Heb 5-8
5
1 Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2 On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 3 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 7 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: 8 premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9 i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja – 10 proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.
III. PRAVO SVEĆENIŠTVO ISUSA KRISTA
11 A. UVODNE OPOMENE
Kršćanska zrelost
O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju. 12 Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanjâ Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. 13 Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer – nejače je. 14 A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.
6
1 Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2 naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 3 To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. 4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5 i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, 6 pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 8 ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: »U oganj!«
9 Riječi nade i ohrabrenja
A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 10 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. 11 Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano.
13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: 14 Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. 15 I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. 16 Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17 Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom 18 da bismo po dva nepromjenljiva čina – u kojima je nemoguće da bi Bog prevario – mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. 19 Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 20 kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu.
7
1 B. VELIKI SVEĆENIK PO REDU MELKISEDEKOVU
1. MELKISEDEK
Uvod
Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, 2 i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije »kralj pravednosti«, a zatim i kralj šalemski, to jest »kralj mira«; 3 on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja – sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.
4 Melkisedek i levitsko svećeništvo
Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. 5 Istina, i oni sinovi Levijevi koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. 6 Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! 7 A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. 8 K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. 9 I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima 10 jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.
11 2. OD LEVITSKOG DO MELKISEDEKOVSKOG SVEĆENIŠTVA
Dokidanje starog svećeništva
Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu – jer na temelju njega narod je dobio Zakon – koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? 12 Doista, kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. 13 Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. 14 Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike. 15 To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom: 16 postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. 17 Ta svjedoči se:
Zauvijek ti si svećenik
po redu Melkisedekovu.
18 Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti – 19 jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu – a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.
20 Nepromjenljivost Kristova svećeništva
I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, 21 a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati:
»Zauvijek ti si svećenik«.
22 Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.
23 K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. 24 A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. 25 Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima.
26 Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – 27 koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. 28 Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena.
8
1 C. SAVRŠENOST VELIKOGA SVEĆENIKA ISUSA
1. STARO BOGOSLUŽJE NEDOSTATNO
Uvod
A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima 2 kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.
3 Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. 4 Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. 5 Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.
6 Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima.
7 Neuspješnost staroga Saveza
Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. 8 Doista, kudeći ih veli:
Evo dolaze dani – govori Gospodin –
kad ću s domom Izraelovim
i s domom Judinim
dovršiti novi Savez.
9 Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim
u dan kad ih uzeh za ruku
da ih izvedem iz zemlje egipatske
jer oni ne ustrajaše u mom Savezu
pa i ja zanemarih njih – govori Gospodin.
10 Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati
s domom Izraelovim
nakon ovih dana – govori Gospodin:
Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu
i upisati ih u njihova srca.
I bit ću Bog njihov,
a oni narod moj.
11 I neće više nitko učiti sugrađanina
i nitko brata svoga govoreći:
»Spoznaj Gospodina«,
ta svi će me poznavati,
malo i veliko,
12 jer ću se smilovati bezakonjima njihovim
i grijeha se njihovih neću više spominjati.
13 Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stari i dotrajava, blizu je nestanku.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
