bibija_365_1-min.png

 

Dj 25-28


25

1 Pavao se priziva na cara

Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziđe iz Cezareje u Jeruzalem. 2 Veliki mu svećenici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu 3 ištući milost protiv Pavla: da ga pošalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu. 4 Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da će uskoro onamo. 5 »Ovlašteni dakle među vama«, reče, »neka sa mnom siđu pa ako na tom čovjeku ima krivnje, neka ga tuže.«
6 Pošto se u njih zadrži najviše osam ili deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao. 7 Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati. 8 Pavao se branio: »Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara.« 9 Nato Fest hoteći ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: »Hoćeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?« 10 A Pavao će: »Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. 11 Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavređuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!« 12 Tada se Fest posavjetova s vijećem pa odgovori: »Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!«

13 Pavao pred kraljem Agripom

Nekoliko dana poslije dođu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. 14 Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: »Ima neki čovjek«, reče, »što ga je Feliks ostavio uznikom. 15 Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. 16 Odgovorih im da u Rimljana nije običaj izručivati kojega čovjeka prije negoli se, optužen, suoči s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. 17 Pošto zajedno dođosmo ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh ja sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih dovesti toga čovjeka. 18 Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslućivao, 19 nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. 20 Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. 21 Budući da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veličanstva, zapovjedih da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru.« 22 Nato će Agripa Festu: »Htio bih i ja čuti toga čovjeka.« »Sutra ćeš ga«, reče, »čuti.«
23 Sutradan dakle dođu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uđu u dvoranu zajedno s tisućnicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, 24 reče Fest: »Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti. 25 Ali ja nađoh da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veličanstvo, odlučih poslati mu ga. 26 Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpače preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. 27 Čini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznačiti optužbu protiv njega.«

 

26

1 Pavao se brani pred Agripom

Nato Agripa reče Pavlu: »Dopušta ti se o sebi govoriti.« Pavao ispruži ruku i stade se braniti:
2 »Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 3 jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj.«
4 »Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. 5 Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. 6 I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim 7 i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. 8 Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?«
9 »Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. 10 To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali 11 i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.«

12 Pavao o svom obraćenju
(Dj 9, 1–19; 22, 6–16)

»Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika 13 kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 14 Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.’ 15 Ja odvratih: ‘Tko si, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ja sam Isus koga ti progoniš! 16 Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. 17 Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem 18 da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.’«
19 »Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. 20 Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. 21 Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 22 Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23 da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima.«

24 Festov i Agripin prosvjed

Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: »Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo.« 25 »Ne mahnitam, vrli Feste«, odvrati Pavao, »nego riječi istine i razbora kazujem. 26 Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. 27 Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!« 28 Agripa će Pavlu: »Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!« 29 Pavao pak: »Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!«
30 Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. 31 Udaljujući se govorili su među sobom: »Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.« 32 Agripa pak reče Festu: »Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.«

 

27

1 Prema Rimu

Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju. 2 Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. 3 Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj. 4 Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar – jer su nam vjetrovi bili protivni – 5 pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. 6 Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju.
7 Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone 8 pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.

9 Oluja i brodolom

Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao: 10 »Ljudi«, govorio im je, »vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.« 11 Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima. 12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
13 Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. 14 Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak. 15 Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. 16 Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac. 17 Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo. 18 Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, 19 a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. 20 Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti.
21 Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete, i izbjeći ovu nepogodu i štetu. 22 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa. 23 Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim 24 te reče: ‘Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.’ 25 Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno. 26 Ali treba da se nasučemo na neki otok.«
27 Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja. 28 Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest.
29 Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani. 30 Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, 31 reče Pavao satniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!« 32 Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne.
33 Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: »Četrnaesti je danas dan«, reče, »što bez jela čekate, ništa ne okusivši. 34 Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti.« 35 Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. 36 Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. 37 A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. 38 Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more. 39 Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu. 40 Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali. 41 Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova.
42 Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, 43 ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi poskaču i izađu na kraj, 44 a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno.



28

1 Pavao na Malti

Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta. 2 Urođenici nam iskazivahu nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je počela kiša i bilo zima. 3 Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrućine izađe zmija i pripije mu se za ruku. 4 Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: »Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti.« 5 Ali on otrese životinju u vatru i ne bî mu ništa; 6 a oni očekivahu da će oteći i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.
7 U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. 8 A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga. 9 Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. 10 Oni nas mnogim počastima počastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno.

11 Od Malte do Rima

Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. 12 Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. 13 Odande ploveći uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole. 14 Ondje nađosmo braću koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim.
15 Kada su tamošnja braća čula za nas, iziđoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. 16 A kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao.

17 Pavao i rimski Židovi

Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. 18 Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih bio zaslužio smrt. 19 Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. 20 S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige.«
21 Oni mu odvrate: »Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braće o tebi što zlo javio ili rekao. 22 Nego htjeli bismo od tebe čuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturječi.«

23 Od Židova k poganima


Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Prorokâ uvjeravao o Isusu. 24 I jedne uvjeriše njegove riječi, a drugi nisu vjerovali. 25 Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: »Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim:

26 Idi k tomu narodu i reci mu:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!

27 Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.

28 Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!«

30 Zaključak

Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu, gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, 31 propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.

 

 


Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

 

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.

Radio Marija

00:03 Glazba
00:30 Iz tame u svijetlo - emisija zajednice Cenacolo - tema: Anoreksija; gosti: supružnici Vlasta i Mario Fabijanić; ur. i vod.: Ivka Malkoč Bastašić
01:30 Glazba
02:15 Krunica - Slavna otajstva

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Bezuvjetnost

U svadbenoj dvorani pronalaziš čovjeka koji nema svadbeno odijelo. Izbacuješ ga van gdje će biti plač i škrgut zubi. Ako je tvoja ljubav bezuvjetna, ona je...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Studeni 2029
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.