Job 28 - 30
28
1 4. POHVALA MUDROSTI
Mudrost je nedostupna čovjeku
»Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
2 Ruda željezna iz zemlje se vadi,
a iz rudače rastaljene bakar.
3 Ljudi tami postavljaju granice
i kopaju do najvećih dubina
za kamenom u mraku zakopanim.
4 Čeljad iz tuđine rovove dube
do kojih ljudska ne dopire noga,
visi njišuć’ se, daleko od ljudi.
5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče
kao od vatre sve je razrovano.
6 Stijene njene safira su skrovišta,
prašina zlatna krije se u njima.
7 Tih putova ne znaju grabljivice,
jastrebovo ih oko ne opaža.
8 Zvijeri divlje njima nisu kročile
niti je kada lav njima prošao.
9 Ali na kamen diže čovjek ruku
te iz korijena prevraća planine.
10 U kamenu prokopava prolaze,
oko mu sve dragocjeno opaža.
11 Žilama vode on tok zaustavlja;
stvari skrivene nosi na vidjelo.
12 Ali otkuda nam mudrost dolazi?
Na kojemu mjestu razum prebiva?
13 Čovjek njezina ne poznaje puta,
u zemlji živih nisu je otkrili.
14 Bezdan govori: ‘U meni je nema!’
a more: ‘Ne nalazi se kod mene!’
15 Zlatom se čistim kupiti ne može,
ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim,
ni oniksom skupim pa ni safirom.
17 Sa zlatom, staklom ne poređuje se,
nit’ se daje za sud od suha zlata.
18 Čemu spominjat’ prozirac, koralje,
bolje je steći mudrost no biserje.
19 Što je prema njoj topaz etiopski?
Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
20 Ali otkuda nam mudrost dolazi?
Na kojemu mjestu razum prebiva?
21 Sakrivena je očima svih živih;
ona izmiče pticama nebeskim.
22 Propast paklena i Smrt izjavljuju:
‘Za slavu njenu mi smo samo čuli.’
23 Jedino je Bog put njen proniknuo,
on jedini znade gdje se nalazi.
24 Jer pogledom granice zemlje hvata
i opaža sve pod svodom nebeskim.
25 Kad htjede vjetru odredit’ težinu
i mjerilom svu vodu izmjeriti,
26 kad je zakone daždu nametnuo
i oblacima gromovnim putove,
27 tad ju je vidio te izmjerio,
učvrstio i do dna ispitao.
28 A potom je rekao čovjeku:
‘Strah Gospodnji’ – eto što je mudrost;
‘Zla se kloni’ – to ti je razumnost.«
29
1 5. ZAVRŠETAK DIJALOGA
Jobova jadikovka i obrana.
Minuli dani
?Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 »O, da mi je prošle proživjet’ mjesece,
dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak
a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 kao u dane mojih zrelih jeseni
kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5 kada uz mene još bijaše Svesilni
i moji me okruživahu dječaci,
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu,
a potokom ulja ključaše mi kamen!
7 Kada sam na vrata gradska izlazio
i svoju stolicu postavljao na trg,
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići,
starci bi ustavši stojeći ostali.
9 Razgovor bi prekidali uglednici
i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo,
za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao,
hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 Jer izbavljah bijednog kada je kukao
i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih,
srcu udovice ja veselje vraćah.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh,
nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 otac ubogima, zastupnik strancima.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku,
plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18 Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu,
k’o palma, bezbrojne proživjevši dane.
19 Korijenje se moje sve do vode pruža,
na granama mojim odmara se rosa.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja
i lûk će mi se obnavljati u ruci.’«
21 Slušali su željno što ću im kazati
i šutjeli da od mene savjet čuju.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali
i besjede su mi daždile po njima.
23 Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom,
otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje;
pazili su na vedrinu moga lica.
25 Njima ja sam izabirao putove,
kao poglavar ja sam ih predvodio,
kao kralj među svojim kad je četama
kao onaj koji tješi ojađene.
30
1 18 Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda.
Njegova su dobra prokleta u zemlji.
19 K’o što vrućina i žega snijeg upija,
tako i podzemlje proždire grešnike.
20 Zaboravilo ga krilo što ga rodi,
ime se njegovo više ne spominje:
poput stabla zgromljena je opačina.
21 Ženu nerotkinju on je zlostavljao,
udovici nije učinio dobra.
22 Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike,
ustaje, a njima sva se nada gasi.
23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda;
okom je njegove nadzirao staze.
24 Dignu se zakratko, a onda nestanu,
ruše se i kao svi drugi istrunu,
posječeni kao glave klasovima.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
