Iv 4-6
4
1 Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima
Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan – 2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici – 3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.
4 Morao je proći kroza Samariju. 5 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev.
Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« 8 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9 Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10 Isus joj odgovori:
»Kad bi znala dar Božji
i tko je onaj koji ti veli:
‘Daj mi piti’,
ti bi u njega zaiskala
i on bi ti dao vode žive.«
11 Odvrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?« 13 Odgovori joj Isus:
»Tko god pije ove vode,
opet će ožednjeti.
14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,
ne, neće ožednjeti nikada:
voda koju ću mu ja dati
postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.«
15 Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.« 16 Nato joj on reče: »Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.« 17 Odgovori mu žena: »Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ 18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.« 19 Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok. 20 Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« 21 A Isus joj reče:
»Vjeruj mi, ženo, dolazi čas
kad se nećete klanjati Ocu
ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
22 Vi se klanjate onome što ne poznate,
a mi se klanjamo onome što poznamo
jer spasenje dolazi od Židova.
23 Ali dolazi čas – sada je! –
kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini
jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
24 Bog je duh
i koji se njemu klanjaju,
u duhu i istini treba da se klanjaju.«
25 Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.« 26 Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!«
27 Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?«
28 Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29 »Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?« 30 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31 Učenici ga dotle nudili: »Učitelju, jedi!« 32 A on im reče: »Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.« 33 Učenici se nato zapitkivahu: »Da mu nije tko donio jesti?« 34 Kaže im Isus:
»Jelo je moje
vršiti volju onoga koji me posla
i dovršiti djelo njegovo.
35 Ne govorite li vi:
‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam,
podignite oči svoje i pogledajte polja:
već se bjelasaju za žetvu.
36 Žetelac već prima plaću,
sabire plod za vječni život
da se sijač i žetelac zajedno raduju.
37 Tu se obistinjuje izreka:
‘Jedan sije, drugi žanje.’
38 Ja vas poslah žeti
ono oko čega se niste trudili;
drugi su se trudili,
a vi ste ušli u trud njihov.«
39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Kazao mi je sve što sam počinila.« 40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42 pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«
43 Isus liječi sina kraljeva službenika
Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44 Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. 45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
46 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. 48 Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« 49 Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« 50 Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 51 Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. 52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« 53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.
54 Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.
5
1 Svadba u Kani
Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« 4 Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« 5 Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«
6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7 Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. 8 Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. 9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika 10 i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«
11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
2. BLAGDAN PASHE
13 Čišćenje Hrama
(Mt 21, 12–13; Mk 11, 15–17; Lk 19, 45–46)
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 14 U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 15 I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 16 a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« 17 Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
18 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« 19 Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« 20 Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« 21 No on je govorio o hramu svoga tijela. 22 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
23 Boravak u Jeruzalemu
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. 24 No sâm se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25 i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
6
1 III. DRUGI BLAGDAN U JERUZALEMU
Ozdravljenje uzetoga
Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. 2 U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. 3 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih.
5 Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. 6 Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« 7 Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« 8 Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« 9 Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota. 10 Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« 11 On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« 12 Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi’?«
13 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. 14 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!« 15 Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. 16 Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. 17 Isus im odgovori: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« 18 Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
19 Besjeda o Sinovljevim djelima
Isus nato odvrati:
»Zaista, zaista, kažem vam:
Sin ne može sam od sebe činiti ništa,
doli što vidi da čini Otac;
što on čini,
to jednako i Sin čini.
20 Jer Otac ljubi Sina
i pokazuje mu sve što sam čini.
Pokazat će mu i veća djela od ovih
te ćete se čudom čuditi.
21 Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve
i oživljava
tako i Sin oživljava koje hoće.
22 Otac doista ne sudi nikomu:
sav je sud predao Sinu
23 da svi časte Sina
kao što časte Oca.
Tko ne časti Sina,
ne časti ni Oca koji ga posla.«
24 »Zaista, zaista, kažem vam:
tko sluša moju riječ
i vjeruje onomu koji me posla,
ima život vječni
i ne dolazi na sud,
nego je prešao iz smrti u život.
25 Zaista, zaista, kažem vam:
dolazi čas – sada je! –
kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega
i koji čuju, živjet će.
26 Doista, kao što Otac ima život u sebi
tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
27 i ovlasti ga da sudi
jer je Sin Čovječji.
28 Ne čudite se tome
jer dolazi čas
kad će svi koji su u grobovima,
čuti njegov glas.
29 I izići će:
koji su dobro činili
– na uskrsnuće života,
a koji su radili zlo
– na uskrsnuće osude.
30 Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa:
kako čujem, sudim,
i sud je moj pravedan
jer ne tražim svoje volje,
nego volju onoga koji me posla.«
31 »Ako ja svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo moje nije istinito.
32 Drugi svjedoči za mene
i znam:
istinito je svjedočanstvo
kojim on svjedoči za mene.
33 Vi ste poslali k Ivanu
i on je posvjedočio za istinu.
34 Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka,
već govorim to da se vi spasite.
35 On bijaše svjetiljka
što gori i svijetli,
a vi se htjedoste samo za čas
naslađivati njegovom svjetlosti.
36 Ali ja imam svjedočanstvo
veće od Ivanova:
djela koja mi je dao izvršiti Otac,
upravo ta djela koja činim,
svjedoče za mene
– da me poslao Otac.
37 Pa i Otac koji me posla
sam je svjedočio za mene.
Niti ste glasa njegova ikada čuli
niti ste lica njegova ikada vidjeli,
38 a ni riječ njegova ne prebiva u vama
jer ne vjerujete
onomu kojega on posla.
39 Vi istražujete Pisma
jer mislite po njima imati život vječni.
I ona svjedoče za mene,
40 a vi ipak nećete da dođete k meni
da život imate.
41 Slave od ljudi ne tražim,
42 ali vas dobro upoznah:
ljubavi Božje nemate u sebi.
43 Ja sam došao u ime Oca svoga
i vi me ne primate.
Dođe li tko drugi u svoje ime,
njega ćete primiti.
44 Ta kako biste vi vjerovali
kad tražite slavu jedni od drugih,
a slave od Boga jedinoga ne tražite!
45 Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu.
Vaš je tužitelj Mojsije
u koga se uzdate.
46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju,
i meni biste vjerovali:
ta o meni je on pisao.
47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete,
kako da mojim riječima vjerujete?«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
