Gal 1-3
1
1 UVOD
Naslov i pozdrav
Pavao, apostol – ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih – 2 i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. 3 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, 4 koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega, 5 komu slava u vijeke vjekova! Amen.
6 Evanđelje je samo jedno
Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7 koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 8 Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9 Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
10 Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.
11 I. PAVLOVA OSOBNA OBRANA
Božji poziv
Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, 12 niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
13 Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 14 te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.
15 Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo 16 otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 17 i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.
18 Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19 Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. 20 Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. 21 Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. 22 Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. 23 One su samo čule: »Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio« 24 i slavile su Boga zbog mene.
2
1 Pavao priznat u Jeruzalemu
Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. 2 Uziđoh po objavi i izložih im – napose uglednijima – evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud.
3 Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, 4 i to radi uljezâ, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima. 5 Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas!
6 A oni koji štogod znače – bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko – ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli. 7 Nego, naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane – 8 jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima – 9 i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! 10 Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.
11 Petar i Pavao u Antiohiji
A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: 12 doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. 13 Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.
14 Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?«
15 Pavlovo evanđelje
Mi smo podrijetlom Židovi, a ne »grešnici iz poganstva«. 16 Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.
17 Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto! 18 Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik. 19 Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. 20 Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 21 Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.
3
1 II. ZAKON I VJERA
Vjera opravdava
O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. 2 Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? 3 Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? 4 Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 5 Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djelâ Zakona ili zbog vjere u Poruku? 6 Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.
7 Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. 8 A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi. 9 Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.
10 Zakon, izvor prokletstva
Doista, koji su god od djelâ Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. 11 A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti. 12 Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život.
13 Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu – 14 da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.
15 Zakon ne dokida obećanja
Braćo, po ljudsku govorim: već i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje. 16 A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: »i potomcima« kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu. 17 Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanjâ. 18 Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario.
19 Uloga Zakona
Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika. 20 Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan.
21 Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. 22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.
23 Doba vjere
Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. 24 Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25 A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem.
26 Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27 Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28 Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29 Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
