VELIKA DEVETNICA U ČAST SLUGE BOŽJEGA OCA ANTE GABRIĆA
»OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENDANA«
20. - 28. veljače 2024.
UVOD
Dragi molitelji, prijatelji misija i našeg misionara sluge Božjega oca Ante Gabrića!
Veljača je. Mjesec pomalo neobičan. Nekad kraći, nekad duži. Jedini koji je ženskog roda među mjesecima. Najkraći je od svih mjeseci, pa i onda kad ima dan više. Istina, ove prijestupne godine duži je za jedan dan. Dobro je da se sluga Božji o. A. Gabrić nije rodio 29. veljače, neke prijestupne godine, jer ne bismo mogli slaviti ni moliti ovakvu devetnice svake godine, nego tek svake četvrte. Tako i tijekom veljače ima nešto lijepo što nas nosi, nadahnjuje i podsjeća na jednog posebnog čovjeka, Božjeg i svetog čovjeka, koji leži pod palmama u dalekoj Bengaliji. A ovaj prvi mjesec devetnice vraća nas na obale Neretve na kojima je i započeo životni put jednog misionara i odveo ga ne neke druge, daleke obale jedne rijeke koja je sveta narodu Indije, na obale rijeke Gangesa.
Znači počinjemo svoju devetnicu od Antina zemaljskog rođendana, pa do njegova nebeskog rođendana. Ovaj put počinjemo gotovo od samog njegova početka u Metkoviću, od jedne uspomene sa zavjetnog hodočašća kada je kao dječarac sa svojom majkom molio svetu krunicu na jednom kamenu i koja ga je tom prilikom zavjetovala Bogu.
Mnogi su Metkovčani već preminuli i zajedno su s o. Antom u nebeskoj domovini, a poznavali su ga kao dječaka koji je prolazio ulicama Metkovića. Kako bi bilo lijepo čuti njihova zapažanja i njihove dojmove o malom Anti.
Kad sam bio urednik Glasnika Srca Isusova i Marijina, dobio sam pismo ne od jednog Metkovca, nego od čovjeka iz susjednih Vidonja koji je bio Gabrićev veliki štovatelj i suradnik i koji se susreo s misionarom o. Antom prilikom njegova prvog posjeta Domovini. Evo dio teksta iz njegova pisma, teksta koji se tiče upravo Gabrićeva djetinjstva s kojim i započinjemo našu devetnicu. Tekst je napisao i također spjevao jednu pjesmu o ocu Gabriću prilikom njegova 25. rođendana za nebo. Ovdje na početku naše devetnice ostajemo kod onoga što piše o malom Anti, čiji rođendan slavimo 28. veljače, a pjesmu ćemo donijeti kad budemo ne kraju velike devetnice i njegovu rođendanu za nebo 20. listopada.
Sjećam se kada je p. Ante prvi put 1979. g. nakon 31 godine došao posjetiti svoj rodni kraj. U mojoj rodnoj župi Vidonje nalazi se jedno brdo koje se zove Marin Vijenac. Visoko je 500 m nadmorske visine. Na polovici toga brda, pokraj puta koji vodi staroj župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, nalazi se kapela svetog Liberana koji se slavi 23. srpnja. Jedino hodočasničko mjesto u dolini Neretve. Tu je naš p. Ante sjeo pokraj kapele na jedan kamen i evo što je izjavio: „Sjećam se dobro kada me majka donijela kao dječaka na zavjet sv. Liberanu. Na ovom kamenu sjedio sam pokraj svoje majke i s njom molio krunicu. Evo me na ovom kamenu istome sjedim da ispovijedam!“
Kad god prođem ili dođem, prije sam mnogo puta prolazio dok sam živio ondje, rado se pomolim na tom kamenu jer je čovjek sveta života na njemu molio.
O. Ante nikad nije zaboravio zavjet svoje majke ni krunicu koju je s njom molio na tom kamenu. I to ga je nosilo kroz teški misionarski život i davalo mu snage u klonulostima i poteškoćama kojih je uvijek bilo. Ni ovaj čovjek iz Vidonja, gosp. Ivan Crnčević, nije zaboravio ono što mu je govorio o. Ante, nego se uvijek rado pomolio na tom kamenu „jer je čovjek sveta života na njemu molio“ i kao dijete i kao ostarjeli misionar koji je bio u posjetu svojoj Domovini i na tome kamenu ispovijedao.
Neka i ova devetnica bude blagoslovljena i neka nas povezuje s ocem Antom zato molimo za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
— Vicepostulator kauze sluge Božjega oca Ante Gabrića pater Mirko Nikolić
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
