bibija_365_1-min.png

 

Iv 10-12


10

1 Isus – Dobri pastir

»Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. 2 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. 3 Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. 4 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5 Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«
6 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. 7 Stoga im Isus ponovno reče:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ja sam vrata ovcama.
8 Svi koji dođoše prije mene,
kradljivci su i razbojnici;
ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade,
zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.«
11 »Ja sam pastir dobri.
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
12 Najamnik – koji nije pastir
i nije vlasnik ovaca –
kad vidi vuka gdje dolazi,
ostavlja ovce i bježi,
a vuk ih grabi i razgoni:
13 najamnik je
i nije mu do ovaca.
14 Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje
i mene poznaju moje,
15 kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce.
16 Imam i drugih ovaca,
koje nisu iz ovog ovčinjaka.
I njih treba da dovedem
i glas će moj čuti
i bit će jedno stado,
jedan pastir.
17 Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.
18 Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

19 Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. 20 Mnogi su od njih govorili: »Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?« 21 Drugi su govorili: »Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?«

22 VI. BLAGDAN POSVETE HRAMA

Isus se proglašava Sinom Božjim

Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. 23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24 Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« 25 Isus im odgovori:
»Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela što ih ja činim u ime Oca svoga –
ona svjedoče za mene.
26 Ali vi ne vjerujete
jer niste od mojih ovaca.
27 Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
28 Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
29 Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
30 Ja i Otac jedno smo.«

31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. 32 Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« 33 Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.« 34 Odgovori im Isus:
»Nije li pisano u vašem Zakonu:
Ja rekoh: bogovi ste!
35 Ako bogovima nazva
one kojima je riječ Božja upravljena
– a Pismo se ne može dokinuti –
36 kako onda vi onome kog Otac posveti
i posla na svijet
možete reći: ‘Huliš!’
– zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’?
37 Ako ne činim djela Oca svoga,
nemojte mi vjerovati.
38 Ali ako činim,
sve ako meni i ne vjerujete,
djelima vjerujte
pa uvidite i upoznajte
da je Otac u meni
i ja u Ocu.«

39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

40 Isus se povlači u Pereju


I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« 42 Mnogi ondje povjerovaše u njega.

 

 

11

1 Lazarova bolest i smrt

Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3 Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« 4 Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7 Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« 8 Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« 9 Odgovori Isus:
»Nema li dan dvanaest sati?
Hodi li tko danju, ne spotiče se
jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 Hodi li tko noću, spotiče se
jer nema svjetlosti u njemu.«

11 To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« 12 Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« 13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14 Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. 15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« 16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!«

17 Isus je život

Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. 18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 21 Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« 23 Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« 24 A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« 25 Reče joj Isus:
»Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre,
živjet će.
26 I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?«

27 Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« 29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. 30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« 33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 34 upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« 35 I zaplaka Isus.
36 Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« 37 A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«

38 Uskrišenje Lazarovo


Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. 39 Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« 40 Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« 41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče:
»Oče, hvala ti što si me uslišao.
42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš;
no rekoh to zbog nazočnog mnoštva:
da vjeruju da si me ti poslao.«

43 Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« 44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!«

45 Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu

(Mt 26, 1–5; Mk 14, 1–2; Lk 22, 1–2)

Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. 46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. 47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. 48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« 49 A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. 50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« 51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. 53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.

55 VII. POSLJEDNJA PASHA – PROSLAVA SINA ČOVJEČJEGA

1. PRIJE MUKE

Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. 56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?« 57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.



12

1 Pomazanje u Betaniji
(Mt 26, 6–13; Mk 14, 3–9)

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2 Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
4 Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: 5 »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« 6 To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.
7 Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 8 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.«
9 Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 10 A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti 11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

12 Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem

(Mt 21, 1–11; Mk 11, 1–11; Lk 19, 28–40)

Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13 uze palmine grančice i iziđe mu u susret. Vikahu:

»Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.«

14 A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano:
15 Ne boj se, kćeri Sionska!
Evo, kralj tvoj dolazi
jašuć na mladetu magaričinu!

16 To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.
17 Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. 18 Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. 19 Farizeji nato rekoše među sobom: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!«

20 Neki Grci traže Isusa
(Mt 16, 24–25; Mk 8, 34–35; Lk 9, 23–24)

A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« 22 Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23 Isus im odgovori:
»Došao je čas
da se proslavi Sin Čovječji.
24 Zaista, zaista, kažem vam:
ako pšenično zrno, pavši na zemlju,
ne umre,
ostaje samo;
ako li umre,
donosi obilat rod.
25 Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.
A tko mrzi svoj život na ovome svijetu,
sačuvat će ga za život vječni.
26 Ako mi tko hoće služiti,
neka ide za mnom.
I gdje sam ja,
ondje će biti i moj služitelj.
Ako mi tko hoće služiti,
počastit će ga moj Otac.«

27 Isus tumači smisao svoje smrti

»Duša mi je sada potresena
i što da kažem?
Oče, izbavi me iz ovoga časa?
No, zato dođoh u ovaj čas!
28 Oče, proslavi ime svoje!«

Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« 29 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« 30 Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.«

31 »Sada je sud ovomu svijetu,
sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje,
sve ću privući k sebi.«

33 To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. 34 Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?«
35 Isus im nato reče:
»Još je malo vremena svjetlost među vama.
Hodite dok imate svjetlost
da vas ne obuzme tama.
Tko hodi u tami,
ne zna kamo ide.
36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost
da budete sinovi svjetlosti!«

To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.

37 Zaključak: nevjerovanje židovsko


Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38 da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija:
Gospodine!
Tko povjerova našoj poruci?
Kome li se otkri ruka Gospodnja?

39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:

40 Zaslijepi im oči,
stvrdnu srca;
da očima ne vide,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih ozdravim.

41 Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.
42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. 43 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.
44 A Isus povika:
»Tko u mene vjeruje,
ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla;
45 i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.
46 Ja – Svjetlost – dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
47 I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.
48 Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio –
ona će mu suditi u posljednji dan.
49 Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla – Otac –
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.
50 I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«

 


Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

 

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.

Radio Marija

01:00 Glazba
02:15 Krunica - Radosna otajstva
02:40 Glazba
03:30 Čitamo knjigu - Jan Dobraczyński: Nikodemova pisma - roman o Isusu

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za život - svakoga dana u 14:55h

Svakoga dana u 14:55 h molimo molitvu za život. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za blagoslov obitelji, sklad i plodnost supružnika i...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Srpanj 2024
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.