Sedamdeseti rođendan i sutrašnji dan
Još samo trideset, pa će biti stoti rođendan! A ono 1938., kad sam odlazio iz domovine, govorili su: Srce slabo, pluća slaba (a da glavu i ne spominjem!) neće dugo! Bilo mu sretne dvije godine u Indiji! A eto ovo žarko indijsko sunce sredilo i srce i pluća (za glavu ne znam što bih rekao...).
Prije sam mislio: Sedamdeseta godina to znači biti starac, početak mirovine. Međutim, nije to tako! Sedamdeset je 30 manje od stotinu, još je čovjek mlad. Tako sam se i ja osjećao kad sam na svoj sedamdeseti rođendan 28. veljače ujutro ustao, kleknuo kraj kreveta i poljubio ovu dragu zemlju, bengalsku zemlju, koja je uz moju Hrvatsku druga moja domovina. Molitva Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu: zahvala za tolike godine pune i prepune milosti, te molitva da bi me i dalje čuvali u svojim Srcima.
I onda, kao da je u jedan čas čitav moj život bio preda mnom: dragi i nezaboravni roditelji, braća i sestre, djetinjstvo u Metkoviću, zatim u sjemeništu u Travniku, redovnički život u Družbi Isusovoj, onaj zadnji pozdrav domovini na polasku u Indiju, pogled na prve bengalske palme, ova moja nova domovina, svećeničko ređenje na obroncima Himalaje, živo po ovim misijskim postajama sunderbanskih džungli u delti rijeke Gangesa, toliki dragi prijatelji, njihova goruća srca za Isusa i za besmrtne duše... Sve je to u jednom času tako divno lebdjelo pred mojim očima. Uistinu dragi sedamdesetogodišnji čas i sretan i blagoslovljen rođendan!
Pri svetoj misi Isusa sam posebno molio da napose blagoslovi sve one koji su mi izmolili ovu sreću i uščuvali je svojim molitvama. Molio sam da bismo i dalje mogli ostati ujedinjeni u ovom uistinu božanskom djelu privođenja ljudskih srdaca Božanskome Srcu.
Nakon mise pred crkvom eto vijenaca, vijenaca, vijenaca... Na kraju se jedva i nos vidi. To je Bengalija. Bez vijenaca, pjesme i bubnjeva nema slave. U tome su sudjelovale i sestre, i glavari sela, i naša školska djeca, i naši najmanji iz »Sišu bhavana«, tj. sirotišta. Posebne su vijence donijele mala Marija i Noel, vijenci za 70. rođendan.
Funcuti broj jedan i broj dva, no o njima ću pisati drugom zgodom.
Vaš otac Ante

(Poslano za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)
Maria Polli, ožujak 1985.

Molitva
Bože, u ovim teškim vremenima kada često nemamo vremena jedni za druge, kada smo od raznih briga, nametnutoga životnog ritma izgubili pravi smisao života, po moćnomu zagovoru o. Ante udijeli nam sve one kreposti kojima je on obilovao, a nama nedostaju.
Utisni u naša srca želju da te još više ljubimo, da čeznemo za Tobom i da te još više upoznamo, da prepoznamo prave vrijednosti ovoga prolaznog života kako bismo i mi poput o. Ante stvorili bolji svijet i pokazali svijetu prave vrijednosti. Daj da ovaj svijet gledamo očima srca.
Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju i cijeli svijet!

Molitva vječnoj ljubavi
Isuse, ti vidiš kako ovaj moderni svijet odvraća ljude od križnog puta, toga jedinoga puta sreće i spasenja.
Pa i mi tvoje sluge i službenice, moramo ponizno i skrušeno priznati da smo često podlegli tom duhu. Kajemo se i molimo: oprosti nam naše nevjere!
Tvoje Evanđelje, tvoja blaga vijest, jest Križ. Raširenim rukama, rukama probodenima, ti oko sebe okupljaš narode svijeta.
Božanski misionaru, daj, daj rasvijetli naša srca i naše duše da spoznamo tu veliku istinu da je samo Križ jedina nada spasenja svijeta.
Čuvaj nas na kalvariji s Marijom, svojom i našom Majkom!
Nju si nam dao za Majku sa svoga prvog kalvarijskog oltara. I sada te molimo, čuvaj nas zajedno s njom, Majkom i Kraljicom mučenika, Kraljicom apostola i misionara!
Čuvaj nas, da ljubeći tebe, uzmognemo poput tebe raširenim i probodenim rukama i srcem, probodenim kopljem ljubavi, moliti svoju životnu misijsku molitvu za čitav svijet.
„Gospodin s vama! Isuse, dođi kraljevstvo Srca Tvoga“.
Gospodine, usliši molitvu svoga puka, učini u svojoj ljubavi da svi narodi,
svi puci, ujedinjeni tvojom Božanskom ljubavlju, mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o vječna Ljubavi!
Amen
Otac Ante

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Izvor: Životni put jednog misionara (1.,2.,3. i 4. dio), Juraj Gusić, DI
Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
*zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
Fotografija: otac Ante Gabrić, iz Arhiva Hrvatske pokrajine družbe Isusove.