bibija_365_1-min.png

 

1 Mak 1 - 3


1

1 I. UVOD

Aleksandar i njegovi nasljednici

Aleksandar Makedonac, sin Filipov – tada već gospodar Grčke – provali iz zemlje Kitima i potuče Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega. 2 Povede mnoge ratove, zauze tvrđave i poubija kraljeve zemlje. 3 Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi. 4 Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaćaju danak. 5 Konačno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti. 6 Sazva svoje službenike, odličnike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo. 7 Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije. 8 A njegovi časnici preuzeše vlast, svaki na svome području. 9 Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.

10 Antioh Epifan i prodor helenizma u Izrael

Od njih dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga. 11 U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: »Hajde da sklopimo savez s narodima, svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.« 12 I mnogima se to svidjelo.
13 Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima. 14 I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, 15 prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.

16 Prvi pohod na Egipat i pljačka Hrama

Kad je Antioh učvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima. 17 Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjaništvom i velikim brodovljem. 18 I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmače i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni. 19 I tako oni zagospodariše egipatskim utvrđenim gradovima i poplijeniše Egipat. 20 A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom. 21 Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijećnjak sa svim priborom, 22 stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pročelju Hrama, koje ogoli. 23 Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuđe i opljačkao tajne riznice koje je mogao pronaći. 24 Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo. 25 U Izraelu nasta opća tuga po svim mjestima.
26 Zastenjaše poglavari i starješine,
obnemogoše mladići i djevojke –
ljepota ženska sva uvenu.
27 Mladoženje udariše u tužaljke;
a nevjeste po ložnicama prokukaše.
28 Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima,
sav se dom Jakovljev obukao u sramotu.

29 Porezi i utvrđenje Jeruzalema

Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji dođe u Jeruzalem s jakom vojskom. 30 Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuče ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca. 31 Opljačka grad, zapali ga vatrom i sruši mu kuće i zid unaokolo. 32 Žene i djecu učiniše sebi robljem i porazdijeliše među sobom stoku. 33 Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom. 34 Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše. 35 Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu.
I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.
36 Postade to zasjeda Svetištu,
za sve vrijeme opak protivnik Izraelu.
37 Proliše krv nevinu naokolo Svetišta
i oskvrnuše sveto mjesto.
38 Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski
i grad postade naselje stranaca.
Jeruzalem postade tuđina porodu svome,
i djeca ga njegova napustiše.
39 Svetište njegovo opustje k’o pustinja,
blagdani mu se okrenuše u žalovanje,
subote u porugu, a slava njegova u ništavilo.
40 K’o nekoć slava njegova, namnožila mu se sramota,
i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje.

41 Antioh nameće poganske običaje

I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje. 42 I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. 43 I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. 44 A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji, 45 pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; 46 da se onečisti Svetište i sveti narod; 47 da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje; 48 da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom 49 i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje. 50 Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt. 51 Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve. 52 I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika učiniše u zemlji. 53 Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima.
54 Petnaestoga dana mjeseca kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. 55 I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. 56 A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. 57 Ako bi otkrili da tko čuva svitak Knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. 58 Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. 59 Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice. 60 Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; 61 objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje.
62 Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela. 63 Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.
64 Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.

 

2

1 II. MATATIJA POKREĆE SVETI RAT

Matatija i sinovi

U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, svećenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu. 2 A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi, 3 Šimuna prozvana Tasi, 4 Judu prozvana Makabej, 5 Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus. 6 Videći kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija 7 zavapi:
»Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijateljâ – Svetište naše u ruke tuđinaca?
8 Svetište njegovo postade k’o čovjek bez časti,
9 posuđe, slava njegova, za plijen opljačkano;
nejačad njegova po trgovima poklana,
mladići njegovi hrana oštrim mačevima!
10 Ima li naroda kojemu ne pripade dio našega kraljevstva,
koji ne prigrabi sebi plijena našega?!
11 Sav mu je nakit otet,
slobodu zamijeni s ropstvom.
12 Gle, Svetište naše – ljepota i slava
naša – opustje,
oskvrnuše ga pogani!
13 Čemu nam život?«
14 I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeću, navukoše kostrijet i proplakaše gorko.

15 Otpor Matatijin

Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, dođoše u Modin da prinude na žrtvovanje. 16 Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani.
17 Kraljevi ljudi priđu Matatiji i stanu ga nagovarati: »Ti si čovjek ugledan u ovom gradu, častan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braća. 18 Priđi, dakle, prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to učiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa ćeš i ti i tvoji sinovi ući u krug kraljevih prijatelja i bit ćete čašćeni srebrom i zlatom i mnogim darovima.«
19 Matatija im jakim glasom odgovori: »Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašću njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, 20 ja i moji sinovi i sva braća moja slijedit ćemo Savez otaca svojih. 21 Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. 22 I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo.«
23 Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. 24 Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku. 25 U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. 26 Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. 27 Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: »Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom.« 28 I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje.

29 Napad u subotu

Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju 30 sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih. 31 I bî javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta. 32 Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji. 33 I poručiše im: »Dosta je! Iziđite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!« 34 Ali im oni odgovoriše: »Ne izlazimo i nećemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji.« 35 Napadoše ih bez oklijevanja. 36 A oni im nisu uzvraćali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima. 37 »Umrimo svi«, govorahu, »u svojoj nedužnosti. Svjedoče nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno.« 38 I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom – oko tisuću duša.

39 Matatijin otpor

Doznaše za to Matatija i njegove pristalice i proplakaše gorko: 40 »Ako učinimo svi mi tako«, rekoše jedan drugomu, »kao ova naša braća, i ne pođemo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo će nas istrijebiti sa zemlje.« 41 I tako toga dana donesoše odluku: »Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat ćemo protiv njega da svi ne izginemo kao što izgiboše braća naša u zbjegovima.«
42 Pridružila im se i zajednica hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu. 43 I svi drugi koji su bježali od progonstva pridruživali se njima, i tako im je raslo pojačanje. 44 Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše – da se spase – po poganskim zemljama. 45 A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike. 46 Silom su obrezivali neobrezane dječake koje bi našli na području Izraela. 47 Progonili su drske tuđince. I pothvat im je uspijevao. 48 Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoše da osili sila grešnička.

49 Matatijina oporuka i smrt

A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima:
»U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50 Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca.
51 Spominjite se djelâ što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime.
52 Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost?
53 A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta.
54 Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva.
55 Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela.
56 Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji.
57 Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu.
58 Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bî uznesen na nebo.
59 Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena.
60 Daniel zbog svoje nedužnosti bî izbavljen iz lavljih ralja.
61 Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada.
62 Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima.
63 Danas se visoko diže, sutra ga već naći ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove.
64 Junaci mi, djeco, budite; Zakona se čvrsto držite da se u njem proslavite.
65 Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, čovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on će vam biti otac! 66 Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit će vam vojskovođa i zapovijedat će u ratu protiv pogana. 67 Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod. 68 Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona.«
69 Tada ih Matatija blagoslovi i bî pridružen svojim ocima. 70 Umro je u godini sto četrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael.

 

 

3

1 III. JUDA MAKABEJ POGLAVAR ŽIDOVA
(166.–160. prije Krista)

Pohvala Judi Makabeju

Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej. 2 Podupriješe ga sva njegova braća i sve pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izraelov.
3 On proširi nadaleko slavu svoga naroda.
Poput diva on se u oklop obukao,
bojno oružje sebi pripasao.
Mnoge je bojeve zametnuo,
oštrim mačem tabor štiteći.
4 Premac lavu svojim djelima,
postade k’o lavić što za plijenom riče.
5 Gonio je otpadnike, trag im njušeći;
palio je tlačitelje svoga naroda.
6 Od straha pred njim dah im prestajao,
bezakonici pred njim drhtahu.
Spasenje se ruci njegovoj posrećilo.
7 Mnogog kralja on je ojadio,
a Jakova djelima obradovao.
Dok je vijeka blagoslivljat će se uspomena njegova.
8 Obilazio gradovima Jude
da istrijebi iz njih bezbožnike,
od Izraela srdžbu da odvrati.
9 Do krajeva zemlje ime mu doprlo,
oko sebe sabra raspršene.

10 Prvi Judini uspjesi

Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela. 11 Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuče ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše. 12 Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji mač Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života.
13 Kad je Seron, sirijski vojvoda, čuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki čas krenu u rat, 14 reče: »Steći ću ime i proslavit ću se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu riječ.« 15 I krenu i uzađe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim.
16 Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, ispriječi mu se Juda sa šakom ljudi. 17 Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: »Kako će se oduprijeti nas šačica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane.« 18 A Juda im odgovori: »Lako se može dogoditi da i šačica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šačicom. 19 Pobjeda u ratu ne zavisi od jačine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost. 20 Ovi izlaze na nas u premoći drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene, 21 a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe. 22 Zato će ih Gospod pred našim očima satrti, i ništa se ne bojte.«
23 Tako reče i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku. 24 Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju. 25 I zavlada strah pred Judom i braćom njegovom i obuze prepast sve okolne narode. 26 Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima.

27 Lizijino namjesništvo

Kad je sve to čuo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva – vojska silna. 28 Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku. 29 Uto opazi da presušuje blago u njegovim riznicama i da su mu državni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmučio zemlju zatirući zakone koji postojahu odiskona. 30 Poboja se, dakle, da neće, kako je već bivalo, imati odakle podmiriti troškove i smoći darove što ih je prije dijelio podašnom rukom, premašujući u tom svoje prethodnike. 31 U toj se tjeskobi odluči poći na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca.
32 Ostavi Liziju, čovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice. 33 I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati. 34 Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema: 35 da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto, 36 a onda da se na svem onom području nasele tuđinci i njima da se razdijeli njihova zemlja.
37 Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto četrdeset i sedme. Prijeđe preko Eufrata i poče se probijati kroz gornje krajeve.

38 Gorgija i Nikanor provaljuju u Judeju

Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junačne, prijatelje kraljeve. 39 S njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj. 40 I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini. 41 Kad se o tome pročulo među trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te dođoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevačima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja.
42 Juda pak i njegova braća vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu području, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi. 43 Rekoše tada jedni drugima: »Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!« 44 I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.
45 Opustje Jeruzalem kao pustinja.
Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uđe ili da iziđe.
Po Svetištu se gazilo,
u Tvrđavi se nastaniše stranci,
poganima posta svratište.
Jakovu je radost iščezla,
umuknula mu frula i citara.

46 Sastanak Židova u Masfi

Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Izrael u Masfi imao molitveno mjesto. 47 Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine. 48 Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inače pogani traže od svojih idola. 49 Iznesoše svećeničku odjeću i prvine i desetine i pozvaše nazireje koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta. 50 I zavapiše tada jakim glasom k Nebu:
»Što da sada učinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo? 51 Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo. 52 Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju. 53 Kako ćemo im odoljeti ako nam ti ne pritečeš u pomoć?« 54 I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa.
55 Juda tada postavi narodu starješine: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 56 Onima pak koji su baš gradili kuću, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kući. 57 I vojska krenu i utabori se južno od Emausa. 58 Juda izda zapovijed: »Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje. 59 Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja. 60 Bit će onako kako Nebo hoće.«

 

 


Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

 

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.

Radio Marija

19:40 Glazba
20:00 Anđeo Gospodnji; Molitva za obitelj
20:05 Glazba
20:15 Krunica - Radosna otajstva; Litanije BDM

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Velika devetnica u čast sluge Božjega o. Ante Gabrića u svibnju - VII. dan

VELIKA DEVETNICA SLUGI BOŽJEM OCU ANTI GABRIĆU »OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENDANA« Četvrta devetnica od 20. do 28. svibnja 2024. 7. DAN POHODILA ME...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Svibanj 2024
P U S Č P S N
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.