočevu,
ali Jahve dijeli pravdu svakome.
27 Nepravednik je mrzak pravednicima,
a pravednik je mrzak opakima.
30
1 VI. RIJEČI AGUROVE
Riječi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proročanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala.
2 Da, preglup sam da bih bio čovjek,
i nemam razbora čovječjeg.
3 Ne stekoh mudrosti
i ne poznajem znanosti svetih!
4 Tko uzađe na nebo i siđe?
Tko uhvati vjetar u šake svoje?
Tko sabra vode u plašt svoj?
Tko postavi krajeve zemaljske?
Kako se zove i kako mu se zove sin?
Znaš li?
5 Svaka je Božja riječ prokušana,
štit onima koji se u nj uzdaju.
6 Ne dodaji ništa njegovim riječima,
da te ne prekori i ne smatra lažljivim.
7 Za dvoje te molim,
ne uskrati mi, dok ne umrem:
8 Udalji od mene licemjernu i lažnu riječ;
ne daj mi siromaštva ni bogatstva:
hrani me kruhom mojim dostatnim;
9 inače bih, presitivši se, zatajio tebe
i rekao: »Tko je Jahve?«
Ili bih, osiromašivši, krao
i oskvrnio ime Boga svojega.
10 Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu,
jer bi te mogao kleti, i ti morao okajati.
11 Ima izrod koji kune oca svoga
i ne blagoslivlje majke svoje!
12 Izrod koji za se misli da je čist,
a od kala svojeg nije opran!
13 Izrod uznositih očiju
koji visoko diže svoje trepavice!
14 Izrod komu su zubi mačevi
i očnjaci noževi,
da proždiru nesretnike na zemlji
i siromahe među ljudima!
15 VII. BROJČANE IZREKE
Pijavica ima dvije kćeri: »Daj! Daj!«
Postoje tri stvari nezasitne,
i četiri koje ne kažu: »Dosta!«
16 Carstvo smrti, jalova utroba,
zemlja nikad gasna vode
i vatra koja nikad ne kaže:
»Dosta!«
17 Oko koje se ruga ocu
i odriče posluh majci
iskljuvat će potočni gavrani
i izjesti mladi orlovi.
18 Troje mi je nedokučivo,
a četvrto ne razumijem:
19 put orlov po nebu,
put zmijin po stijeni,
put lađin posred mora
i put muškarčev djevojci.
20 Takav je put preljubnice:
najede se, obriše usta
i veli: »Nisam sagriješila.«
21 Od troga se zemlja ljulja,
a četvrtoga ne može podnijeti:
22 od roba kad postane kralj
i kad se prostak kruha nasiti,
23 od puštenice kad se uda,
i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu.
24 Četvero je maleno na zemlji,
ali mudrije od mudraca:
25 mravi, nejaki stvorovi,
koji sebi ljeti spremaju hranu;
26 jazavci, stvorovi bez moći,
što u stijeni grade sebi stan;
27 skakavci, koji nemaju kralja,
a svi idu u poretku;
28 gušter, što se rukama hvata,
a prodire u kraljevske palače.
29 Troje ima lijep korak,
a četvero lijepo hodi:
30 lav, junak među zvijerima,
koji ni pred kim ne uzmiče;
31 pijetao, što se odvažno šeće među kokošima;
jarac, koji vodi stado;
i kralj sa svojom vojskom.
32 Ako si ludovao oholeći se
ili to svjesno činio,
stavi ruku na usta.
33 Kad se mlijeko métê izlazi maslac;
kad se nos pritisne, poteče krv;
kad se srdžba potisne, dobiva se spor.
31
1 VIII. RIJEČI LEMUELOVE
Riječ Lemuela, kralja Mase, kojima ga je učila majka njegova.
2 Ne, sine moj! Ne, sine srca mog!
Ne, sine zavjeta mojih!
3 Ne daj snage svoje ženama,
ni putova svojih zatiračima kraljeva.
4 Nije za kraljeve, Lemuele,
ne pristaje kraljevima vino piti,
ni glavarima piće opojno,
5 da u piću ne zaborave zakona
i prevrnu pravo nevoljnicima.
6 Dajte žestoko piće onomu koji će propasti,
i vino čovjeku komu je gorčina u duši:
7 on će piti i zaboraviti svoju bijedu,
i neće se više sjećati svoje nevolje.
8 Otvaraj usta svoja za nijemoga
i za pravo sviju nesretnika što propadaju.
9 Otvaraj usta svoja, sudi pravedno
i pribavi pravo siromahu i nevoljniku.
10 IX. PJESMA O VRSNOJ ŽENI
Tko će naći ženu vrsnu?
Više vrijedi ona nego biserje.
11 Muževljevo se srce uzda u nju,
i blagom neće oskudijevati.
12 Ona mu čini dobro, a ne zlo,
u sve dane vijeka svojeg.
13 Pribavlja vunu i lan,
i vješto radi rukama marnim.
14 Ona je kao lađa trgovačka:
izdaleka donosi kruh svoj.
15 Još za noći ona ustaje,
i hrani svoje ukućane
i određuje posao sluškinjama svojim.
16 Opazi li polje, kûpi ga;
plodom svojih ruku sadi vinograd.
17 Opasuje snagom bedra svoja,
i živo miče rukama.
18 Vidi kako joj posao napreduje:
noću joj se ne gasi svjetiljka.
19 Rukama se maša preslice
i prstima drži vreteno.
20 Siromahu dlan svoj otvara,
ruke pruža nevoljnicima.
21 Ne boji se snijega za svoje ukućane,
jer sva čeljad ima po dvoje haljine.
22 Sama sebi šije pokrivače,
odijeva se lanom i purpurom.
23 Muž joj je slavan na Vratima,
gdje sjedi sa starješinama zemaljskim.
24 Platno tka i prodaje ga,
i pojase daje trgovcu.
25 Odjevena je snagom i dostojanstvom,
pa se smije danu budućem.
26 Svoja usta mudro otvara,
i pobožan joj je nauk na jeziku.
27 Na vladanje pazi ukućana
i ne jede kruha besposlice.
28 Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju,
i muž njezin hvali je:
29 »Mnoge su žene bile vrsne,
ali ti ih sve nadmašuješ.«
30 Lažna je ljupkost, tašta je ljepota:
žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.
31 Plod joj dajte ruku njezinih,
i neka je na Vratima hvale djela njezina!
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
