Mt 13-15

13

¹ 2. BESJEDA U PRISPODOBAMA

Uvod
(Mk 4, 1–3; Lk 8, 4)

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. 2 I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. 3 I zborio im je mnogo u prispodobama:

Sijač
(Mk 4, 4–9; Lk 8, 5–8)

»Gle, iziđe sijač sijati. 4 I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 5 Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6 A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. 7 Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. 8 Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
9 »Tko ima uši, neka čuje!«

¹⁰ Zašto Isus govori u prispodobama
(Mk 4, 10–12; Lk 8, 9–10)

I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« 11 On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12 Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13 U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«
14 »Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!
15 Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.

16 A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17 Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«

¹⁸ Tumačenje prispodobe o sijaču
(Mk 4, 13–20; Lk 8, 11–15)

»Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19 Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20 A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22 Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. 23 Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«

²⁴ Kukolj

Drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25 Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 26 Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27 Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ 28 On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ 29 A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 30 Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«

³¹ Zrno gorušičino
(Mk 4, 30–32; Lk 13, 18–19)

I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32 Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«

³³ Kvasac
(Lk 13, 20–21)

I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«

³⁴ Isus poučava narod u prispodobama
(Mk 4, 33–34)

Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – 35 da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja,
iznijet ću što je sakriveno
od postanka svijeta.

³⁶ Isus tumači prispodobu o kukolju

Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« 37 On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39 Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. 40 Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. 41 Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42 i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. 43 Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«
»Tko ima uši, neka čuje!«

⁴⁴ Blago i dragocjeni biser

»Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.«
45 »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 46 pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.«

⁴⁷ Ribarska mreža

»Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. 48 Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. 49 Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih 50 i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«

⁵¹ Završetak prispodoba: nove i stare istine

»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« 52 A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

V. CRKVA – PRVINE NOVOGA BOŽJEG SVIJETA

1. PRIPOVJEDNI DIO

⁵³ Posjet Nazaretu
(Mk 6, 1–6; Lk 4, 16–30)

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. 54 I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? 55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? 56 I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« 57 I sablažnjavahu se zbog njega.
A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« 58 I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

14

¹ Herod i Isus
(Mk 6, 14–29; Lk 9, 7–9)

U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa 2 pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« 3 Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. 4 Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!« 5 Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. 6 Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. 7 Zato se zakle dati joj što god zaište. 8 A ona nagovorena od matere: »Daj mi«, reče, »ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« 9 Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. 10 Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. 11 I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
12 A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

¹³ Isus hrani pet tisuća ljudi
(Mk 6, 30–44; Lk 9, 10–17; Iv 6, 1–14)

Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. 14 Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
15 Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« 16 A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« 17 Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« 18 A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« 19 I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
20 I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. 21 A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

²² Isus hoda po vodi
(Mk 6, 45–52; Iv 6, 15–21)

I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 23 A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
24 Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 25 O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. 26 A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. 27 Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« 28 Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« 29 A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 30 Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« 31 Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« 32 Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 33 A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

³⁴ Ozdravljenja u genezaretskom kraju
(Mk 6, 53–56)

Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. 35 I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike 36 te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

15

¹ Prepirke o farizejskim predajama
(Mk 7, 1–23)

Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: 2 »Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju rukû prije jela!« 3 On im odgovori: »A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? 4 Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! 5 A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, 6 ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.’ Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. 7 Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

8 Narod me ovaj usnama časti,
a srce mu je daleko od mene.
9 Uzalud me štuju
naučavajući nauke – uredbe ljudske.«

10 Tada dozove mnoštvo i reče: »Slušajte i razumijte! 11 Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi – to čovjeka onečišćuje.«
12 Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: »Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?« 13 On im odgovori: »Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. 14 Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.« 15 Petar prihvati i reče mu: »Protumači nam tu prispodobu!« 16 A on reče: »I vi još uvijek ne razumijete? 17 Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. 18 Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. 19 Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. 20 To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.«

²¹ Strankinja vjeruje u Isusa
(Mk 7, 24–30)

Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22 I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« 23 Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« 24 On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« 25 Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« 26 On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 27 A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« 28 Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

²⁹ Mnoga ozdravljenja uz Galilejsko more

Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. 30 Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. 31 Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.

³² Isus hrani četiri tisuće ljudi
(Mk 8, 1–10)

A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« 33 Kažu mu učenici: »Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« 34 A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni će: »Sedam, i malo riba.«
35 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, 36 uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.
37 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. 38 A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece.
39 Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.

Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.