bibija_365_1-min.png

 

Dj 5-8


5

1 Ananija i Safira

Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje 2 pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 3 Petar mu reče: »Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? 4 Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!« 5 Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli. 6 Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju.
7 Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. 8 Petar joj reče: »Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?« Ona odgovori: »Da, za toliko.« 9 A Petar će joj: »Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!« 10 Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža.
11 I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli.

12 Apostoli čudotvorci


Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13 Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. 14 I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 15 tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16 A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.

17 Apostoli progonjeni

Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše – sljedba saducejska. 18 Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 19 Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: 20 »Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.« 21 Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali.

Apostoli pred Vijećem

Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. 22 Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: 23 »Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo.«
24 Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 25 Nato netko pristigne i dojavi im: »Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.« 26 Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede – ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.
27 Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 28 »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«
29 Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30 Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31 Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32 I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«
33 Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 34 Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu 35 pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. 36 Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 37 Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 38 I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; 39 ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga 40 pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41 Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42 I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.

 

 

6

1 II. PRVE MISIJE

Ustanovljenje sedmorice


U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2 Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. 3 De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, 4 a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.«
5 Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6 Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.
7 I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.

8 Stjepan uhvaćen

Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. 9 Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, 10 ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
11 Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: »Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.« 12 Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. 13 Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: »Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. 14 Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.’« 15 A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu kao u anđela.

 

 

7

1 Stjepanova besjeda

Veliki svećenik upita: »Je li to tako?« 2 Stjepan odgovori: »Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, 3 i reče mu:
Iziđi iz zemlje svoje,
iz zavičaja svoga,
hajde u zemlju koju ću ti pokazati.

4 On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5 U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. 6 Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. 7 Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. 8 Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika.«
9 »Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim 10 te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. 11 Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naći hrane. 12 Kad Jakov doču da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. 13 Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. 14 Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. 15 Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci naši. 16 Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu.«
17 »Kako se bližilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se 18 dok ondje ne zavlada drugi kralj, koji nije poznavao Josipa. 19 Lukav prema rodu našemu, tlačio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. 20 U taj se čas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj, 21 a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina. 22 Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i djelima.«
23 »Kad mu bijaše četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove. 24 I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipćanina. 25 Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. 26 Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: ‘Ljudi, braća ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?’ 27 Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi riječima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? 28 Kaniš li ubiti i mene kao što si jučer ubio onog Egipćanina? 29 Na te riječi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina.«
30 »Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31 Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32 Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33 A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 34 Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!«
35 »Toga Mojsija – kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? – toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. 36 On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. 37 To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. 38 To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. 39 Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat 40 rekavši Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.’ 41 Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. 42 Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj:

Prinosiste li mi žrtve i prinose
četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?
43 Poprimiste šator Molohov
i zvijezdu boga Refana –
likove koje napraviste
da biste im se klanjali.
Odvest ću vas stoga u progonstvo
onkraj Babilona!«

44 »Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. 45 Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do danâ Davida, 46 koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. 47 Istom Salomon izgradi mu Dom. 48 Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok:

49 Nebesa su moje prijestolje,
a zemlja podnožje nogama.
Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin,
i gdje da bude mjesto mog počinka?
50 Nije li ruka moja načinila sve to?

51 Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! 52 Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, 53 vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
54 Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. 55 Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56 pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« 57 Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58 Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« 60 Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.



8

1 Savao je pristao da se Stjepan smakne.

Savao progonitelj

U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. 2 Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. 3 Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.

4 Propovijedanje u Samariji

Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. 5 Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. 6 Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. 7 Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. 8 Nasta tako velika radost u onome gradu.

9 Šimun čarobnjak


Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. 10 Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: »Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.« 11 A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. 12 Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene. 13 Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15 Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16 Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
18 Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19 govoreći: »Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.«
20 Petar mu odvrati: »Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! 21 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23 Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.«
24 Šimun odgovori: »Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!«
25 Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.

26 Filip krsti Etiopljanina

Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« 27 On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28 Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. 29 Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« 30 Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« 31 On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32 A čitao je ovaj odlomak Pisma:
Ko ovcu na klanje odvedoše ga,
ko janje nijemo pred onim što ga striže
on ne otvara svojih usta.

33 U poniženju sud mu je uskraćen.
Naraštaj njegov tko da opiše?
Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.

34 Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35 Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
36 Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« 38 Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. 39 A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40 a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

 


Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

 

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.

Radio Marija

18:15 Molitva - Večernja
18:30 Glazba
18:50 Hrvatski program Radio Vatikana
19:05 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Bezuvjetnost

U svadbenoj dvorani pronalaziš čovjeka koji nema svadbeno odijelo. Izbacuješ ga van gdje će biti plač i škrgut zubi. Ako je tvoja ljubav bezuvjetna, ona je...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Lipanj 2024
P U S Č P S N
1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.